Znam da je off topic, ali jesi li sigurna da toga zaista nema? Vidi samo Berlin, one luksuzne vile vrijedne milijune eura i s druge strane neboderska naselja sa stotinama tisuća siromašnih emigranata... Beč ima dijelove grada koji se prilično međusobno razlikuju, iako moram reći da je cijelo stoljeće kvalitetne socijalne politike dovelo do toga da su tzv. gradski stanovi (oni koji se daju na povoljnije korištenje obiteljima s niskim prihodima) razasuti zaista po cijelom gradu, pa tako i po najelitnijim dijelovima grada. Jedan od prvih (ili čak prvi, hm, ne znam) i najpoznatijih kompleksa gradskih stanova izgrađen je upravo u jednom od najelitnijih okruga (
http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Marx-Hof). I naravno da bogati i siromašni nisu odvojeni kineskim zidom, daleko od toga.
No dobro, to zaista nije bitno.
Što se tiče izbora škole u Beču, ovdje je pohađanje škole prema mjestu stanovanja jedna od opcija. Međutim, postoji nevjerojatan broj škola (i javnih i privatnih) koje su međusobno jako različite, tako da se roditelji zapravo odlučuju za ono što im je od svega ponuđenoga bitno i prema tim kriterijima biraju školu za svoje dijete - žele li Waldorf, Montessori, dvojezičnu (i koji jezik), umjetničku, sportsku, glazbenu, sasvim modernu, "raspuštenu" ili tradicionalnu... Iz cijelog kruga naših prijatelja i poznanika (riječ je o povelikom broju ljudi) ne znam nijednu jedinu obitelj koja je djecu automatizmom upisala u najbližu školu. Znam djecu koja idu u školu koja im je najbliža, ali u nju su upisana nakon što su roditelji pregledali i odvagali barem nekoliko drugih škola i zatim na osnovi temeljitog razmišljanja odabrali jednu od njih.
Upravo taj ogroman broj škola i njihova međusobna različitost je jedan od razloga da preporučim što skorije preseljenje - ako je obitelj već ionako odlučila da želi živjeti u inozemstvu. Osim što je potrebno neko vrijeme da bi se proučio školski sustav, treba i osobno obići te škole (sve imaju dane otvorenih vrata), pogledati ih, vidjeti kakav nam je u kojoj osjećaj te, konačno, prijaviti dijete. Službeni upis je u veljači/ožujku one godine kad dijete kreće u školu, ali prijave se obavljaju osjetno ranije.
Ono što je također drugačije nego u Hrvatskoj, jest status privatnih škola. Iako i među javnim i među privatnim ima svakakvih, privatne su uglavnom na dobrom glasu. Nije riječ o institucijama u koju se upisuju djeca koja ne uspijevaju ići nigdje drugdje niti o mjestima na kojima se razmaženoj dječurliji poklanjaju ocjene i tetoši ih se po lijenim glavama (
), već sasvim suprotno, dobre ocjene u većini privatnih škola garancija su za temeljito znanje i upis u dobru gimnaziju.
Sanja prvotno napisa
Znam da je off topic, ali jesi li sigurna da toga zaista nema? Vidi samo Berlin, one luksuzne vile vrijedne milijune eura i s druge strane neboderska naselja sa stotinama tisuća siromašnih emigranata... Beč ima dijelove grada koji se prilično međusobno razlikuju, iako moram reći da je cijelo stoljeće kvalitetne socijalne politike dovelo do toga da su tzv. gradski stanovi (oni koji se daju na povoljnije korištenje obiteljima s niskim prihodima) razasuti zaista po cijelom gradu, pa tako i po najelitnijim dijelovima grada. Jedan od prvih (ili čak prvi, hm, ne znam) i najpoznatijih kompleksa gradskih stanova izgrađen je upravo u jednom od najelitnijih okruga (http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Marx-Hof). I naravno da bogati i siromašni nisu odvojeni kineskim zidom, daleko od toga.
Odgovori s citatom