Javni bilježnik u Petrinji je odradio tako aljkav posao da si sve mislim da je čovjek na teškim drogama. Prvo mi je u četvrtom mjesecu rekao da će poslati poziv majci (nakon što je godinu dana kod njega stajala smrtovnica). Nikad nije poslao, čekala sam bezveze. Kad sam ga napokon nazvala nije mogao povezati da mi nije majka umrla već ujak, pet puta ju je sahranio. Kad smo konačno došli do toga da piše poziv na raspravu, napisao je da je ona kćer mog ujaka, da nisam tražila da pročitam i potpisala na slijepo, ne bih ni vidjela. Kad je napokon odrađena rasprava i dostavljeno joj rješenje, vidim da potpuno nedostaje cijeli zemljišnoknjižni uložak, koji sadrži šumu.

Ne znam, evo... što sada? Rješenje je već tu, a nekretnina je izostavljena. Prigovor se inače šalje osam dana od zaprimanja. Moja majka je u domu za starije, ne zna gdje je što je, pošta ide njoj jer još ima poslovnu sposobnost, a ja dobijem na uvid podatke kada zatražim i ne uvijek odmah.