Kako zovete spolne organe

[Mojca]

joj da, baš taj izraz sam zaboravila

mojca, drago mi je da smo pomogli

Da, da... već se vidim:
A di je nos?
Dijete pokaže?
A di je uho?
Dijete pokaže.
A di je spolovilo?



I da zapravo... svi pitamo di je nos i di je uho... a je li tko pita di je pišo/pišica?
Ja pitam.

[mikka]

Da, da... već se vidim:
A di je nos?
Dijete pokaže?
A di je uho?
Dijete pokaže.
A di je spolovilo?



I da zapravo... svi pitamo di je nos i di je uho... a je li tko pita di je pišo/pišica?
Ja pitam.

mi smo pitali za pimpaca/pipicu i pupak, a ne za uho i nos

[Peterlin]

mi smo pitali za pimpaca/pipicu i pupak, a ne za uho i nos

X

Legendarna recenica mog sina u dobi od neke 3 godine bila je "Tu mi je pimpek, sad cu ti ga pokazati... Sigavidio?"

Najprije smo ih ucili gdje se nalaze spolni organi i pupak, a onda smo ih ucili sto od toga nije pristojno izlagati javnosti. Eh, licemjerja, he he he...

[Nena-Jabuka]

mi smo pitali za pimpaca/pipicu i pupak, a ne za uho i nos

pitam i jedno i drugo. mala sad ima 15 mjeseci, pokazuje di je uho, oko, nos, a isto pokazuje di pipica piški, di guza kaki...to ide isto pod osvješćivanje svog tijela, nosi pelene, ali svaki put pokazuje rukom kad hoće da ju presvučem.

i odvaljujem na čuču, nisam to čula gooooooooooodinama

Joj, ta čuča, taj izraz mi je postao tako simpatičan, dok sam živjela u Zagorju mi je baš sjeo, ali uvijek mi je smiješan.

No, moram podijeliti s vama storiju kad sam prvi put, u Zagrebu, čula taj izraz, kontekst mi je nezaboravan.

Bilo je to 90.-ih, ratne godine, posla niotkuda, ko ni sad, i jedna naša poznanica, docimerica iz doma na Savi, uspjela se zaposliti u pogonu jedne zagrebačke tvornice tekstila. Cura je tek bila završila Tekstilno-tehnološki fakultet, ali nevolja ne bira, bili su prognanici i ona umjesto inženjerskog mjesta počne raditi u pogonu za šivaćom mašinom kao obična NKV radnica.
Svaki dan je imala neke anegdote sa ženama iz pogona na koje smo mi odvaljivali, ali jadna cura je bila neko tankoćutno, osjetljivo stvorenje, i ona je bila sva jadna koliko su nju te žene zezale. Ništa u nekoj specijalno lošoj namjeri, više bez razmišljanja ikakva, ali tu ogromnu količinu prostakluka i vulgarnosti koje su žene prosipale dovikujući se nad bukom pogonskih strojeva, teško je podnosila.
I, nakon nekog vremena, netko je u kadrovskoj ipak zapazio da bi ona mogla raditi i nešto drugo, a ne šivati i dođe joj glas u pogon da ide kod šefa, da ju on traži na razgovor.

E, kad je tu nastala cika i podvriskivanje "Aahahahaha, kaj je, mala, ideš kod šefa, tak treba, malo si tu, a već si mu dala!"
I onda se jedna prodere s kraja pogona - "Mala, ideš kod šefa, jesi podšišala čuču?!"
A ona zemljo otvori se.
Eto, ta čuča mi je ostala nezaboravna, i podšišavanje za šefa (uvijek se toga sjetim kad idem na razgovor kod šefa, ipak iskusne žene iz tvornice znaju kako se treba picnuti za šefa)