Nisam zivjela u Becu, ali sam zivjela u Njemackoj i moje je iskustvo bilo predivno. Ne znam koje si struke, al s mojom nije tako tesko naci posao. Doduse 4 mjeseca sam volontirala. Gledala sam neke druge auslendere i puno ovisi i o tebi i muzu kako ce biti tebi. Moj muz je meni dosta pomogao na pocetku, uvijek me vukao sa sobom.
Ono sto sam primijetila kod onih koji se nisu integrirali je da nisu imali nikakvu podrsku od muza.
Moja procjena je da treba njemu pustiti dva mjeseca da se privikne, a onda dogovoriti koje veceri ce ostati sam s djecom da ti mozes na tecaj jezika i neku organiziranu rekreaciju. Oba mehanizma ti omogucuju da imas neki krug ljudi, na tecaju jezika strance s kojima imas nesto zajednicko, a na sportu s domacima sto je puno vaznije. Mi smo se druzili samo s jednim Hrvatima, ostalo prilicno internacionalno.
U Becu sam bila mjesec dana kod prijatelja. Oni su rodjeni u Becu, al se druze samo s Hrvatima i Srbima. Mislim da je to uzas.
Ne znam kako stojis s Njemackim, al kreni vec sad s tecajem i uzmi neku knjigu za djecu i citaj. Ta osnova ce ti omoguciti da brze poslozis kockice tamo.
Nemoj samo ocekivati da ces jezik nauciti usput. Da bi mogla ravnopravno razgovarati, šaliti se i argumentirati, moras se dobro potruditi.
Sretno! Ja ti zavidim