Želim podijeliti s vama nešto što me već dulje vrijeme iritira. Po naslovu topica možda ste pomislile da dojimo nekoliko godina, ali nama je samo 10 mjeseci, a iščuđavanje da (još uvijek) dojimo traje pa od ... negdje nakon što je navršila 3 mjeseca.
Što je najgore, to se najviše događa kad odem do mojih na selo (nije to ono selo od nekad, uglavnom su to nove ili stare obnovljene kuće, rijetki se bave pojoprivredom, većina radi u privatnim firmama), nazvala bih to mjestom (ni selo, ni grad), a udaljeni su od nas nekih 10 km pa smo relativno često tamo. Tamo mi živi dosta rodbine pa i baka, tamo sam i ja odrasla.
Uglavnom, ne prođe dan da se netko ne iščuđava kako još uvijek dojim - od starih baba do mlađih cura. Već mjesecima slušam pitanja "još uvijek imaš mlijeka???", u prvih šest mjeseci znala sam dobivati pohvale "svaka čast da imaš dovoljno mlijeka", a sad su to već zabrinuti komentari "tako velika, a još sisa".
Malo je reć da me svaka od ovih rečenica jako iritira. Pokušala sam biti strpljiva i objašnjavati kako se mlijeko proizvodi i što je dojenje na zahtjev, pogotovo dok su mi tupili da ću malu razmaziti jer joj dajem cicu svaki put kad zaplače. Pokušala sam objašnjavati da to što imam mlijeka nije nikakav "blagoslov" već najnormalnija prirodna stvar ponude i potražnje koju diktira beba. Pokušavam objasniti da dijete od 8 ili 10 mjeseci nije veliko, da je to još uvijek beba i da će to biti još neko vrijeme. Uglavnom, stalno nešto objašnjavam (o dohrani, nošenju i inim stvarima neću ovdje, ali to je tek posebna tema).
Najstrašnije od svega su mi reakcije kad podojim dijete pred njima, npr. ako sam malu ostavila mami da je pričuva, kad se vratim, ona napadne moje sise, a recimo sjedi se ispred kuće. I onda se te žene '(rodbina, susjede i sl.) počnu smijuljiti, buljiti, čuditi tipa "gle, kako zna di su sise, gle, kako sisa".
Meni je to nevjerovatno.
Ovo pišem jer sam se jučer ponovo susrela s čuđenjem kako mi dijete skoro hoda, a ja još dojim, a neki dan sam pukla sa sestričnu (mlađu od mene koja ima dvoje veće djece koju nije dojila jer "nije imala mlijeka") koja je je začuđeno urlala x-ti put dok sam dojila "kako samo zna naći sisu!!!!".
Ono što mi je tu najčudnije je da stvarno pojma nisam imala da je propaganda, a potom i praksa nedojenja toliko uhvatila korijenje da su nam čak i sela zaboravila da je dojenje najnormalnija i najprirodnija stvar među sisavcima. Zar je toliko malo majki dojilo????
Pravilo dojenja svaka 3 sata toliko je naštetilo generacijama majki koje danas žive u uvjerenju da im je s 2 ili 3 mjeseca "ponestalo" mlijeka, ne shvaćajući da je dojenje na zahtjev, tj. onako kako se dojilo u davnini, zaslužno za to da mlijeka uvijek ima.
Ono što me zanima je da li je to samo moje iskustvo moje mikrosredine ili je to nešto s čim se i druge forumašice sreću?
Već vidim kako će mi se zbog komentara na produženo dojenje dizati kosa na glavi. Od moje mame pa dalje.