Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
MM i plac, to spada u antologiju nevjerojatnih stvari... ide on svake subote. Oboružan popisom gdje uz namirnicu pišu i dvije rečenice opisa, plus dobije fotke na mobitel. Svejedno, nakon sto se vrati s placa oboli od amnezije i vise nema blage veze što je što. Pa će mi, iako je kupio cvjetaču zadnja dva puta, ako sam ga poslala bez slike, poslat on meni sliku korabe i pitat je l to cvjetača. Ili ću ga poslati po grah i buncek, a on će donijeti grah i sirovi buncek jer nisam napisala suhi. A bas ga je mesar pitao koji treba, nije bio siguran pa je uzeo sirovi... i tako. Ima toga još, al dobro sad... mislim, ne zanima njega ni što jede, on za hrpu stvari koje jede ne zna kako se zovu, za meso me zna pitati koje meso jedemo i tako... mislim da bi prije završio obuku za astronauta nego donio kvinoju iz dućana.

Dobro ste me uplašile . Ja dok ne pišem o sebi na forumu uvijek mislim da nemam problema. Kad ono... .

Znam ja dosta o zdravim namirnicama, čitala sam sve te teme na ovom forumu, uvodila djeci dohranu po rodinoj školi, mogla bi se brzo snaći, mnoge ideje koje ste spomenule već imam tu negdje u glavi.
Slatkiše rijetko kupujemo za doma, napolitanke npr. jednom mjesečno, pojedem ih lijepo u 2 dana i gotovo . Doma su veći problem slatkiši koje donose djeci, pa ja ne dam njima, ali ih ja pojedem. I posao... problem s nekim zdravijim krekerima ili npr. proteinskim kruhom u ladici je što ja i na to stalno mislim dok ne pojedem, ne može to meni stajati. Ili kad odlučim pojesti pola rucka, samo mislim na drugu polovicu... Ali dobro, vrijeme je da se krene. U budućnost bez (teške) ovisnosti. Koja ironija, stihove je napisao baš ovisnik .

Zadnji slatkiš: prije 30 sati. Kruha danas: dvije tanke šnite. Krumpire ne računam, Seni kaže da može nedjeljom .

Laku noć.
Evo, da te utješim - ja sam se udala za sina jedinca u majke udovice, koji je bio slično profiliran, hehehe.... Sve ga je čekalo gotovo, jednostavno nije bilo prilike da nauči neke stvari. A ja sam pak bila dugo sama (udala se u 37. godini) pa mi nije bio problem samoorganizirati sve... Aliii život nam je donio razne izazove. Prvo su došla djeca, dvoje u dvije godine, pa je on silom prilika morao s popisom prvo u trgovinu, pa onda i na plac. Bilo je svega, ali smo se (kao i vi) prilagođavali u hodu.

Onda je došla briga o starijim članovima obitelji, prvo stara teta njegove mame, pa nonić, pa njegov ujo... uvijek netko. Tako da mm obično nije bio doma kad je bila kampanja čišćenja kuće. A ja sam zaboravila da postoji plac jer nisam stizala. Petnaest-dvadeset godina kasnije, ON ima svoje babe na dva placa, ON ima svoje poznate u mesnicama i ribarnicama, ON zna koje dana u kojim dućanima postavljaju novu robu, a ja odem tu i tamo za svoj vlastiti gušt. Dok su djeca bila mlađa, vodila sam njih sa sobom na plac, pa mi je jednom vrtićka odgajateljica rekla da je moj E. jedini u grupi koji je na placu znao prepoznati sve vrste voća i povrća bez greške, hehehe... Ima on i starijeg brata koji je isto išao s nama na plac, ali taj baš nije siguran što je zelena salata a što radič, cikorija i slično (ne voli to jesti pa mu je nebitno).

Ali da se vratimo na slatkiše i hranu - mm dugo nije kupovao ništa izvan popisa, ali u međuvremenu se i to riješilo. Donese jagode/mandarine/ćimulice ili slično kad se pojave prvi put u sezoni, kupi suhe smokve/brusnice/grožđice na štandu s tim na tržnici Utrina, jer to redovno trošimo u većim količinama nego slatkiše. Djeca su narasla, pa vidim posljedice - nitko nije pojeo čokoladne uskrsne zečeve i jaja, nitko nije pojeo ni kolače (1 vrstu) koje sam ispekla prije 2 tjedna, u Lidlu nekako češće kupimo tvrdi sir i mini rajčice nego čokolade i napolitanke... navike se mijenjaju s godinama (da baš ne napišem starenjem, hehehe). U petak smo zajedničkim snagama odustali od omiljenog kikirikija - gledamo se hoćemo li ga uzeti ili ne, pa smo zaključili da nećemo. Djeca ga ionako ne jedu, kao ni čips... Oni su ovisnici o jaffa keksima koje mm i ja ni ne pogledamo. Uvijek ima slatkiša doma (dobijemo), aliiii baš se vidi da se opseg smanjio. Nitko nije pojeo marshmellows, nitko nije pojeo karamele, pojede se eventualno čokolada s rižom i prstići (kinderice). Ostalo - pih...

Ja dugo imam stabilan višak kila, mm je isto uzgojio trbuh, pa smo odustali od alkohola (iako smo bili samo vikend-degustatori) i slatkiša. Naš je problem škrob - mm i sinovi su obožavatelji krumpira, riže, tjestenine i sličnih stvari. Ja sam u mladosti mogla uredno kontrolirati težinu (iako mi je to bilo naporno) prehranom koja se sastojala od juha/lešada/salata, a sad kuham kako njima odgovara. Trudim se izbjegavati njoke, špecle, špagete, krumpir i slično, ali ipak to pojedem. I sve ostalo pojedem u pretjeranoj količini jer mi je fino. Nema tu nikakvih emocionalnih problema - samo hedonizam, hehehe...