Za nama je opet isprekidana noć, jutros osjećam da ne mogu više... ali kako je Flopica na pisala na temi o zahtjevnoj djeci, kad dođem doma s posla, zaboraviti ću na noć i opet predano dojiti.
Zapravo, pretužno je to da ono najvažnije što djetetu treba sad dati ne mogu dati stoposto zbog toga što radim, što me čakaju kućanski poslovi (svedeni na minimum)... nekako si zamišljam da bi sve bilo drugačije da ne radim, da nismo odvojene tolike sate... sad dok smo bile na moru budila se jednom na noć.. kad smo se vratile opet buđenje svaka dva sata (noćas sam baš gledala sat i pratila ritam).