Stray cat, ja se samo pitam zašto sebi uzimaš za pravo osuđivati roditelje koji ostavljaju djecu u domove ? Tvoje je dijete imalo sreće da se rodilo u obitelji solidnih financijskih mogućnosti, koja mu može priuštiti razne terapije po raznim mjestima, posebnu prehranu, čija majka sebi može priuštiti psihoterapiju i slično. Jesi li se zapitala kako je majci koja živi u nekoj zabiti, nema lipe u džepu, nema u blizini terapeuta koji mogu raditi s njenim djetetom, a ne može si financijski priuštiti preseljenje u Zagreb, psihoterapiju da se nosi s takvim izazovom i slično ? Naravno da je za svako dijete najbolje da odrasta unutar svoje obitelji, ali postoje razne životne situacije u kojoj se, ne daj Bože, možemo naći i ti i ja. Što si znala o autizmu kad se tvoje dijete rodilo ? Što bi napravila da ni blizu tebe nema terapeuta (o manjku terapeuta u Hr može ti posvjedočiti svaki roditelj koji ima dijete s pp ovdje), da si u dubokom očaju i depresiji, da nemaš novca niotkud, niti za svoje osobne potrebe, a kamoli za djetetove posebne potrebe ? Možda bi ostavila svoje dijete uz sebe, bez odgovarajuće skrbi. Možda bi ga dala u dom. Ja ne mogu sada za sebe reći što bih učinila, jer nikada nisam bila u takvoj situaciji. Ali, ne pada mi na pamet osuđivati ljude koji su se našli u takvoj situaciji pred takvim izborom.