Mene je Vanja povremeno znala gricnuti od koja svoja 4-5mj, ali kada je imala 14 mj odjednom je počela da na kraju svakog podoja ugrize i onda ostavi sisu. Prvo sam probala ne reagirati, ali nisam mogla, stvarno je grizla, onda sam joj govorila da me to boli, da je molim da to ne radi, ali nije reagirala, mislila sam da dijete od 14 mjeseci možda i ne može shvatiti što mu govorim. To je trajalo 3 dana, išli smo na more, ja sam je dojila u sjedalici, tako me ugrizla da sam vrisnula i uplašila MM-a koji je vozio.
Došli smo na more, ja sam je već sa strahom išla dojiti, sva napeta, ona je dojila i pred kraj me nije ugrizla, nego mi je bradavicu provukla cijelom dužinom kroz zube, skoro da ju je ogulila ko bananu.
Vrisnula sam i u tom trenutku duboko uvjerena da prestajem dojiti rekla Vanji da više nema sise. Nakon 1 h smo krenuli spavati, ona je tražila sisu, ja nisam dala, rekla sam da ne može, da me je jako ugrizla, da to mamu jako, jako boli i da više ne može dojiti.
Ona je plakala tražila, ja sam je nosila i govorila da ne može, to je trajalo preko 2h, mislim da nas je čulo pola Novoga, debelo je prošla ponoć, ona nije odustajala, ja sam je nosila, ljubila, govorila da je volim, da ću je nunati dok ne zaspe, ali ona je vrištala sve jače i jače, i na kraju nisam znala što bi i s velikim strahom sam joj ipak dala sisu.
Ona se sva preznojena zakačila na sisu, nije ju cijelu noć puštala i više nikada (dosad, nadam se da ni neće) me nije ugrizla za sisu.
Grizla me je svuda po tijelu, i mene i MM-a i baku, i to je tek nedavno prestala, nikakvo ubjeđivanje ni objašnjavanje nije pomoglo, ali za sisu me od tada nije više nikada.
Možda nije pametan savjet, ni nije savjet, samo sam iznjela našu priču, možda će netko to proglasiti maltretiranjem djeteta, ali ja sam u tom tenutku tako napravila, nisam više mogla podnjeti da me grize za bradavice i stvarno mislim da me je još 1x tako krvnički ugrizla kao taj put da bi definitivno prestala dojiti.
Ali nije i evo dojimo već 39-ti mjesec :D .