Nisam u Becu ali nasi prijatelji su bili i ne mogu prezaliti sto su se vratili u Zagreb. Kazu da je zivot u Becu odlican. Vrtic nisu koristili tako da za to ne znam, za cijenu stana mogu pitati (bili su u 1. Bezirku - jel se tako pise - pa se preselili u jedan rezidencijalni koji granici s 1.).
Ovo drugo sto pitas, mi smo dosta zivjeli vani u zadnjih 6 godina. Kad je curka imala 2,8 mj. krenula je u strane jaslice, i prilagodba nije bila laka, ne toliko zbog jezika jer su u grupi bila djeca od 1-3 g. od kojih mnoga nisu uopce pricala, nego zbog svega skupa (selidbe, prvog polaska u kolektiv uopce, moje trudnoce). Strefile su nas i vrticke bolestine sto sigurno nije pomoglo. Naucila je u par mjeseci jaslica dovoljno da razumije tete kroz dan, ali slabo je pricala. Skoro nista, dok je na hrvatskom prava pricalica.
S pune 3 krenula je u vrtic, u grupi s vrsnjacima, s pravim, dosta intenzivnim programom - i s pocetnim znanjem od par jednostavnih fraza i rijeci, progovorila je glatko kroz par mjeseci, a do kraja skolske godine vec je pricala odlicno. Kod nas se potvrdilo ono da djeca brzo uce i upijaju, nevjerojatno je kakvom je brzinom prosirila vokabular...
 |
|||
Odgovori s citatom
Charlie prvotno napisa
Da mogu, rado bi tamo živjela, unatoč vjetru. 
