Meni nista nije odbojno. Ja sam odgojena na “ribici“ i “mišu“ tako da sam to prenijela na svoje dijete. A poslije će ju ona zvati kako zeli...može i Darinka kaj se mene tiče. Možda s godinama uvedem neku “prihvatljiviji“ naziv,a sad kad ima 2,5godine “ribica“ nam je baš prihvatljiva
Izgleda da su nazivi šarolikiji u sjevernim krajevima, ovdje na jugu su pišo i pika prilično standardni. Doduše, neko vrijeme sam govorila i lulek, iako nisam uopće sigurna niti da li je to ispravan naziv, čisto jer mu ime slično zvuči, pa mu je to neko vrijeme bio nadimak... Inače, netko je ranije spomenuo korištenje ovih imena prilikom razgovora o spolnim odnosima, s koliko godina je to došlo na red?
je i kod nas se kaze čuča i koka :lol a kako npr sad kad ides doktoru i doticne moras spomenut ? stidnica kazes ? :lol
Nemam puno šta pitati, dobro zna, ne propušta priliku tuširati je
Inače, izgleda ponukana ovom temom, danas mi je kod pedijatrice samo izletjelo "spolovilo", baš sam zadovoljna, zvuči ozbiljnije i neutralno.
Piša uniseks. Eventualno muška piša/ženska piša.
Naravno, zna i zvanične nazive.
Kod nas je dosta uobičajeno da devojčice imaju ribicu (meni to nekako ne leži). I tako ja nećakinju koja je tad imala 3 godine vodim na wc i pitam je posle jel sama briše pišu ili da joj pomognem. A dete O.O pita me: pa zar ti ne znaš??????? ja sam žensko!!!!! Oni u kući kažu ribica i piša, i piša je odmah asocijacija na dečaka.
I kod nas je "pipica" i "piša"![]()
I kod nas. Za mlađe. Ove starije su odjednom, samoinicijativno, mrtve-hladne, počele govoriti spolovilo, tako su učile su školi pa im sjelo. Meni još nije sjelo jer nisam navikla, trudim se ostati ozbiljna dok one ozbiljno izgovaraju -spolovilo jer mislim da je ok, samo mi treba malo da se naviknem na to u svakodnevnom govoru.
pimpek i pipica
Inače, iz svog djetinjstva pamtim najrazličitije nazive iz vrtića: koka, žaba, piša, pišulja...a za muške mi je najbolji slovenski lulek!
Htjedoh reći još ovo - točno se vidi tko ima mušku djecu, nazivi za muške spolne organe su na prvom mjestu.
pitam i jedno i drugo. mala sad ima 15 mjeseci, pokazuje di je uho, oko, nos, a isto pokazuje di pipica piški, di guza kaki...to ide isto pod osvješćivanje svog tijela, nosi pelene, ali svaki put pokazuje rukom kad hoće da ju presvučem.
Joj, ta čuča, taj izraz mi je postao tako simpatičan, dok sam živjela u Zagorju mi je baš sjeo, ali uvijek mi je smiješan.i odvaljujem na čuču, nisam to čula gooooooooooodinama![]()
No, moram podijeliti s vama storiju kad sam prvi put, u Zagrebu, čula taj izraz, kontekst mi je nezaboravan.
Bilo je to 90.-ih, ratne godine, posla niotkuda, ko ni sad, i jedna naša poznanica, docimerica iz doma na Savi, uspjela se zaposliti u pogonu jedne zagrebačke tvornice tekstila. Cura je tek bila završila Tekstilno-tehnološki fakultet, ali nevolja ne bira, bili su prognanici i ona umjesto inženjerskog mjesta počne raditi u pogonu za šivaćom mašinom kao obična NKV radnica.
Svaki dan je imala neke anegdote sa ženama iz pogona na koje smo mi odvaljivali, ali jadna cura je bila neko tankoćutno, osjetljivo stvorenje, i ona je bila sva jadna koliko su nju te žene zezale. Ništa u nekoj specijalno lošoj namjeri, više bez razmišljanja ikakva, ali tu ogromnu količinu prostakluka i vulgarnosti koje su žene prosipale dovikujući se nad bukom pogonskih strojeva, teško je podnosila.
I, nakon nekog vremena, netko je u kadrovskoj ipak zapazio da bi ona mogla raditi i nešto drugo, a ne šivati i dođe joj glas u pogon da ide kod šefa, da ju on traži na razgovor.
E, kad je tu nastala cika i podvriskivanje "Aahahahaha, kaj je, mala, ideš kod šefa, tak treba, malo si tu, a već si mu dala!"
I onda se jedna prodere s kraja pogona - "Mala, ideš kod šefa, jesi podšišala čuču?!"
A ona zemljo otvori se.
Eto, ta čuča mi je ostala nezaboravna, i podšišavanje za šefa (uvijek se toga sjetim kad idem na razgovor kod šefa, ipak iskusne žene iz tvornice znaju kako se treba picnuti za šefa)
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 10.10.2013. at 10:29
Nevezano uz ovu temu (jer tek sam vidjela da je ograničena na dob do 3 godine), ali kako pričati kad dođu u dob kad upoznaju i one svakodnevne, tzv. proste izraze. I skrivena značenje. Eno moja mlađa sve u 16 pjeva "kak je mali brodić tvoj" i nema pojma o profanosti dotične pjesme, a starijoj sam ipak morala objasniti što je pjesnik mislio pod "moj veseljko". Nisam imala srca prepustiti je dečkima iz razreda da se cerekaju dok ona to naivno pjeva. Auuu, kako se zgrozila kad je čula što Mladen zapravo misli.
čuča je obična kokoš!
Čuček i čučice - tipično zagorski! Sorry na asocijaciji, ne mogu odoljeti (poslušajte tekst): http://www.youtube.com/watch?v=-8Mmgm8rzfU
Uostalom, svi ti nazivi za spolne organe zapravo su varijacija na kokošju temu. Pipica = mali pilić, a u drugim slavenskim zemljama (Poljska, Češka...) kokoši se zovu kure.
Tako se moja mala nećakinja igrala sa dedom restorana a deda da ju zeza na zagorskom naručio juhu od čučice.
Jadan deda pojma nije imao za što ona koristi taj naziv.
A mala skoro pala u nesvjest: kaaaaaaaaaaj od ove tu čučice![]()
Kod nas je pišica i pimpek. Inače, starija cura je prvi put čula riječ pimpek u vrtiću s 5 godina, prije ga nismo spominjali.
To joj je bila tak zabavna riječ da je bila neko vrijeme stalno u upotrebi. Sad samo govori kad se kupa pa veli da si mora oprati pimpeka. Naravno, i mala je pokupila isto.
Ljudi govore i žabica za žensko spolovilo, ali to mi je jednako blesavo ko kokica i ribica.
Pišo i pika ili pikica, ali mala je svojedobno zamijenila slogove pa kaže kipaI danas je tako zove, a i mi, slatko nam je.
cura: piša, dečko: pišulinac.
Pišulinac mi isto nije baš neka riječ,al pimpek ne mogu prevalit preko jezika.
Vidiš ovo "pišo" nije loše.
Kod nas je pišica i koka kod curke, a pišek kod malenog kojeg on zove i "moj juja".