istina je ... škrob vuče na još!
i ja sam emocionalni jelac i zato i jesam tu gdje jesam!
ali sad sam veliki korak napravila samim time što to više ne kupujem. do sada sam lagala samu sebe i kupovala pod izlikom da imam malo dijete, pa moram imati i nešto grickalica/slatkiša u kući. i onda skužim da moja ćupi to uopće ne jede...kupovala sam jumbo pakiranja smokija i čipsa ... i onda me ona jednom u dva tjedna pita, navečer u krevetu da joj dam malo smokića. pa joj ja održim predavanje kako to ne možemo jesti prije spavanja niti u krevetu i kako to uopće nije zdravo i da je to samo za ponekad. i ona razumno kaže aha, okrene se na drugu stranu i zaspi... a ja priček još par minuta i otvorim taj isti smoki i smažem sve do zadnjeg ... jer baš mi je bio težak dan!
i shvatila sam da dok god imam toga u kući neće biti kraja .. pojesti ću ga kad tad!
i odlučila sam da više neću kupovati pa i ne kupujem ... i konačno je mir!
a ako se ćupi zaželi kakve gluposti (što su stvarno rijetke situacije) blizu mi je dućan za kakvo mini pakiranje ... a dijete je ionako najsretnije sa žvakom (koja meni naravno uopće ne spada u kategoriju slatkiša)