Plišani prijatelj

[tanjads]

Tanja, bas si mi nesto nedorecena. Kazes da dijete ima svoje razloge. Daj molim te detaljnije malo jer ne mislim da je takvo objasnjenje dovoljno. Zena je sasvim fino napisala da su u djetetovom zivotu nastupile velike promjene i da se on tada odlucio okrenuti plisancu.
I kako to mislis da ce kasnije moci sasvim sam rijesiti nesto sto sada rjesava igrackom?

Koje razloge-ne znam, to je razlicito kod svakog. Stvar je u tome da je plisanac njegov izbor. Isto tako je mogao visiti na mami kad dodje s posla i ne dozvoljavati joj da se udalji od njega, ili se duriti u kutu sobe ili...svasta je moguce. Njegov je izbor plisani prijatelj. To je njegov nacin da sam zadovolji svoju potrebu. Sad ne moze skroz sam, ali vec moze bez mame. Ko kad bebac ne da da ga se vodi za ruku, ali hoce gurati autic ispred sebe jer je jos nestabilan. Kad se osjeti sigurnim pustit ce i to za sto se drzao.

A kako da ne ode u fiksaciju. Prije svega ne obracati paznju na to. Ne praviti frku oko Pepea u bilo kom smjeru. Kad ga trazi dati mu, kad ne trazi, ne spominjati. Ja se ne bih uvaljivala u njegovu igru s Pepeom bas zato da mu Pepe ne postane nacin da dobije tvoju paznju. Ti se s njim igraj i mazi ga kada ti zelis ili te on trazi. Ako ga slucajno zaboravite ponijeti, bez panike, budi uz njega ako tuguje i place, ali bez frkovitih povrataka. Jer Pepe je samo igracka i kako povezanost bude rasla tako ce se s vremenom i smanjivati.
Naravno ako je ostatak njegovog zivota ok. A za to nema posebnog kako, kao i inace, osluskivati potrebe, pratiti dijete, biti svjestan kako se mijenja i koje su nove potrebe. I biti svjesna kako je (mamama)istovremeno lijepo i tuzno/tesko kad nam beba raste i polako se odvaja od nas.[/img]

[Zorana]

A vidis, ja mislim da su djeca fiksirana na igracke ili sta vec na neki nacin "prisiljena" to biti. Pod utjecajem raznoraznih okolnosti. I da to nije uvijek povezano s izborom.
Nas nacin, tj. stil zivota, sveukupna atmosfera u drustvu i odnos prema djeci uvjetuje puno toga. Pa tako i to da se djeca nadju u situacijama koje su im, blago receno, nametnute. I da se djecu pita, to tako ne bi bilo.
Pod ovo ubrajam i prerano odvajanje od mame (kratak porodiljni i ostali razlozi), nametnuti prestanak dojenja, neadekvatno pruzanje paznje itd. Ima puno razloga. A to mi nitko ne moze tvrditi da su stvari koje su djeca izabrala. Samim tim je i izbor tjesilice, od dude, igracke pa nadalje, na neki nacin nametnut. Jer dijete se okrece necemu za sto smatra da ga nece "iznevjeriti", ostaviti itd.
Ne vidim tu nikakvu vezu izmedju pokusaja samostalnog hodanja i drzanja za autic. Svaki pokusaj osamostaljivanja u pozitivnom smjeru je, barem za mene, vidno drugaciji od pokusaja osamostaljivanja, a istovremenog fiksiranja na nesto deseto.
Nitko nije bio sretniji od mene kad sam vidjela kako se moje dijete super adaptiralo na vrtic. A bogami mi ne bi bilo svejedno da je tamo svako jutro vukla igracku tjesilicu, da si je nasla predmet koji je u svojoj maloj glavi izabrala za vjernog prijatelja itd. Jer to su sve potrebe koje dijete treba ostvarivati u krugu najuzih suputnika (roditelji, braca, sestre, obitelj, prijatelji)
Mislim da je ovo sto ti kazes obicni pokusaj da se problemi danasnjice i danasnje djece zamaskiraju jednom prilicno prozirnom teorijom. Kojom se uopce ne obuhvaca situacija u potpunosti.

[Zdenka2]

Mene vizija tih samostalnih malih ljudi od 2, 3, 4 godine kojima nikakva utjeha ne treba, koji ne maštaju i ne igraju svoje priče podsjeća na "vrli novi svijet".

[Zorana]

Tko kaze da su djeca u toj dobi samostalna, ne mastaju i ne igraju se? :shock:

[dolega]

Nitko nije bio sretniji od mene kad sam vidjela kako se moje dijete super adaptiralo na vrtic. A bogami mi ne bi bilo svejedno da je tamo svako jutro vukla igracku tjesilicu, da si je nasla predmet koji je u svojoj maloj glavi izabrala za vjernog prijatelja itd. Jer to su sve potrebe koje dijete treba ostvarivati u krugu najuzih suputnika (roditelji, braca, sestre, obitelj, prijatelji)
Mislim da je ovo sto ti kazes obicni pokusaj da se problemi danasnjice i danasnje djece zamaskiraju jednom prilicno prozirnom teorijom. Kojom se uopce ne obuhvaca situacija u potpunosti.

ja se uopće ne slažem s tvojim mišljenjem.
super za tvoje dijete da se dobro adaptiralo na vrtić-moje nije jako je vezan za mene i teško mu je.iskreno,bila bi sretnija da ima igračku tješilicu koju bi nosio sa sobom u vrtić.

o kavim to potrebama pričaš koje dijete treba ostvariti u krugu obitelji :?
pa nisi ti sa svojim djetetom u vrtiću niti mu možeš doma pružiti dovoljno utjehe da bude dostatno za boravak u vrtiću.
po tvojoj teoriji nije dobro ni da se djeca vežu ni za životinje jer ne spadaju među roditelje,braću i sestre.

[Zorana]

Vidim ja da me se pocelo krivo shvacati i trivijalizirati pa se iskljucujem s teme. Istomisljenici ce shvatiti o cemu pricam. S ostalima mi se ne prepucava. (vise!)

[kraljica85]

ajde da pokušam napraviti nekakav zaključak...
jasno mi je da je trigger u cijeloj priči odvajanje od mame (prestanak cicanja i odlazak baki). prijelazni objekt, uči samostalnost, sve 5.
pepea niti poticati niti braniti. koliko hoće, kada hoće.
nastaviti Jakici pružati sve što traži od mene, maziti ga ljubiti, učiti i raditi svih milion stvari koje mame toliko neograničeno daju.
evo, tako ćemo mi raditi!
hvala vam cure, mislim da je ovo fakat finalni zaključak prema kojem ću se ponašati.
pozdrav Zorani i Tanjids, koliko god se vi ne slagale po tom pitanju, upravo ste mi najviše pomogle, thnx!