Slažem se s Inesicom, kod mene je upravo ta (savremena) "trka s medvjedom" dovela do ovisnosti o slatkišima i kupovini. Iako ja to prilično držim pod kontrolom, osjetim da popuštam u danima kad mi je veliki stres ili na poslu ili kod kuće. Svjesna sam toga, ali čini mi se da sve više popuštam (inače sa živcima- što i nije čudno nakon 2 pobačaja u 1 godini, stresnom poslu, itd.). Što je još gore- razmišljam i o cigaretama (bivši pušač- ostavila cigarete prije 11 godina), tj. maštam da opet zapalim. Sretna sam sa svojom najužom porodicom (MM i dijete), ali me nerviraju ti neki eksterni faktori na koje imam malo ili nimalo uticaja (posao, odnosi u porodici, finansije, itd.). A moj odbrambeni mehanizam je da se začahurim i spavam (i kad sam najviše pod stresom ja moram spavati). Kao da mi se u snu ne može desiti ništa loše. A sve manje imam vremena za san... I onda posegnem za čokoladicom, kupim si nešto od odjeće, itd. A ove sedmice nisam ni mogla vježbati jer sam svaki dan radila prekovremeno i nisam imala energije ni da jedem a kamoli da vježbam (samo mi je san trebao). Bukvalno sam iscrpljena (i fizički i psihički).