Meni je firma pozitivno iskustvo,jer se tamo vidi i kako netko radi,pa se ljudi vrednuju po tome, a tu austrijanci upoznaju te barbare s balkana, pa smo manje strasni
 |
|||
|
|
|||
Meni je firma pozitivno iskustvo,jer se tamo vidi i kako netko radi,pa se ljudi vrednuju po tome, a tu austrijanci upoznaju te barbare s balkana, pa smo manje strasni
Moram priznati da ne razumijem ovu primjedbu, ako ne odgovara stvarnosti, znači li da lažemOriginally Posted by Uh-puh
ili je možda moguće da nam se stvarnosti razlikuju?
Bome nikad nisam čak ni u prolazu čula tako nešto, upućeno nekom drugom, a kamoli meni.
Apsolutno nepotrebno : DIdeš... a ja se brinem ako pojedem više od 5 jaja tjedno.
ali na krivoj temi .
Muz je imao neugodno iskustvo,kad ga je djelatnik opruzio da je prevrnuo kantu sa opuscima. A mm nije ni pusac,a upravo je to ucinio taj koji ga optuzio.poslao mail na cijelu firmu kako se grozi rada sa takvim ljudima! Strasnooo! Rjesio se taj problem,ali eto strasno ruzno od njega! Od dr,kolege. Zamolio gazdaricu da bih u posjet dosla zena i kcer. On ima 60god. Da,da sve moze,i kad su dosle,ova pak javila ageniciji da kakav je to naci.. I da dr.dan izade iz stana. Jos mu nakalemila 50€ troskova da je potrgao papucicu od smece! Strasno! Onda pak je usao u dr.stan,nista extra stan,ali ima jacuzzi pa mu je ogranicio potrosnju vode da se isti ne bih koristio. Tocno u danu kada se spustaju rolete,provjetrava stan... I ja sam bila ljuta na naseg gazdu, i pomislila da je tako jer smo stranci,a onda sam shvatila da je on jednostavno takav "trazi sam sebe". Kasnije mi se to i potvrdilo,da jednako obecaje i susjedima svabima,a i sami vodoinstalateri (hrvati) su nam rekli da svaki dan nesto mjenja i jos jedna promjena da odlaze sa kuce. Onda smo i mi znajuci te cinjenice neke stvari sami naravili.pocistili nj,smece,oprali kante,ja uredno pocistim stubiste kuce... Vrlo brzo je dosla gazdarica koja je rekla sve pohvale,i k tome uz dvoje male djece. Dok nj,neki od podstanara (rodaci) ni ne pomisljaju da ociste svoj prag ulaza. Situacije su jednostavno takve,ali su takve zapravo gdje god da jesi. Ovdje se bar u vecinom slucaja mozes pozvati na ono sto se dogodilo. A ne ko meni u zg,kad mi je od podstanarke macka usla kroz krovni prozor,i zapisala kinderbet bebe 2tj.stare.sreca sam ja bila frik,koji sam cula macku da tiho mijauce,i stavila ga u kolica spavati. dok su mi sve rekli da brijem jer smo bili dugo u bolnici...i poslije je ulazia cim bi prozor otvorila,i nista se nije rijesilo.ja sam bila ta koja je morala naci nacina.
Sve u svemu,mm bi lagano doma.razumijem ga i ja bih takodjer. ali ipak guramo svakim danom sve vise i vise jer nam je ovo sad zlatna prilika,koju ne treba propustati bez obzira sto srce zeli.
Ma ni u kojem slucaju Sanja! Jednostavno nam se stvarnosti razlikuju. Iskreno, ne znam kako te je sve to mimoislo, al super da je. Voljela bi da je i mene.Moram priznati da ne razumijem ovu primjedbu, ako ne odgovara stvarnosti, znači li da lažem
Bome nikad nisam čak ni u prolazu čula tako nešto, upućeno nekom drugom, a kamoli meni.
Ma dosta toga s zivotom napolju i pitanje okolnosti i percepcije. Evo mi smo u USA (California) mrvu vise od godinu dana, a svi se osecamo kao kod kuce
Okolnosti su nam zaista odlicne, a i svi imamo zelju da se "primimo", tako da to sigurno ima veliki uticaj.
Pod okolnosti racunam i raznolikost sredine u kojoj smo.
Uuu, USA je Po pitanju integracijskih tema nesto sasvim drugo...prvo, valovi migranata koji su doseljavali u ameriku su neusporedivi sa ovim europskim, Amerika JE kontinent migranata (naime istrijebili su one koji bi danas mogli dizati nos i govoriti "fuj, dotepenci")...u bavljenju socioloskim pitanjima i problematikom integracije je Amerika naprednija od Austrije i tamo su ljudi sigurno puno tolerantniji. austrija se trenutno bavi time da uvjeri narod da su kulturne razlike nesto pozitivno, nesto sto obogacuje. Negdje tamo oko 30-ih proslog stoljeca, Chicago School proucavala je migrante ko zamorce u laboratoriju (ovom zelim dati pozitivan prizvuk), pa su i dosli od puno pametnih zakljucaka....do kojih je austrija dosla tek 80-ih. Dobro da nisam na kompjuteru, sad bi se raspisala
Uh-puh ja te mogu razumjeti, godinama srećem taj problem kod stranaca, ne samo Hrvata, od svukuda i mnogi, stvarno mnogi se osjećaju kao ti.
Međutim evo ja ti mogu reći samo iz našeg iskustva, stvarno nikad nismo imali loše iskustvo sa Njemcima, ustvari dvoje Njemaca, dva različita para i to stariji ljudi i još Bavarci, a znamo kakav njih glas prati su nam pomogli i za nas napravili što nije ni naša familija i ne bi na primjer. Naravno ne mogu sada ići ovdje pisati što je to točno bilo, preosobna je stvar, ali mislim da na temelju toga mogu stvarno odgovorno tvrdjeti da je jednostavno stvar sreće, kao i u svemu u životu, sreća potrefiti ispravne ljude pa bili oni i sa Marsa. Stvar je bila stvarno ogromna oko koje su nam pomogli.
13 godina živimo u jednom te istom naselju i zgradi i nikad još nismo osjetili ni trunak antipatije od domaćih, ustvari baš suprotno, uvijek imamo osjećaj da su obzirniji prema nama baš zato što smo stranci. A ima dosta baš starijih ljudi i baš Bavaraca. Često kad se sretnemo vani ili u ulazu ove straije bakice krenu drvljem i kamenjem po politici, ma baš kao i kod nas doma, i jedna naša susjeda je jednom rekla, ma jel vi pratite taj parlament, pa to je svinjac ništa drugo. A mi, ma dajte, trebate tek vidjeti kod nas, a ona, ma ne vjerujem, nema gorih od ovih naših i tako..
Ali desi se i nama da nešto idemo komentirati, ma ovi Njemaci, ovo, ono, ne znam, valjda je to normalno kad tog trenutka nemaš bolji arugment ili ti netko stane na žulj, loš dan, pms itd pa je onda kriv zato što je Njemac ili stranac ili homoseksualac ili zamotana Arapkinja ili ili ili.
U pravu si safran. Al evo kavofob, ako ne zaglavis u nizim slojevima drustva, sto austrijskog, sto naseg, bit ce ti lijepo. Posto ti se muzu otvorila mogucnost posla ovdje, vjerujem da ne dolazi ljepit plocice ( kak se kaze Fliesenleger?), s cim se btw. isto moze dobro zaradit
(Ne omalovazavam niti jedno zanimanje, samo Fliesenleger je ovdje manje-vise stalno u kontaktu sa nizim slojevima, zato sam to uzela kao primjer)
Ovo sad vec prelazi okvire teme zivota u Becu, ali evo da podijelim i ja nase iskustvo socijalizacije. MM radi i sasvim se lijepo uklopio s kolegama s posla. Ja koja sam doma s bebom, e to je vec islo sporije. Sprijateljila sam se s par mama iz vrtica gdje ide moja starija ali je i za to trebala skoro cijela skolska godina vidjanja u parkicima, pred vrticem itd. Nije pomoglo ni to sto vecina mama radi do kasno pa sam vise vidjala dadilje, koje su pak redom imigrantkinje i druze se po parkicima uglavnom po etnickim skupinama. Ali evo sad nakon godinu dana napokon imam krug mama za popiti kavu, otici na rucak, u park...daleko je to od nekog prijateljstva kakvo opisuje Safran, ali meni dovoljno (buduci da ne ostajemo za stalno).
Md je informatičar i nekako se najmanje brinem oko naše socijalizacije, najviše me brine prilagodba djece. Bojim se eventuale regresije starije curke s upisom u novi vrtić, novi jezik, tete, djeca...
Malo me muči i ideja života u stanu, navikli smo na veliki prostor, na zasebne prostorije i druženje po želji, ne prisili. O tome sam tek sad počela razmišljati. Svjesna sam da je neminovno neke stvari izgubiti da bi neke dobio. Evo, s radošću ću se odreći velikih režija i brige oko održavanja kuće
Kavofob, pitaj samo Sanju i mene, mali prostor, pih, najmanji problem
p.s.
Samo nemoj ići sad čitat topic gdje se žalim da sam pribjegla homeopatiji radi tog istog
Sad tek ne znam da li da se brinem ili neKavofob, pitaj samo Sanju i mene, mali prostor, pih, najmanji problem
p.s.
Samo nemoj ići sad čitat topic gdje se žalim da sam pribjegla homeopatiji radi tog istog
Charlie nisu to bili prijatelji što je navjeća fora od svega, već slučajni jedni susjedi, a jedni slučajno poznanstvo uslijed te čitave stvari. Jedni nam mogu biti roditelji, a jedni baka i dijed.
Ha ha ha, ma kavofob, znaš onu staru gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna
Samo velim, opet, nemoj radije svračat na taj topic
Ma bit će sve OK, vjeruj mi, kad se sjetim nas prije x godina, a frke a panike, a tek kad smo odšli, hebate niš nam nije valjalo, ono mladi i nadobudni. Sad je priča već sasvim drugačija.
Ne budete pogriješili ziher, a plaće infomratičara znaju biti jako dobre. Ne možda odmah na početku, ali s vremenom ako se odlučite usidriti, i kad muž svlada jezik i sve te cike cake kak šta funkcionira, može se siugrno penjati na ljestvici, pa se onda penje i plaća, pa evo i većeg prostora.
Ja ti tu sad hm nisam mjerilo, mi smo skršili lovu na jedan dobar zez u životu, mladost ludost pa smo si zato uspijeli za sada kupiti samo mali stančić i štedimo lovu za sređivanje kuće u Hr, ali da nismo, mogli bi glat kupiti i veći, bez da ja radim. Ako ćeš i ti raditi, za par godina ste na konju, brže od nas!
Nis se ne briniSad tek ne znam da li da se brinem ili ne
Lagano popis sto ti sve treba,i kako ces sve upakirati! Ajmeee kad se sjetim
Što se tiče klinaca ja ti ne mogu pisati iz svog iskustva jer smo mi tu dobili klince, ali ono što sam ja prošla sa starijom u jaslicama, e pa gore od toga ne može, pa te s ovim stvarno želim utješiti da se ne preplašiš ako i krene nešto malo kvrgavo.
Mogu ti napisati od puno puno stranaca i djece koji su došli ovdje u raznim dobnim starostima, uglavnom problema nema, klinci sa tim jezikom nevjerojatno vladaju, pa čak i oni stariji koji su došli (imam primjer u susjedstvu jedne rumunjke) sa 8 ili 9 godina.
Ustvari sam sa ovim gore našim primjerom htjela baš naglasiti da sve to ovisi malo o sreći ne o nacionalnosti i odnosu prema strancima. Zparavo se oko djece stranca baš znaju potruditi, čak i u toj našoj Bavarskoj jer mlađe generacije i Austrijanaca i Njemaca puno putuju, puno više nego ove starije, nekako više internacionalno razmišljaju, otvoreniji su prema mješanju, pa evo iskreno skoro da ne znam niti jedan brak Njemac + Njemac, sve neki mišunzi svega i svačega, pa čak i tu u toj našoj "zadrtoj" Bavarskoj.
Ne znam koliko su ti djeca stara, ali nemoj se brinuti previše oko toga, djeca imaju svoj neki vlastiti jezik. Zna biti nekad problema, recimo primjer naše žene koja radi u vrtiću gdje mi mala kreće od 9 mj. Znači ona je rožena tu, njeni klnci isto, i sad mali nije išao u jaslice, nego tek sa tri i pol u vrtić i znao je samo hrvatski i ikao je mama bila tamo i sve, problem do problema s njim. Sa starijim sve pet, uklopio se za čas, a malži te ga zezeaju jer ne zna jezik, te ovo te ono, ovisi o djeci malo, to hoću reči. Nemoj se bojati.
Sorry na geškama, nadam se da razumiješ moj tunguzijski
Malo mi je vruće doma, ne znam tko se više dere...
EDIT: a mali te ga zezaju jer ne zna jezik...
E da i ovo što kaže Sanja, popis, mnogo bitno!!
Mi ga nismo imali tada, ali popiši sve od stvari do to do liste i sve pet!
Opet ja
Evo sad sam vidla da sam za dok klinca pisala u sadašnjem vremenu. Oni su sad školarci i sve ok. Nije taj period u vrtiću ostavio nekgo traga kod njega. Imaju sad svoje prijatelje iz škole, i hrvate i njemce i turke, ma ono miš maš čitav. Mali je i inače onak malo povučen, od ovog starijeg, ali koliko ona priča kad se sretenomo ma sve ok.
Ja ti svoje u zimsko doba, kad je vani lose vrijeme.. i buduci ne idu vrtic vodim ovdje http://www.eltern-kind-treff.de/veranstaltungen/ k tome besplatno,super za djecu ali i za mame. Kako za druzenje tako i za jezik.
Vjerujem da i u becu postoji nesto sl.tome.
Postoje i tkz.mini klubovi,oni se placaju.ovaj kod nas 40€ mj,3x u tjednu po 3h.grupa od 10-12djece. I 50€ 1x godisnje za igracke da se dokupe. Straiji nije krenuo,iz nekih dr.razloga sto mi se nije svidjelo. ali izvrsno da se za pocetak djeca malo priviknu,nauce nesto pricati...
Kavofob, za integraciju djece se moras najmanje brinuti. U vrticu ima em teta auslenderki, a ako ne, onda ce u grupi biti sigurno nekoliko djece iz krajeva bivse Juge. Sliku gdje ti klinci uplaseni stoje stisnuti uza zid jer ne kuze ni rijeci mozes zaboravit. Vjerojatnost za to je vrlo mala. Klinci ce im pomoci na pocetku. A s obzirom da ti je muz informaticar...ma joooj
[QUOTE=Sanja
Vjerujem da i u becu postoji nesto sl.tome.
Ima i u Becu
[QUOTE=Uh-puh;2462647]Eto super mjesto za otici sa klincima dok ne krenu u vrtic
Uh-puh draga, u RH ce svaki ateist ili homoseksualac prolaziti kroz puno goru diskriminaciju. Nema te dugo ovdje, al da pripadas nekoj manjini koju gaze populisticki politicari poput Ruze i sl. Na cijim ledjima skupljaju bodove na politickoj sceni, dozivljavala bi u svakodnevici neugodne komentare.
Ja sam jedan komentar dozivjela vani od Nijemca: "ah vi dolje se samo koljete". To je toliko apsurdno bas od Nijemca cuti, da nisam imala potrebu komentirati, al posto nisam nikakav poker face, mislim da se vidjelo cudjenje i prezir na mom licu. I to je bilo najgore sto sam dozivjela. Ostalog se ne sjecam ako je bilo, nije bilo za pamcenje. Istina je da sam se uglavnom kretala u VSS+ drustvu, al u ducanima, bolnici i sl. te nitko ne pita ciju imas diplomu. U putovnici je pisalo gdje radimo, al tko je to gledao.
Curke, puno hvala na riječima ohrabrenja i podjeli iskustava
Mi još nismo odlučili da idemo. Plan nam je svakako otići izvan HR do polaska curke u školu, još nema 4 godine. Hoćemo li iskoristiti ovu priliku ili neku drugu još ne znam.
Ok...jaja i maslaca nece ponestati
Nisam ni ja svojom primjedbom ništa loša mislila
Kavofob, zapravo ti nitko ne može odgovoriti na pitanje kako će ti se djeca prilagoditi. Svako dijete je priča za sebe i unutar iste obitelji postoje različiti razvoji situacije.
Ono što bih ti rekla jest sljedeće: ako ste se zaista odlučili otići u inozemstvo, učinite to što prije. Ako ti starije dijete ima 4 godine, u Beču doslovce lovite zadnji vlak da ga prijavite u kvalitetnu osnovnu školu (u dobre škole ljudi prijavljuju bebe od godinu-dvije). Isto tako, djetetu će dobro doći svaka dodatna minuta predškolskog boravka u Beču. Nadalje, ako odlučite ići, upiši tečaj jezika ili ga uči neformalno (telka, časopisi, možda da nađeš nekog za povremenu konverzaciju) i to počni što prije. Ne mogu ti naglasiti koliko je važno dobro vladati jezikom.
Pozitivna i negativna iskustva su, rekla bih, vrlo individualna, a vjerojatno i stvar slučajnosti. No, Beč je objektivno divan grad za život, na Mercerovoj ljestvici već četvrtu godinu za redom globalno na broju 1 u ne baš slaboj konkurenciji. (Link: http://www.mercer.com/qualityoflivingpr#city-rankings)
Eh, da. Ovdje se u školu kreće sa šest godina. Granica je 31. kolovoza - dakle, sva djeca koja do tada navrše šest godina moraju te godine u rujnu krenuti u školu. Trend je da se traži vještačenje psihologa za odobravanje ranijeg, a ne kasnijeg upisa, kao u Hrvatskoj. U mnogim prvim razredima ima nekoliko petogodišnjaka, djece koja recimo do Božića navrše šest godina.
wow, impresivno!
No, dobro te ljestvice su kao i statistike recimo, stvar osobne preferencije. Ja bi recimo listu malo drugačije posložila
Ali ovo za škole i elitna naselja u Beču me je nemilo iznenadilo, to nisam znala, baš stoga sam gore i napisala da je sasvim druga stvar turistički, ili kad živiš negdje. Ono, goli život je ipak nešto drugo.
U Njemačkoj toga nema, u školu se ide prema mjestu stanovanja, a oštra granica između siromašnih i milionera tu ne postoji i to je jedina stvar koju fakat volim u toj zemlji i zbog togalakše prelazim preko onih stvari koje mi se ne sviđaju. Dodirujemo se ramenom svi skupa, idemo u iste vrtiće, iste škole, na ista mjesta. Jest da me malo brine sad kad promjenimo vrtić, jer živimo u naselju koje graniči sa turbo elitnim naseljem Minhena, npr. 500 m od naše zgrade je već prva vila, makar upoznala sam neke žene koje tamo žive, neke su super neke nisu, isto kao i među nama srednjim slojem i onim siromašnim, tako da zapravo mislim da razloga za brigu nemam.
Recimo baš jučer smo bili u Starnbergu, to je elita elite Minhena, pa i Njemačke. To su vile uz Starnbersko jezero samo takve, tamo žive od biznismena do filmskih zvijezda. I tamo ima i to kupalište gdje često idemo uz samo jezero, livada, hladovina, sunce, park i saržaji za klicne uz samo jezero, vani dva mala bazenčića, unutra bazeni sa toboganom za veće i velike, pored dva restorana i tamo se svi skupa kupamo i družimo, od milionera pa do onih koji žive na sedmom katu zgrade u malom stančiću
Klinci se zaigraju u pijesku, blažena djeca ne biraju prema statusu i bogatstvu, pa uđeš tako nekad u razgovor sa ljudima, pa se nekad potrefi i tako netko iz vile na Starnbergu, u biti normala normale, niš specijalno. Nema tjelohranitelja, ne nose rolexe i biserne ogrlice na kupanje itd.. u biti često niti ne skužiš tko su dok se ne zadubiš u razgovor.
Pored je odmah i Marina, tj. Yacht Club, baš je jučer bila proslava 125 godina i baš smo se smijali, idemo mi ekipa vidiš sa kupanja, vučemo sa sobom klince, u kratkim hlaćicama, razbarušene kose, polu mrtvi od umora, prolazimo pored kluba gdje stoje jedva 2 tipa iz osiguranja i to više da bi nadlgedali kaos od auta koji je nastao jer ekipa ide sa kupanja, dok druga ekipa dolazi na proslavu i ono baš smješno, idemo mi tako i u susret nam idu neki bogatuni, ono vidiš po njima nemreš fulat da hoćeš, i nosim ja ovu moju princezu i još dve torbe i slažem face, ono rušim se i još imam male crvene u posjeti, ono, ukomirana, vidiš čim me pogledaš, muž ispred gura kolica isto natrpan do brade, ali nije bilo tipa ili ženske koji nam se nije maknuo sa puta, obično uz neki smješak pun razumjevanja. I tak šta ja znam, to mi je tu ful ok i jako mi se sviđa, imamo čak i prijatelje bogatune, ono slučajnost, preko pasa smo se upoznali, niš specijalno se to ne ističe, i to mi je ok.
U biti tema je otišla malo van života u Beču, mene isto zanimaju neke stvari oko života u drugim gradovima, zemljama i pitala bi ali nije topic o tome, a vidim ima tu dosta ljudi koji žive van Hrvatske, pa možda da moderatori otvore neki podforum inozmestvo ili tako nešto?
I nadovezala bi se još na Sanju za Kavofobicu, da i ja mislim da ako bi išli odite sada dok je mala 4 godine jer trebat će vam neko vrijeme da se prilagodite i priviknete i skupite sve potrebne informacije oko upisa u školu, pripreme itd.. sve što ide uz to, ipak je malo drugačije nego kod nas doma. A i klincima će lakše taj polazak u školu pasti neće trebati ići na dodatne kurseve za školu itd.. jer ima vremena od 4 - 6 godine svladat čist fino jezik.
Znam da je off topic, ali jesi li sigurna da toga zaista nema? Vidi samo Berlin, one luksuzne vile vrijedne milijune eura i s druge strane neboderska naselja sa stotinama tisuća siromašnih emigranata... Beč ima dijelove grada koji se prilično međusobno razlikuju, iako moram reći da je cijelo stoljeće kvalitetne socijalne politike dovelo do toga da su tzv. gradski stanovi (oni koji se daju na povoljnije korištenje obiteljima s niskim prihodima) razasuti zaista po cijelom gradu, pa tako i po najelitnijim dijelovima grada. Jedan od prvih (ili čak prvi, hm, ne znam) i najpoznatijih kompleksa gradskih stanova izgrađen je upravo u jednom od najelitnijih okruga (http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Marx-Hof). I naravno da bogati i siromašni nisu odvojeni kineskim zidom, daleko od toga.
Što se tiče izbora škole u Beču, ovdje je pohađanje škole prema mjestu stanovanja jedna od opcija. Međutim, postoji nevjerojatan broj škola (i javnih i privatnih) koje su međusobno jako različite, tako da se roditelji zapravo odlučuju za ono što im je od svega ponuđenoga bitno i prema tim kriterijima biraju školu za svoje dijete - žele li Waldorf, Montessori, dvojezičnu (i koji jezik), umjetničku, sportsku, glazbenu, sasvim modernu, "raspuštenu" ili tradicionalnu... Iz cijelog kruga naših prijatelja i poznanika (riječ je o povelikom broju ljudi) ne znam nijednu jedinu obitelj koja je djecu automatizmom upisala u najbližu školu. Znam djecu koja idu u školu koja im je najbliža, ali u nju su upisana nakon što su roditelji pregledali i odvagali barem nekoliko drugih škola i zatim na osnovi temeljitog razmišljanja odabrali jednu od njih.
Upravo taj ogroman broj škola i njihova međusobna različitost je jedan od razloga da preporučim što skorije preseljenje - ako je obitelj već ionako odlučila da želi živjeti u inozemstvu. Osim što je potrebno neko vrijeme da bi se proučio školski sustav, treba i osobno obići te škole (sve imaju dane otvorenih vrata), pogledati ih, vidjeti kakav nam je u kojoj osjećaj te, konačno, prijaviti dijete. Službeni upis je u veljači/ožujku one godine kad dijete kreće u školu, ali prijave se obavljaju osjetno ranije.
Ono što je također drugačije nego u Hrvatskoj, jest status privatnih škola. Iako i među javnim i među privatnim ima svakakvih, privatne su uglavnom na dobrom glasu. Nije riječ o institucijama u koju se upisuju djeca koja ne uspijevaju ići nigdje drugdje niti o mjestima na kojima se razmaženoj dječurliji poklanjaju ocjene i tetoši ih se po lijenim glavama (), već sasvim suprotno, dobre ocjene u većini privatnih škola garancija su za temeljito znanje i upis u dobru gimnaziju.
Last edited by Sanja; 19.08.2013 at 13:50.
Eh, da... Znala sam da sam nešto zaboravila.
Kavofob, danas sam u svom lokalnom Sparu samo za tebe gledala cijene jaja. Prodaju se u paketima od 6 ili 10 komada, jaja slobodnih nesilica hranjenih bio hranom (dakle, jaja nulte kategorije) su 45-55 centa po komadu, a najjeftinija su 2,59 € za paket od 10 komada, ali to su jaja zatvorenih koka hranjenih tko zna čime. Evo, da imaš orijentaciju.
Budući da mi Hofer (koji ima odličnu liniju bio proizvoda) nije usput, ne mogu ti sad pogledati koliko u njemu koštaju, ali znam da su im bio jaja izvrsna i uvijek kad navratim, kupim paket. Nešto su povoljnija od bio jaja iz Spara.
Jesam, sigurna samZnam da je off topic, ali jesi li sigurna da toga zaista nema? Vidi samo Berlin, one luksuzne vile vrijedne milijune eura i s druge strane neboderska naselja sa stotinama tisuća siromašnih emigranata... Beč ima dijelove grada koji se prilično međusobno razlikuju, iako moram reći da je cijelo stoljeće kvalitetne socijalne politike dovelo do toga da su tzv. gradski stanovi (oni koji se daju na povoljnije korištenje obiteljima s niskim prihodima) razasuti zaista po cijelom gradu, pa tako i po najelitnijim dijelovima grada. Jedan od prvih (ili čak prvi, hm, ne znam) i najpoznatijih kompleksa gradskih stanova izgrađen je upravo u jednom od najelitnijih okruga (http://en.wikipedia.org/wiki/Karl_Marx-Hof). I naravno da bogati i siromašni nisu odvojeni kineskim zidom, daleko od toga.
Što se tiče izbora škole u Beču, ovdje je pohađanje škole prema mjestu stanovanja jedna od opcija. Međutim, postoji nevjerojatan broj škola (i javnih i privatnih) koje su međusobno jako različite, tako da se roditelji zapravo odlučuju za ono što im je od svega ponuđenoga bitno i prema tim kriterijima biraju školu za svoje dijete - žele li Waldorf, Montessori, dvojezičnu (i koji jezik), umjetničku, sportsku, glazbenu, sasvim modernu, "raspuštenu" ili tradicionalnu... Iz cijelog kruga naših prijatelja i poznanika (riječ je o povelikom broju ljudi) ne znam nijednu jedinu obitelj koja je djecu automatizmom upisala u najbližu školu. Znam djecu koja idu u školu koja im je najbliža, ali u nju su upisana nakon što su roditelji pregledali i odvagali barem nekoliko drugih škola i zatim na osnovi temeljitog razmišljanja odabrali jednu od njih.
Upravo taj ogroman broj škola i njihova međusobna različitost je jedan od razloga da preporučim što skorije preseljenje - ako je obitelj već ionako odlučila da želi živjeti u inozemstvu. Osim što je potrebno neko vrijeme da bi se proučio školski sustav, treba i osobno obići te škole (sve imaju dane otvorenih vrata), pogledati ih, vidjeti kakav nam je u kojoj osjećaj te, konačno, prijaviti dijete. Službeni upis je u veljači/ožujku one godine kad dijete kreće u školu, ali prijave se obavljaju osjetno ranije.
Ono što je također drugačije nego u Hrvatskoj, jest status privatnih škola. Iako i među javnim i među privatnim ima svakakvih, privatne su uglavnom na dobrom glasu. Nije riječ o institucijama u koju se upisuju djeca koja ne uspijevaju ići nigdje drugdje niti o mjestima na kojima se razmaženoj dječurliji poklanjaju ocjene i tetoši ih se po lijenim glavama (
Berlin je priča za sebe, jedan recimo to tako otok za sebe koji funkcionira pa prilično drugačije od ostatka Njemačke. Kada se govori o Njemačkoj, Berlin i nije najsretniji izbor kao mjerilo čitave Njemačke. Imala bi tu štošta napisati od administrativnog, socijalnog, kulturnog, poličkog, ali nije tema, zato i velim, šteta da ne postoji posebni podforum za inozemstvo.
Ali zanimljivo mi je ovo što pišeš za Beč, o životu tamo iz prve ruke znam osim turistički stvarno malo, samo po pričama. Kad već postoji topic, samo naprijed, bilježim se i ja kao interesent
[QUOTE=Sanja;2463020]Nisam ni ja svojom primjedbom ništa loša mislila
Da,to sa nalazenjem posla sam malo preopcenito formulirala. Mislila sam ustvari na odredjeni profil ljudi..but never mind...Izgleda da sam u kontaktu sa vise negativnih stvari nego drugi...hm...mozda to ima veze s Tim da mi sveki radi u savjetovalistu za migrante, pa sam se naslusala svakojakih ruznih prica, upareno sa mojim studiranjem sociologije, potvrdjeno mojim iskustvima....bla....Pa evo, samo kad vidim teme u Biberu...sve je u stilu"hej, pa cemu diskriminacija, moja iskustva...kako Sam gdje bila/bio diskriminiran/a, uspjesni migranti - covjek otvorio pitaru i ide ko ludo (dakle zauzimaju se nise kao u biotopu)...i eto, tako nastaje drugacija stvarnost nego tvoja
Hvala ti, sad tek vidimEh, da... Znala sam da sam nešto zaboravila.
Kavofob, danas sam u svom lokalnom Sparu samo za tebe gledala cijene jaja. Prodaju se u paketima od 6 ili 10 komada, jaja slobodnih nesilica hranjenih bio hranom (dakle, jaja nulte kategorije) su 45-55 centa po komadu, a najjeftinija su 2,59 € za paket od 10 komada, ali to su jaja zatvorenih koka hranjenih tko zna čime. Evo, da imaš orijentaciju.
Budući da mi Hofer (koji ima odličnu liniju bio proizvoda) nije usput, ne mogu ti sad pogledati koliko u njemu koštaju, ali znam da su im bio jaja izvrsna i uvijek kad navratim, kupim paket. Nešto su povoljnija od bio jaja iz Spara.
To je ok cijena, kod nas je skoro toliko za kavezna.
Evo i mene iz Beca, tu zivimo vec tri godine i ne micemo se odavde!
Ja radim za medjunarodnu firmu, placa ok, stanarine u kvartu gdje zivimo su visoke ali kvart pruza fenomenalnu infrastrukturu i odlicnu kvaliteta zivota.
Curka na jesen krece u skolu, dosla je s 3.5 god i nakon godinu dana je tecno govorila njemacki (becki) i engleski pohadjala je bilingvalan vrtic), ima hrpu frendica s kojima se druzi i nakon vrtica, mame su fleksibilne i ljubazno - uvijek uskociti kada je neka panika i klinci se cesto druze nakon vrtica. Jako smo dobro integrirani, imamo veliko drustvo, cesto izlazimo, odlazimo u prirodu, ponuda kulture je bogata, grad prekrasan.
Debeli potpis uh-puh, vecina beclija je jako prizemljena, normalni su ljudi, neoptereceni, srdacni i otvoreni. Odredjen krug ljudi funkcionira po "misoni" sistemu, K&K duh jos uvijek vlada i sve je lakse ukoliko si i tu dobro povezan.
Hvala ti, Maxime, vrlo ohrabrujuće iskustvo
Ovo je za novu temu, al mislim da se neće baš komentirati pa sam zloupotrijebila mjesto gdje se već pisalo o jajima pred 15-tak dana. Slučajnost ili ne, evo piše se o našoj prodaji i proizvodnji jaja.
Naslov je naravno u maniri žutog tiska. Ostat ćemo bez jaja zbog Europe, a ne zbog toga što se koke velikim dijelom drže u neadekvatnim uvjetima. To se ovdje u članku ni ne objašnjava, samo vele da treba kupiti nove modernije kaveze, ne znam više gdje na forumu, ali već smo govorili o površini/volumenu koje koka dobije.
Ovo što naše "Europljanke" ovdje na temi spominju o jajima s oznakom 0, to se isto ne spominje.
U svakom slučaju, jučer sam baš primijetila da je interšpar uveo i jaja sa svojom markom s oznakom 2, a bilo je do sada od samo jednog proizvođača.
Ne piše niti je li Ministarstvo poljoprivrede na vrijeme iskomuniciralo s uzgajivačima da se moraju prilagoditi novim propisima. Nekako me ne bi čudilo da nije. Iako bih očekvala od nekoga tko se ozbiljnije bavi uzgojem da prati europske propise i prije ulaska u EU i da ima razrađen projekt prelaska kad bude morao, iskustvo pokazuje da se mi uvijek iznenadimo čak i tome da zimi pada snijeg.
Last edited by Jelena; 09.09.2013 at 09:25.
Pozdrav forumasi!
Treba mi pomoc na odgovaranje izvesnih pitanja, pa se nadam da ce neko znati odogvore!
Zvao sam sve moguce konzulate koje sam mogao, i svi su dali ne konkretne odgovore, pa se zato oslanjam na Vas da mi pomognete.
U pitanju je zivot i rad u Austriji naravno, zato se i javljam na ovu temu
Za mesec dana dobijam Hrvatski pasos. Svestan sam da se ne mogu zaposliti sa njim, ali kako sam do sada saznao ziveti mogu bez problema. Dakle, da li neko moze da mi kaze kakva prava mogu dobiti ukoliko napravim partnerstvo (Civil Partnership) sa nekim ko ima Madjarski pasos i zivi i radi u Becu?
Da li to znaci da automatski po slapanju partnerstva dobijam i neku vrstu radne dozvole?
Unapred zahvalan na odgovorima.
Posting Permissions
Reply With Quote
