Emocionalno jedenje /ovisnost o hrani

[betty blue]

BB vrlo smo slične samo što sam ja ipak jela manje količine i razumijem te u potpunosti. Ni mene špek ne zadovolji kao npr. neko tijesto, krumpir, slatko i sl. iako se poslije takve hrane loše osjećam.
Ja do prije 2 mjeseca nisam bila spremna na ovu promjenu, sad jesam, ali da mogu reći da se ne bih prodala za npr. pizzu ili neki kroasan punjen čokoladom bi...i ne mogu reći da mi je brokula finija od toga jer mi nije ali kaj ću, nisam više mogla ovako.

evo vidiš, i ja sam bila na LCHF-u i bio mi je super ali svi ti restriktivni režimi nekako uvijek završe na ovom boldanom
mene te restrikcije samo gurnu dublje u ponor

meni također nitko ne može ogaditi pizzu ni pancetu
i da se sutra dogodi znanstveni breakthrough i otkrije se da ništa ne utječe na zdravlje, ni cigarete ni alkohol ni hrana ni droga, vjerujem da bi se svijet podijelio na one koji bi neumjereno konzumirali sve i one koji bi bili isti kao što su sada, dakle sve umjereno (ili bez konzumacije). Samo što bi ovih potonjih bila šačica i ja vjerojatno ne bih bila među njima

hoću reći, zanemarimo na trenutak kile, kile su samo simptom
problem je odnos s hranom, a imam dojam (možda se varam) da što više važnosti pridajemo hrani (u smislu režima prehrane) da je to teže umanjiti emotivni značaj hrane
i tu treba pronaći neki balans, da se hranimo zdravo a da ne razmišljamo o tome, tj, da nam to ne bude opterećenje ili žrtva ili odricanje