Plišani prijatelj

[kraljica85]

Bok svima!
imamo slijedeću nedoumicu..... naš Jaki ima plišanog prijatelja Perija (plišani delfin btw) s kojim ide spavati negdje od 1. rođendana (kad smo otprilike prestali dojiti). Pero je u kinderbet došao prvo kao dekorativni element ali je ubrzo izgubio tu ulogu. čim uđemo u spavaću, Jaki viče Pepe, Pepe te ga oduševljeno grli, ljubi i mazi, i zaspi sa njim u roku 5 minuta. to mi je OK, ali je problem nastao da ga je počeo tražiti preko dana, u "stresnim" situacijama (ako padne, dođe nam netko nepoznat u goste i sl.). nekako mi se ne sviđa da traži utjehu u njemu preko dana, jer ne znam do čega bi to moglo dovesti, da šlepamo Perija kuda god pođemo možda, a s druge strane ne znam koji bi bio pravilni pedagoški aspekt? :?
u puno situacija mama riješi problem pusicama i čuvanjem, ali nekad kraj svih mojih pokušaja (i pokušaja MM) da ga umirimo i utješimo, samo Pepe rješava problem... da li to ukinuti ili poticati čak?
zato drage cure, please koji pametan prijedlog!
thnx

[tanja_b]

Nas je pedijatar na nekoliko sistematskih pregleda pitao ima li Andrej neki predmet (igračku, krpicu, i sl.) uz koji se posebno vezao. I tom prilikom nam je objasnio da se to zove "prijelazni objekt". Koliko sam shvatila, to se smatra normalnom fazom u razvoju djece. Ne znam zašto se bojiš da će ta vezanost dovesti do nečeg lošeg (a čega?)
Ukratko, ja tu ne vidim neki poseban problem, naprotiv

[tanjads]

Nas je pedijatar na nekoliko sistematskih pregleda pitao ima li Andrej neki predmet (igračku, krpicu, i sl.) uz koji se posebno vezao. I tom prilikom nam je objasnio da se to zove "prijelazni objekt". Koliko sam shvatila, to se smatra normalnom fazom u razvoju djece. Ne znam zašto se bojiš da će ta vezanost dovesti do nečeg lošeg (a čega?)
Ukratko, ja tu ne vidim neki poseban problem, naprotiv

Potpisujem.
Btw-zove se prijelazni objekt zato jer je to prijelaz prema samostalnom svladavanju stresa, frustracije i sl.
Bez brige! :D

[kraljica85]

hvala cure...
ma ne znam, puno puta sad bila zbunjena kad ga je Pepe smirio uspješnije od mene. radim 3 mjeseca i viđam ga u pravilu 4,5 sati dnevno (u 4 dođemo doma, on oko 8,9 ide spavati) i stvarno se trudim svaku tu sekundu posvetim njemu, tj. obitelji. i stvarno smo jako povezani, stalno se mazimo i ljubimo, sve radimo zajedno i uvijek s njim.
zato mi je čudno zašto osjeća potrebu da traži utjehu i sigurnost u plišanoj životinji kad smo ja ili MM uvijek uz njega?
mohuće da je faza, ali u nečemu mora imati podlogu, ili?

[andrea]

moj bojan nema niš takvoga; jel i to normalno ?! :/

[kraljica85]

tek sad vidim da sam najbitnije preskočila. Ok ako je to normalna razvojna faza. samo ne bih htjela da to prijeđe u pretjerivanje (a Jaki ga traži sve češće i više). moj mali susjed je vukao za sobom iznucanu dekicu koju nisu smjeli ni prati bez njegovog histeriziranja, sve tamo negdje do prvog osnovne. to je krajnost, ali kužite kaj hoću reći: ne želim da dođe do toga da se on neće znati nositi sa frustracijama, ljutnjom ili sramom, bez te životinje... a opet, žao mi braniti :?

[Mima]

Nema niti Lea.

Ono što ja vidim kao jedini problem kod tih objekata je što stvarno bude problema kad se nedajbože izgube ili raspadnu. Savjetujem vam da nabavite još kojeg Pepea, dok ih ima u dućanu.

[andrea]

tek sad vidim da sam najbitnije preskočila. Ok ako je to normalna razvojna faza. samo ne bih htjela da to prijeđe u pretjerivanje (a Jaki ga traži sve češće i više). moj mali susjed je vukao za sobom iznucanu dekicu koju nisu smjeli ni prati bez njegovog histeriziranja, sve tamo negdje do prvog osnovne. to je krajnost, ali kužite kaj hoću reći: ne želim da dođe do toga da se on neće znati nositi sa frustracijama, ljutnjom ili sramom, bez te životinje... a opet, žao mi braniti :?

ma, napisala sam već negdje; moja sisterka je na 3. godini faksa i još uvijek ima svoju krpenu lutku, iz baby dana, pod jastukom

i skroz je normalna; uskoro će biti dipl. arheolog i anglist

al kužim na kaj si mislila; ja brijem da se ne bi brinula; al da mi fura dudu do ne znam koje godine ili pije na bočicu do osnovne škole, što klinci često rade, onda mi baš ne bi bilo svejedno

[sanjam71]

Ja sam imala Bebu Spavalicu koja je za mene bila Pepe. Kazu da sam se prvo samo uspavljivala s njom, a kasnije sam ju vukla svugdje sa sobom i bila neutjesna ako smo je zaboravili doma. To je trajalo oko dvije godine i prestalo je bez intervencije mojih roditelja. Eto sad imam svog Bemba i necu mu braniti takvog prijatelja ako ga bude htio imati.

[kinder]

mi imamo mačaka ( tako ga zove Domagoj) od 6 mj. života a D. sada ima 6 god. i još uvijek zauzima posebno mjesto u njegovom životu. I kod nas je ranije bio problem kako ga oprati jer bi bilo plača ( izvadi mačaka van iz mašine .....suze ,plač ) tako da smo mačaka prali dok D. spava i onda na brzinu u sušilicu.S vremenom je sam počeo tražiti da ga operem jer mačaka smrdi. Vukli smo mačaka svuda sa sobom i još ga i sada ponesemo , ali mačakov utjecaj više nije tako velik. Nedavno smo išli kod zubara i išao je i mačaka, a mislim da će i prvi dan u školu .Ja nisam uopće pravila problema oko toga , shvatila sam to kao fazu u razvoju .

[kraljica85]

hvala vam cure što mi pomažete da riješim nedoumicu...
neću mu uskraćivati Pepija, ako osjeća potrebu za njim, pa ćemo vidjeti do koje će mjere to ići... baš ću pitati i doktoricu slijedeći put malo više o tome. samo se nadam da ćemo ga se riješiti do 18-te ili do prve cure...
Mima Hvala na savjetu, danas ću pitati sestričnu gdje je kupila tog stvora, pa da imamo i rezervnog Pepija za nedaj Bože...
Super ste

[tanja_b]

Mislim da još definitivno nije vrijeme za zabrinjavanje, pa Janko je tek prošao godinu dana. Imate vremena do škole
Andrej ima nekog pingvina, nije to takva povezanost kao Janko i Pepe, ali ga voli, nudi mu svoju dudu i da pije iz njegove flašice. Ali druže se samo u spavaćoj sobi, prije i poslije spavanja.

[Ineska]

Drage moje vi barem imate plišane životinje a moja Nina vuče sa sobom jastuk i to ne baš onaj najmanji nego 40cm x 50cm . I to je njen KUŠIIIIN!
Neće da zaspi bez njega, u jaslice ne daj bože da ga zaboravimo! Sva sreća da imamo 2 ista (mislim imamo ih 10tak doma ali ona voli samo ta 2 istog dezena koje smo prve kupili :? ). Kada dođemo u jaslice- duda u usta, u jednu ruku bočica čaja a u drugu kušiiiiin! Jedva hoda sa svim tim, od kušina ne vidi naprijed al nema veze glavno da je on uz nju!!!
Kad se zagubi u vrtiću, tete mi kažu da je opća panika. Nina se dere: di mi je kušiiiiin? I onda sve tete i sva djeca u frci traže kušiiiin a ona stoji na jednom mjestu i ne traži ga nego samo viče di mi je kušiiiiin!!! :/
Kada ide spavat naravno s kušinom (ne moram vam reći koliko nam je usko u krevetu: MM, Nina, kušiiin i ja) taj kušiiin uzme za jedan kut na kojem visi končić i onda se škaklje po nosiću s tim končićem i tako zaspi.
Mislim drago mi je da ima jedan predmet koji joj je drag al ja bi bila puno sretnija da je taj predmet plišana igračka a ne kušiiiin !
Al ako ništa drugo uspjele smo se dogovoriti da ga makar ne vučemo kad idemo u šetnju nego: kušiiin će biti doma i čuvati će kuću!!!

[kraljica85]

Ineska daj mi molim te reci kako je to počelo. mislim kada je kušiiin prešao u dnevnu upotrebu.
ja sam primjetila da je Pepe postao aktualan kako sam ja počela raditi. prije toga je bio samo za uspavljivanje. stvarno me interesira što je okidač? jer koliko god to bila faza, okidač mora postojati.
vidim da tvoja curka nosi i u vrtić. našeg Jakicu čuva baka, i što je najzanimljivije, kod nje se niti ne sjeti Perija. ja sam :? totalka...

Hehehe...

Moji klinci za sad nemaju ništa, odnosno imaju milijun igračaka pa im nijedna nije posebno draga (iako Karlo zna zaspat u zagrljalju autića )

Al zato ja imam medvjedicu (molim lijepo, ženski rod) koju sam dobila za 4. rođendan i koja je još čitava...bila je prekrasna, bijela, s mekanim krznom, sad je krzno zgužvano i sivkasto od silnih pranja...

Al moja Mašenka putuje SVUDA s nama...pod izlikom da je nosim za Karla - a doma boravi u našoj sobi...

A imam skoro 29 godina i mislim da sam relativno normalna osoba samo volim svog medu...

[Ineska]

Ineska daj mi molim te reci kako je to počelo. mislim kada je kušiiin prešao u dnevnu upotrebu.
ja sam primjetila da je Pepe postao aktualan kako sam ja počela raditi. prije toga je bio samo za uspavljivanje. stvarno me interesira što je okidač? jer koliko god to bila faza, okidač mora postojati.

Pa kušin je uvijek bio tu negdje ali u DNEVNU upotrebu je prešao naravno kad je Nina krenula u jaslice s godinu dana :/ . Prvih par dana jaslica nije imala ništa sa sobom i onda je teta rekla da bi bilo lakše da ima neku igračku od doma. I kad sam ju ja pitala koju igračku će uzet u vrtić izbor je naravno pao na KUŠIIIN!!! I to je bilo to. Tete su rekle da će ga se ona s vremenom rješit ali ja vidim da je ona sve vezanija za njega.
Koji to plač bude kad moramo kušin prati...!!! A ne moram vam ni opisivat veselje kad se taj isti kušin osuši!!!
A ako se probudi po noći i kušin nije pored nje (jer ga ja naravno šutnem jer mi smeta ) plač, plač i skvičanje: di je kušiiiiiin?
Ma meni ne smeta da dijete ima neku igračku utjehu, neka ima ako će i do škole ali NE faking veliki KUŠIIIIIN!!!
P.S. bilo bi mi bolje da šutim jer kad sam ja bila mala (i nisam išla u jaslice) moja igračka-utjeha je bila krpica tj. komad pelene i stalno sam ju ciclala (al krpica je ipak manja nego KUŠIIIN)

[Ineska]

Anyway, sve je to normalno - da dijete ima ili nema igračku utjehu, sve je super dok god je to plišani delfinić ili medvjedić a ne neka panda od metra ili KUŠIIIN ma općenito bilo šta divovsko!!!

[Ineska]

Pero je u kinderbet došao prvo kao dekorativni element ali je ubrzo izgubio tu ulogu.

I naš kušiiin je prvo bio dekorativni element u Nininom krevetiću a zatim je služio kao potpora za spavanje na bokiću i na kraju je izgubio oba dvije uloge i postao mamina noćna mora!

[tinkie winkie]

Jedina igračka s kojom M. hoće bezuvjetno spavati i biti u krevetu je njena mama.

[brigita2]

Ineska s obzirom na situaciju, ja bih ti savjetovala da se nekako probaš riješiti tog jastuka i uvališ joj nekog malog medu ili nešto slično. Možda da porazgovaraš sa vrtićkim psihologom kako to najbolje i najbezbolnije izvesti.

Moj Danijel je tako bio ovisnik o dudi. Problem s dudom je bio što mu je sve više bila u ustima, a ne sve manje i što su mi se zubi počeli razmicati. Kako metoda "polako smanjuj dudu" nije funkcionirala, odlučila sam mu jednostavno dudu baciti i rekla sam mu da je dudu popapala maca (nadam se da neće zamrziti mačke). Odvikavanje je trajalo mjesec dana i bilo jako naporno. Najgore je bilo uspavljivanje i buđenje i plač po noći. On bi me pogledao tako tužnim pogledom i rekao "dudu" da mi se srce slamalo. Oboje smo bili totalno neispavani zbog stalnog buđenja po noći, ali smo to progurali. On nije htio drugu tješilicu i nema omiljenu igračku. Često odnese neku igračku u krevet, ali ni na jednu se više nije vezao.

[Zdenka2]

Mi od dana 1 imamo rakuna Huberta bez kojeg godinama nismo nikamo išli. To je išlo dotle da sam se zafrkavala da je to moj drugi sin. I u krevet i u vrtić i bilo kamo. Uglavnom, Hubert je prijatelj, preko njega se je M. naučio izražavati neke osjećaje, pogotovo negativne, pomoću njega iskušavao granice. Kao i Mima jedini problem vidim u tome što se nakon 5 godina pomalo ofucao. Prala sam ga više puta, jer ga je on vukao i po pijesku i po krevetu. Sad sam ga oprala u perilici i osušila u sušilici, izgleda super. M. ga više ne nosi van, ali još je šef igračaka. Inače, u krevetu imamo menažeriju - nekih 16 plišanih životinja spava s M. Svi imaju imena, karaktere, nešto pametuju - on ih glumi, to je za crknut od smijeha.
U vrtiću su djeci dozvoljavali da donose "prijelazne objekte" - to pozdravljam. Osim što se M. uvijek vrijeđao kad bi čuo taj termin, jer je Hubert prijatelj.

[brigita2]

Mi nikad nismo plišancima davali imena. Zovemo ih po onome što jesu: medo, maca, tigar, lav, prase, pile, zeko,... Možda je to razlog što se moji klinci nisu toliko vezali uz njih. Oni ih ne smatraju prijateljima, nego igračkama. I nikad plišancima ne dodjeljujem ljudske osobine ni emocije. Npr. nikad za lava ne kažem da je tužan itd. Uvjek im dodjeljujem životinjske osobine, lav riče, koka kokodače, kljuca zrnje, nese jaja itd.

[Zorana]

I kod nas tako. Igracke imaju svoju svrhu i to je to.
Malo mi ne lezi ova teorija o prijelaznim objektima???

[kraljica85]

ma mi smo ime dali tek toliko, u principu bez veze. ali Pero nema emocije stila: tužan je jer si ga bacio, sretan jer si mu dao pusu i sl. to mi nije OK. oduvijek sam bila protivnik dječjih "ovisnosti" (stila duda, bočica do 5 godine,..) a Pero mi se čini da vodi upravo u tom smjeru. OK za prijelaznu fazu, ali kada ta faza prestaje biti prijelazna? dijete od recimo 5 godina stvarno ne treba takav objekt, on mu postaje navika. to želim izbjeći.
ne znam dali upoće ima smisla ovo što sam napisala...

[Zdenka2]

I kod nas tako. Igracke imaju svoju svrhu i to je to.
Malo mi ne lezi ova teorija o prijelaznim objektima???

A koju to svrhu? Ne valjda da bi naučili da kokoš kokodače, a lav riče. Pa emocije se smještaju i u kazališne lutke, zašto se onda ne bi smještale i u lutke koje djeca imaju doma? To je svijet dječje mašte koji je njima potreban.

[kraljica85]

Zdenka što se tiče emocija... ne želim da "prijelazni objekt" prijeđe u osobu s emocijama. smatram da ih ne bi trebao imati i zato to izbjegevam, smatram da je svrha tog objekta mu pomogne u privikavanju na novonastalu situaciju, i kao prvi korak osamostaljivanja (da mu ne mora uvijek "uskakati mama" nego uči pomalo biti samostalan i preko toga objekta naučiti iskazati emocije). i nadam se ćemo Pepija, tj. privikavanje uspjeti završiti do mora, da Pero ne mora ići učiti plivati...
8)
eto, to je moj zaključak nakon 24-satnog razmišljanja.
puse svim malim "objektašima"

[Zdenka2]

Ma pusti mu Pepija, on je još tako mali. Sam će ga otpuštati kako mu dođe, kao što je i moj M. to učinio. Što se tiče plaže, M. je Huberta svojevremeno htio nositi i na plažu, ali smo ipak zaključili da on ne zna plivati.

Ja sam imala svog medvjedića Mecka od druge do 12 godine i spavala sam s njim. I izrasla sam u samostalnu, samosvjesnu osobu, vladam svojim emocijama, postigla sam velike uspjehe u struci, imam lijepu i sretnu obitelj, prijatelje... pustimo djeci dječje. Moram reći da ja Huberta nisam uopće nikada doživljavala kao problem, meni je to bilo slatko.

[Zorana]

Zdenka, kako mislis koju svrhu ima igracka? Pa da se igra s njom.
Da stjece neka znanja tipa razvrstavanje oblika, ucenje brojeva, boje, vjezbanje logickog razmisljanja, muzika itd.itd.
ne znam....mozda ja krivo prosudjujem jer prosudjujem iskljucivo po svojoj djeci. A djeca koju sam vidjala, a da su izrazito vezana za objekte, uglavnom su djeca kojoj nedostaje nesto pa su se fiksirali na predmet.
Mi ne poistovjecujemo npr. lutke i plisance sa stvarnim osobama. Ako hitne lutku na pod necu joj reci kako je lutka tuzna. Nego cu joj reci da to nije ok raditi jer se lutka moze polomiti, da igracke trebamo cuvati itd.
Ja mislim da se dijete moze osamostaliti tako da se korak po korak uci samostalnosti. A sigurnost pronalazi u sebi uz podrsku roditelja. A ne fiksacijom na nesto drugo. Ali ponavljam, to je samo moje misljenje i ne mora biti da je to stvarno tako.
I sama sam imala dosta dugo svog omiljenog plisanca. Sestra je kao "prijelazno sredstvo" dugo koristila palac, tj. sisanje istog. Danas sam sigurna da se tu jako cesto, da ne kazem gotovo uvijek, radi o necem malo dubljem od obicne fiksacije na predmet i prijelazne faze.
Gdje su uostalom forumski psiholozi? Lutonjice, javi seeeeeeeeee

[Ineska]

Zorana dal ti djeca idu u jaslice tj. vrtić? Jer svaka vam čast ako ste uspjeli priviknuti djecu na vrtić bez ikakve igračke tješilice!

[Ineska]

Zdenka, kako mislis koju svrhu ima igracka? Pa da se igra s njom.
Da stjece neka znanja tipa razvrstavanje oblika, ucenje brojeva, boje, vjezbanje logickog razmisljanja, muzika itd.itd.
ne znam....mozda ja krivo prosudjujem jer prosudjujem iskljucivo po svojoj djeci. A djeca koju sam vidjala, a da su izrazito vezana za objekte, uglavnom su djeca kojoj nedostaje nesto pa su se fiksirali na predmet.

Ako imaš curicu zar se ona nikada nije igrala sa bebom, mijenjala joj pelene, stavljala ju spavati to znači davala joj ljudske osobine? Mislim da je to potpuno normalno i da djeca kopiraju roditelje. Šta sam joj ja trebala reći na to: nemoj mijenjat pelenu lutki, nemoj ju stavljati spavati,nemoj joj pjevati to je samo lutka ona te ne čuje... :? Svako ima pravo na svoje mišljenje ali tvoje mi se čini izrazito hladno.

[Zdenka2]

Ja mislim kao Ineska. I ne vidim u igri sa životinjama ili lutkama zamjenu za nešto drugo što djeci nedostaje. Moj M. je dijete okupano u toploj roditeljskoj ljubavi i sam je pun ljubavi koju vraća svima oko sebe. A u njegovim igrama ja ne vidim nikakav njegov nedostatak, naprotiv, vidim u tome izraz dječje mašte - moj M. radi prave igrokaze sa svojim plišancima. On s njima uči o životinjskom svijetu, mašta, preispituje nešto, stvara priče. Meni je to prekrasno, a ne psihološki upitno. Za razvrstavanje oblika, učenje brojeva i boja ima druge igračke, logičko razmišljanje uči u svemu, muziku uči oduvijek, jer mu je otac glazbenik i kuća nam je puna glazbe, ide i u muzičku školu. Ali njemu to nije dovoljno, a nije ni meni. A što ti kažeš o pričama u kojima su medvjedići, lutkice i drugi živi i doživljavaju nešto? Zašto dijete tako nešto ne bi samo sebi stvaralo? Za mene su to počeci stvaralaštva. Ne vidim nikakvu esencijalnu razliku između priča koje on tako stvara i priča i knjiga koje ja pišem. I, zašto bi roditelj oduzimao djetetu nešto za čim ono pokazuje potrebu? Da, igračka ima svrhu da se dijete s njom igra, a što je za njega igra najbolje će odrediti on sam.

[tanjads]

Gdje su uostalom forumski psiholozi?

Gore sam vec napisala kako to vidim. Lutonjica ce se vjerojatno javiti. Inace potisujem Zdenkin zadnji post. Od prijelaznog objekta do fiksacije-moze doci do fiksacije ali kod vecine djece ne dolazi. Ovisi o nizu faktora, izmedju ostalog i o tome koliko se vezanosti za objekt pridaje paznje u obitelji (pozitivne ili negativne), te o zivotnim okolnosyima.

[Zdenka2]

Ja nisam govorila o fiksaciji ili o tome da dijete ne razlikuje živo od neživog bića ili da ima plišane, a ne prave prijatelje. Ovo o čemu ja govorim je u granicama dječje igre, s nekim elementima tješenja, dok je dijete još malo. Kod mog M. tog tješenja više nema - za njega je to neka vrsta kazališta. Ja sam se referirala na ono što piše kraljica85, što se meni čini sasvim normalnim ponašanjem za tako malo dijete (ako sam dobro shvatila oko 2 godine). Pa nisu oni vojničići, nek se malo utješe, i mi se tješimo, zar ne?

[ana.m]

moj bojan nema niš takvoga; jel i to normalno ?! :/

Ni Janko nema ništa takvoga, jedino kaj stalno sa sobom navlači su autići ali nema sad jednog bez kojeg ne zna živjeti i koji uvijek mora biti tu negdje.
Kad malo bolje razmislim ja kao mala isto nisam imala nekakvog svog medu ili nekaj slično, a nije ni MM.

[Zorana]

Ineska, zasto ti se moje misljenje cini hladno? :?
Starija kcerka ide u vrtic. Adaptaciju je prosla bez igracaka tjesilica, bez i jedne jedine suze i u vrlo kratkom vremenu (par dana).
Ja ne znam kako su cija djeca prolazila kroz adaptaciju. Ja sam se, vodjena svojim osjecajima i konzultacijom s muzem, forumskim istomisljenicima i reakcijama djeteta, odlucila na to da ostanem u vrticu s njom dokle god bude potrebno. Znaci, nisam uopce pravila situacije tipa: ide mama sada malo van, nemoj plakat, eto mene brzo. Ja sam cekala da inicijativa za odlaske dodje od strane djeteta. I dosla je za tri dana. Ali, adaptacija na vrtic nije sada tema.

Normalno da se moja djeca igraju kao i sva druga djeca. Starija je znala cesto uzeti lutku, presvlaciti je, stavljati na spavanje itd. Ali, nista dalje od toga. Da je uzimala uvijek jednu te istu lutku, inzistirala da ta lutka spava uvijek kod nje, da je uzima i trazi u kriznim situacijama, ja bi se isto tako zapitala jel sve ok. Vjerujem da je kraljica s razlogom u nedoumici.
Ne znam sada njezine detalje. Na ciju inicijativu je prekinuto dojenje itd.
Ja sam uvijek bila uz svoju djecu i jednostavno nije bilo prostora ni situacija za igracke tjesilice. Pocevsi od dojenja po zelji, preko zajednickog spavanja, vremena provedenog skupa, stalnog nosanja itd.
Ne kazem da kod drugih to nije tako. Samo analiziram svoju situaciju i zasto moja djeca tjesilice nemaju.
Da sam na kraljicinom mjestu, pokusala bi se malo "ugurati" u te situacije kad dijete trazi igracku i pokusala ponovo pridobiti prvo mjesto na listi onih kojima se dijete okrece u krizi. (Kraljice, molim te nemoj krivo shvatiti. To je opet samo moje misljenje)

[kraljica85]

Što se tiče dojenja bilo je potpuno odbijanje s njegove strane kad sam dobila 1 menstruaciju sa nekih njegovih 12, 13 mjeseci. par dana prije M je počeo plakati na cici i odbijati je kad bi mu nudila. inače je od kojih 10 mjeseca pokazivao veći interes za dohranu, cika je bila samo za uspavljivanje (on se nije sjetio a kad sam nudila nije htio, samo ako je pao ali to je bilo onako usput). a kako sam dobila menstruaciju to je bilo za njega gotovo, nije htio i nije htio ja sam nudila tjedan, dva, a fascinantno mi je bilo kako je mlijeko brzo otišlo, nikakvih mastitisa, kamenjenja i sl. on je beba koja spava s nama u krevetu, isključivo je dojio do 6,5 mjeseci (i dobio na cici 6,5 kila, s 3 na 9,5), čitam vas rode i pronalazim sebe u "roda mama" profilu. (ak me kužite)
Zorana , nisam niti najmanje uvrijeđena, jer si upravo izrekla bit moje nedoumice: žao mi je što meni i MM Pepe oduzima našu ulogu, zapravo sam tužna zbog toga jer mi nije jasno što sam krivo napravila. možda se previše toga nakupilo kad je imao 13 mjeseci, prestao cicati, mama krenula raditi, on k baki. tu je negdje pero izašao iz kinderbeta... priihvaćam ga kao prijelazni objekt, ali ne želim da postane fiksacija.
teško mi ga gledati kad onim glasićem krene Pepe, Pepe da mu ga ne dam... a tako bi htjela da ga mogu ja utješiti...
stvarno ne znam. s jedne strane bi ga izbacila preko dana, a s druge imam filing da ne bi bilo OK.

[kraljica85]

vidim da nisam pojasnila krevet-kinderbet situaciju...
kad ide spavati oko 8,9 uspavam ga u kinderbetu, jer me strah da ne padne s kreveta, ali on čuje kad ja i MM dolazimo u sobu i odmah ga prebaciomo k nama.

[Zorana]

Nemoj ga izbaciti. Nego, kad god je pepe u igri, ukljuci se i ti. Kad on drzi pepe-a, drzi i njega. Kad ga grli i nosi okolo, ti isto radi s njim. I onda pokusavaj predvidjeti situacije kad ce ga traziti pa ga preduhitri. Uzmi ga i mazi jos i prije nego zatrazi igracku. Ali, dokle god on inzistira da ga uzme, spava uz njega itd. ja mu to ne bi uskracivala.
Kad se dijete opet bude osjecalo skroz sigurno, vjerovatno ce onda odbaciti igracku. To ti je moje laicko misljenje pa ga uzmi s rezervom

[kraljica85]

mislim da imaš pravo. budemo pokušali.
stvarno imam filing da si shvatila kaj pričam i kaj hoću reči, a ujedno da imaš sličan stav kao ja oko tih igračaka i njihovih postojećih i nepostojećih svojstava, i zato hvala Zorana.
Jaki, Pepi i ja ti šaljemo
inače sam stvarno zainteresirana što bi rekao pravi psiholog....

[Natasa30]

Mi imamo krpicu tj platnenu pelenu s kojom spavaju i Annabel i Noah. Dakle iste su identicno i ja ih ponekad zamjenim i odmah skuze. Das obe i i jedno i drugo uzmu i pomaze je i malo ponjuskaju i tocno znaju koja kome pripada

Koriste to samo pri spavanju ili ako su bolesni ili umorni ali je ne vuku po cjeli dan za sobom. Stoji u spavacoj. Inace nikad nisu spavali s plisancima. Annabel sad po nerkad pokupi par plisanaca(koje ja bas i nevolim) i par lutkica pa ih stavi u krevet da spavaju zajedno.

Noah svaku noc mjenja od knjige da je pored njega do auta, vlaka, aviona i ostalo ali krpica kako je zovu oboje je uvjek tu.

[Zorana]

[Zdenka2]

Cure, pogledajte si u podforum od 3-6 temu Tješilice. Tamo vam Lutonjica piše da je svoju krpicu za spavanje imala do 7. razreda i cuclala prst pri tome. Šije mene i mog Mecka.

[Zorana]

Cure, jel bi vi vjerovale da se moja sestra jos uvijek zna probuditi s palcem u ustima? A i sama ima dijete.

[kraljica85]

tek sad vidim da ima slična tema...
valjda se neće admin ljutiti....

[tanjads]

Prijelazni objekt sluzi kao put ka samostalnosti, dakle i sluzi na neki nacin odvajanju od majke i njene zastite. Ali dijete ga samo bira, tako da je to njegova potreba. Ja ne bih pokusavala istisnuti Pepea tako da se ukljucujem u njegovu igru ili ga preduhitrim. Imaj malo povjerenja u svoje dijete, ako zeli Pepea to ima svoj razlog i to ne znaci da si ti u necemu zakazala. Ti si i dalje njegova mama, ali neke stvari moze bez tebe. Za sad mu pomaze Pepe,poslije ce sasvim sam. On ce te traziti kad mu budes potrebna. Umjesto da se bavis Pepeom (sto bih ja prepustila djetetu), pokusaj vidjeti kako se razvija odnos izmedju tebe i tvog djeteta. Uloga majke se mijenja kako dijete raste. Mozda mu ne trebas kad ide spavati, ali zeli da mu ispricas pricu prije spavanja ili ujutro napravis frizuru. Osluskuj, ne nameci se.

[Zorana]

Tanja, bas si mi nesto nedorecena. Kazes da dijete ima svoje razloge. Daj molim te detaljnije malo jer ne mislim da je takvo objasnjenje dovoljno. Zena je sasvim fino napisala da su u djetetovom zivotu nastupile velike promjene i da se on tada odlucio okrenuti plisancu.
I kako to mislis da ce kasnije moci sasvim sam rijesiti nesto sto sada rjesava igrackom?

[kraljica85]

tanjads, kako spriječiti da Pepe postane fiksacija?

[kraljica85]

jer on uporno ide uzlaznom putanjom...

[samba]

Moja Rina ima dudu i gagu. Gaga je obična tanja tetra pelena. Ja joj svaki dan dajem čistu, ali ne smije biti ona debela pelena jer onda veli da nije dobra. Mi isto gagu i dudu nosamo svuda jer ako nema, uhvati ju šiza... Sreća u neseći je to da ona velik dio dana provede bez dude i gage, one su joj potrebne samo kad ide spavati, ili ako nešto nije po njenom...

[maria71]

ja sam imala medvjeda za spavanje jako dugo

još i danas mi se mora donijeti bijela kava u krevet jer se inače ne ustajem

najprije mi ju je nosila mama do udaje,a sad muž.....

marko ima zeca s kojim se rađe igra nego s drugim igračkama,ali mu nije fiksacija jer se i taj zec mora ponekad oprati

jedino mora zaspati na meni,znači ja sam Markov medvjed za spavanje