To je to! Potpis!Jurana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
To je to! Potpis!
Kaj bi navalili?! Nisi procitala da sam joj predvidjela ljubavnika i voznju u zalazak sunca za koju godinu.
Sirius
Kako ću si ja jadna naći ljubavnika kad se ne depiliram, ne koristim ni BB ni CC kremu (a bome ni primer ni hajlajter) i stalno sam u tenisicama?
Možda preko interneta?
Hm ne znam. Shvaćam Jurana, ali… ma nisu cure stroge prema meni, ne bi ja ni podigla temu da nisam spremna na promjene, znam ja što me čeka kad otvorim temu. Nisam došla pisati „jadna ja, vidite kako mi je teško, je l da sa smijem nastaviti tamaniti toliko slatkog i toliko brašna“.
Zapravo, ja se u tim nekim stresnim situacijama svjesno niti ne osjećam pod nekim ne znam kakvim stresom – odnosno nisam svjesno živčana, ljuta, tužna, jadna… kakva god već. Ja sve odrađujem kao „sve je to normalno“, samo jedem junk usput.
Bez brige, neće meni niti u jednom scenariju uspjeti prijeći radikalno na LCHF, čak i da nađem vremena i opcija za pripremu takve hrane, znam da ne bi to mogla izvesti radikalno. Želim samo naći način da se ne ubijam u slatkom. Jer kad pojedem 200 grama napolitanki ili čokse u jednom dahu ne osjećam se nimalo dobro poslije. I počela sam se bojati za zdravlje.
Trenutno mi je neki plan ne jesti slatko svaki dan, i ne otići u pekaru na poslu ako sam taj dan pojela već kompletan kuhani obrok. U idućih mjesec dana imamo ni manje ni više nego 6 proslava na kojima će biti takve hrane 8 tona. I sad mi je skroz issue kako ću ja to… I još mi jutros mama šalje poruku „vidimo se popodne kod nas na ručku“. Ja joj odgovaram da neću ručati kod nje, da ću samo djecu uzeti. A ona će „zar si zaboravila da dolaze gosti“. Jesam. Uhvati me totalna panika i zovem ih. Javi se tata, ja mu govorim, molim te reci mami da ne peče kolače. Već je ispekla 2. Blago meni…
Ali… danas na poslu… jela ujutro svježi sir i špek, i onaj kruh iz dm-a, one skroz tanke šnite trajnijeg integralnog kruha. Za ručak je bilo tijesta, ali i puno povrća
Ne mogu se sloziti, a govorim iz slicnih cipela. Neke komplicirane, teze obiteljske situacije nemaju rok trajanja, a osobe koje se nalaze u tom zrvnju zapravo trebaju postojati i biti barem donekle zadovoljne i u vrijeme te krize. Nadam se da ovo ima smisla, kad ovako pise.
Ne znam o kojim se zdravstvenim problemima radi kod djeteta (samo sam pohvatala na raznim topicima da je nesto ozbiljno/komplicirano), ali ako to nije nesto sto ce zavrsiti za tri tjedna, dva mjeseca, sest mjeseci ili cak tri godine, onda je izuzetno nezgodno, ako ne i nemoguce, staviti svoj problem (ili "problem") na cekanje dok se ovo ostalo "ne zavrsi". Tim vise ako taj problem zapravo progresivno raste kako raste stres, ili je nevezan direktno uz stres, a svejedno buja.
Mene muci nesto slicno, ne emocionalno jedenje, vec jedenje i nejedenje opcenito i kako ono (ne) utjece na kilazu, a uz to ide i kronicni nedostatak vremena i totalno shebana situacija vezana uz zdravlje (ne moje) koja se vise nego vjerojatno nece popraviti, vec ce ici samo na gore. Rezultat toga je da su sedamnaest coskova kuce skroz moji, plus dodatni problemi koje najcesce uopce ne spominjem jer su skroz nepoznati nekome tko se nije nasao u takvoj situaciji. I onda sto god da uguram u raspored, a da je za mene, stvarno samo i iskljucivo zavrsi naustrb sna. Mojeg, naravno. I to nije dobro, naravno, ali sta's.
Nemam ti neki pametan savjet, osim da nadjes neki manji cilj do kojeg je relativno lako doci, a u nadi da ce te ponijeti. U potpunosti razumijem nedostatak vremena za dodatno kuhanje, prestanak dojenja, ovo ili ono. Kad je neka situacija sranje (pardonmyfrench), onda je sranje. Treba samo naci nacina da se manje kroz njega gaca.
Kaae i to je istina što kažeš u svemu tome čovjek treba “postojat“ jer tko zna koliko će to sve potrajat.
Nije vam lako curke :grlim:
Kaae upravo tako, treba funkcionirati u takvom stresu i održati sebe da bi mogao sve to hendlati.
Meni je ključna rečenica od BB da se NE OSJEĆA dobro nakon što se utopi u slatkom.
Znači nije dobila baš ništa, samo je izgubila.
I treba pronaći način na koji će izaći iz toga.
I ne da nešto ne mora, nego mora, radi sebe.
Ja možda ne bi morala imati čisto picikato, ili sređen veš, tu bi olabavila i skroz spustila prioritete dok ne dođu bolji dani, ono, samo nužni higijenski minimum
Ali bi stavila kao prioritet uvođenje reda u prehranu, pa kako god - plaćanjem pomoći, tuđih usluga, kuhanjem i planiranjem za cijeli tjedan, reorganizacijom i delegiranjem obveza, kako je u tom trenutku najizvedivije s obzirom na okolnosti.
Posljednje uređivanje od flopica : 06.05.2019. at 20:50
Joj....the story of my life...
Kad slusam Massima i Vatru.."Ko zna koliko jos vremena...." u meni ocean tuge...
Između ostalog pomislim da cu umrijeti ili debela i frustrirana jer sam debela
il gladna i frustrirana od stalnog susprezanja i odricanja..
.
Savjet iz mojih cipela i iskustva: ne planiraj na "zauvijek" stvari.. i "nikad" npr nikad više u pekaru i sl. velika obećanja
Djeluj samo sada..odoli sada onom što te privlači uzet pojest..pa će ti se nakon dva tri uspješno pobjeđena iskušenja javiti ponos i to će te goniti naprijed da ponoviš takve situacije..
osjećaj je bitan..osjećaju tezimo..
sve što misliš sutra ću ovako, onako te samo zamara, takvo sutra nikad ne dodje i onda si razočarana..
djeluj samo sada i vjerujem da ćeš uspjet..sitnim koracima do cilja i lijepog osjećaja zadovoljstva..ne kazem da je lako, ali malo po malo..
Ma to je super, da se ne osjeca dobro - to je prvi i najveci korak i taj je stupanj "zadovoljila". (Zamisli da joj netko drugi govori da to nije dobro za nju... to obicno ne vodi nikamo.)
Ovaj ves je super primjer, nastavit cu s tim.
Bolest i slicne situacije su obicno van kontrole osobe koja se u tome nasla (kao bolesna osoba, odgovorna za bolesnu osobu, ili "samo" sudionik u takvoj situaciji). I sto ces onda... kontroliras ono sto mozes. Jednostavno neke konce moras drzati u rukama. Netko se primi vesa, netko kuhanja. I onda je i tu stalna borba izmedju racionalnog razmisljanja u stilu - hebes ves, dok god ne smrdimo, dobro je; hebes jelo iz dostave, dok nismo od toga bolesni, dobro je; bla....
A onda dodje dan kad popizdis skroz i pocnes raspremati plasticne vrecice koje je tko zna tko donio u kucu i pospremio tko zna kamo, gdje ti svakako nikad ne bi, i koje si ignorirala tri mjeseca. I puknes oko vrecica, sto pokrene lavinu drugih stvari koje si pustio jer, eto, kad plivas u dreku, onda vrecice/ves/cvijece/knjiga... nisu bitne. Pa pizdis dan, dva, tri... i opet udahnes duboko i pustis ljude da gomilaju vrecice.
Mislim, ja sam bila ta s vrecicama i jos nekim pizdarijama, eto nema dva tjedna. Sad mi je opet svejedno i bit ce tako neko vrijeme.
Bb, dopustiti ću si slobodu, biti direktna. Lili je dobro rekle, ne poznajemo tvoju obiteljsku i životnu dinamiku, pa mi, svatko iz svojih cipela, pričamo. A ti ćeš vidjeti što s tim možeš započeti ili ne započeti.
ne poznajemo se, ali znaš da si mi jako simpatična forumašica, tako da ovo što pišem, pišem u najboljoj namjeri, tako da se nadam da moju direktnost nećeš krivo shvatiti.
ja se slažem sa sirius, da si avion, a i slažem se i sa čokoladom da je vrijeme preispitati sve te uloge svemoćnih supruga, majki, kćeri, radnica....
Pa eto, ja bih prvo prestala omogućavati svima oko tebe da i dalje budu u svojoj zoni ugode, a ti se slamaš, te ti zato i treba ta kompenzacija jedenja, kao odgovor na stres.
Prvo bih uzela/platila pomoć za čišćenje, peglanje...(znam već izgovore, ti ćeš brže, stan mali, Itd...)
I svaki dan bih uzela pola sata do sat za meditaciju, sport, neku antistresnu terapiju...bilo što tog tipa...
Ljudska energija nije beskonačna, te se tu slažem sa Kaee da čekanje na neka bolja vremena, se može pretvoriti u čekanje godota.
Uopće se ne bih obazirala na muževe probleme sa korabom i brokolom, znaš onaj moto: ne pobjeduju
najbolji i najbrži, nego najuporniji!
Dakle NEK se snalazi sa buncekom i kupusom, to vise nije tvoja briga. Naučiti će, peterlin je to super objasnila. U to ulaze i zadaće sa djecom i ino. I da i ujutro, dok ti spavaš! radila si do 7 navečer!
Nitko me ne može uvjeriti, da jedno prosječno čeljade ne može savladati cvjetaču, tikvicu i piletinu.
Ne savladava samo onda ako mu se može. Nitko ne očekuje sa prosječno celjade (ako nije sasa
Ako se ne varam imas i curicu ili curice? Želiš li da usvoje mustru da žene imaju neke specijalne sposobnosti, pa razlikuju tikvicu i patliđan?
Uz sav respekt, mami ne bih dopustila, da djecu hrani gomilom kruha i tijesta, pogotovo ako dijete ima zdravstvene probleme, a to bih iskoristila kao argument da mama kuhanje djeci prilagodi zdravim smjernicama.
Ne bi mi padalo napamet da se brinem sto ce sad ti jadni ostali članovi familije (to si mislila na muža odjeću?) jesti ako makneš kruh, tijesto, slatkiši, pa jos kuhala 3 varijante
To ti je jedinstvena prilika, da djeca usvoje suvisle, dobre i zdrave navike, te razbiju ukus i okus vezan za hranu.
Djeca jedu ono sto roditelji odlučuju da će kuhati.
Eto!
Ja to vidim tako, znam da nije lako, ali svakako je lakse, nego kad se organizam do kraja iscrpi te dođe do raspada sistema.
Posljednje uređivanje od seni : 06.05.2019. at 21:27
Ispravak:
(muža i djecu)
...razviju navike...
a ako se jos brineš što će djeca ili muž, bez prehrane koju želiš promjeniti, preporučila bih ti dvije knjige, mislim da su prevedene na hrvatski:
pivski trbuh
i
glup kao kruh
i ono sto piše Milana Vlaović o ženama i bolesti.
I potpisujem flopicu, da je red u prehrani, nešto sto je prioritet, jer ti o tome u velikoj mjeri ovisi količina energije i snage koju ćeš imati da se nosiš sa svim s čim se moraš nositi.
Seni, u pravi si, apsolutno si u pravu. Znam sve.
Samo ću dodati da sam higijenske kriterije smanjila na minimum odavno
I posao je ogroman kamen, bolje rečeno stijena spoticanja. Tamo moram napraviti najveće promjene.
A “brokula i cvjetača” lik - puževim koracima, ali ide nekako, od toga da ide u nabavku hrane nisam ni planirala odustati.
Neću više ništa pisati, sve znam. Samo ću dodati da sam jučer pojela kod mame 3 kolača (biskvit s višnjama), što je jako dobro jer nisam 10
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 07.05.2019. at 06:49
Tako je, Bubilo. I meni je to rano pranje zuba pomoć u suzdržavanju od večernjeg jela.
Znam da se mogu opet oprati zubi, ali
Potpisujem od riječi do riječi sve što je napisala seni.Jasno, direktno i dobronamjerno.
I drago mi je BB da si svjesna svega, pa i glavnog kamena spoticanja.
Žilava naša BB, drž se i polako, prvi koraci su najteži
Ne znam točno tvoju situaciju, ali koliko sam iščitala nije ti lako.
Ja ću ti reći iz svojih cipela kao netko tko mora paziti što i kako jede od cca od 20-te godine. 2-3 dana opuštanja i ja imam 3kg više.
Meni se da počnem paziti na prehranu mora dogoditi klik u glavi. Točno prepoznam trenutak kad mentalno dođem do toga da kažem sad je dosta i da znam da ću se toga pridržavati. Nekada mi treba i 2 godine da dođem do tog trenutka, ali znam dok mi se ne dogodi klik u glavi neću izdržati više od 2-3 dana.
Bila sam prije par godina na strogom LCHF-u godinu i pol dana i sve što je bilo dovoljno da ga prekinem je bio jedan čips u parkiću...sjećam se trenutka kad sam ga zagrizla i znala sam da je gotovo.
Sad sam ponovo krenula na LCHF i 2 mjeseca sam na njemu. Ovaj put ne tako strogom. Od početka sam si postavila u glavi da onako strogo ne mogu izdržati. Ne strogom znači da jedem i voće kad mi se jede i da povremeno mogu baš prekršiti. Evo, ovaj vikend smo bili u Italiji i pojela sam tjesteninu.
Za mene LCHF funkcionira savršeno i najbolje se osjećam kad tako jedem. Krumpir, kruh, tjestenina pa i riža meni ne odgovaraju. Uvijek kad to jedem mi je teško u želucu, troma sam, umorna, neraspoložena, ali isto tako me kelj i poriluk strahovito napuhuju. Treba slušati svoje tijelo.
Sve u svemu htjela sam reći nemoj se mučiti ako nisi mentalno u fazi da to možeš, ako možeš pokušaj bar reducirati..eto umjesto 7 pojedi 3, umjesto 2 žličice šećera stavi 1 i to je već veliki pomak.
Mitovski,
Mene isto kelj, cvjetača, prokulice, grah... užasno napuhuju. Toliko jako da ne mogu funkcionirati pa je jedino rješenje izbjegavati.
Što ti jedeš umjesto toga?
Sent from my iPhone using Tapatalk
A svo drugo povrće. Inače obožavam kelj, poriluk. Za prokulice bih se prodala, ali baš kao što kažeš ne mogu funkcionirati koliko mi smeta.
Brokulu obožavam, kupus mi je ok pa njega prodinstam, papriku, šampinjone, pečenu mrkvu (iako ona po LCHF-u ne ide ali nisam na tako strogom), tikvice..sve ostalo što mi ne smeta.
Meni su na lchf-u mahune glavne. Uvijek imam blansiranih zelenih mahuna zamrznutih, kad nemam sta samo njih provucem kroz prokljucalu vodu, i zacinim putrom, uljem...
Kosjenka šta se možeš najest samo od prokuhanih mahuna?
Ajme mitovski samo ti pojedi mrkvu, pa što tako loše može mrkva, ej mrkva sadržavat?! Ja padam s Marsa znam, al ovi neki primjeri koje navodite su tako striktni.
Ja koja sam full disciplinirana osoba, ne bih se mogla pridržavat toga da neke namirnice ne smijem ni pogledat, a kamoli pojest.
Da se ogradim da nisam pobornik nikakvog režima koji u potpunosti izbacuje neku namirnicu (ok bez ind.rafiniranrhrane i šećera ajd).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.05.2019. at 15:38
mrkva su cisti UH, i raste pod zemljom, a to ne ide na LCHF. nema to veze ima li sto zdravo ili ne u njoj, to je nacin prehrane sa svojim pravilima
uostalom, sto oma toliko zdravo u mrkvi da ju se mora jesti?
Ako se pazi na GI iz niza nekih razloga kuhana mrkva nije najbolji izbor. Sirova da.
Mahune su prilog, recimo radis neko mesom i krumpir ili neki drugi uh svojima,a sebi te mahune na brzaka( ja jos uvijek tepem o jednostavnosti kuhanja po lchf-u)
Bubilo svaka cast, ako mozes tako po malo se zasladiti sigurno ce na bolje.
[QUOTE=magriz;3103818
uostalom, sto oma toliko zdravo u mrkvi da ju se mora jesti?[/QUOTE]
Pa svi znamo da dobar vid dugujemo prekuhanoj mrkvici iz juhe
Mislim Bubilo da je jako vazno da napravis taj switch u glavi, koji je potrebno napraviti kod rijesavanja bilo koje ovisnosti. Naprimjer ja sam bila occasional smoker, ono navecer zapalim uz pivo, i imala sam neke bijedne pokusaje da prestanem biti occasional smoker, jer kao ionako nisam ovisna ako ne moram pusiti svaki dan. No zapravo sam svaki put kad bih se odricala cigarete imala osjecaj da JA nesto gubim. Tek prije 2.5 godine sam nekako promijenila emocionalni pristup i dozivjela kompletni prestanak pusenja kao dobitak za sebe. I tada sam prestala. Skroz na skroz. Tako iz tvojih postova negdje cujem taj zal- kao ako prestanem zar cu se zauvijek odricati. A poanta je da mozes uspostaviti bolji model prehrane za sebe (i svoju djecu posredno) iz kojeg cete svi profitirati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
sasa istina samo ja ne znam kako se napravi taj switch, meni nekako dođe sam od sebe, samo ga osvijestim i znam da sam spremna na promjenu.
Sasa, razumijem što želiš reći. A istovremeno nisam sigurna koliko je slično s npr. cigaretama.
Meni ovo ima dvije dimenzije:
A) “početna faza” kad mi teško pada ne jesti takvu hranu i “odbrojavam” koliko je već prošlo od zadnjeg takvog zalogaja i kad ću sljedeći put “smjeti” - kad dolazi ta sljedeća situacija. Npr. ovih su dana najavili 2 čašćenja na poslu i ja ne jedem ništa slatkog od ona tri kolača kod mame do tog prvog čašćenja. I stalno mislim na taj trenutak u ovom tjednu jer znam kad će biti... drži me da ne posegnem za nečim drugim, s jedne strane ide mi, nisam jela danas ništa slatko, ni pekaru... a istovremeno želja / glad za tim je stalno negdje tu... čekam to čašćenje kao nagradu, i istovremeno se bojim da ne pretjeram u tom trenutku.
Dakle samo primjer toga “teško mi je” što je valjda normalno za ovu početnu fazu.
2) “zauvijek” dimenzija: ono što sam pitala sirius pa je odgovorila da njezina “žeđ za pitama” nije nikada prošla, i kad je Mitovski napisala da je jedan čips u parku bio dovoljan da na neko vrijeme prekine s lchf, i kad sam pitala trebam li prijeći na lchf zauvijek da prestane ovisnost... i nekako imam dojam da se nikada ne možeš do kraja “izliječiti” ovdje. Da nije kao s cigaretom, jer ne možeš “samo jednu” ako si prestao. A ne znam može li se ovdje doći u fazu samo “par kocki čokolade i jednu šnitu torte mjesečno” npr., ili tjedno, svejedno, a da te ne odvuče u pretjerane količine. Jer ovakve “početne faze sam već uspjevala imati par tjedana i ne pretjerivati neko x vrijeme. A onda opet dođem u fazu pretjerivanja.
Dakle nije mi problem napraviti taj početni switch, ali jako sam skeptična da nakon 40 godina “šećera i brašna” mogu doći u fazu da su mi slatkiši i peciva nebitni. Nekako se bojim da se mogu samo kontrolirati, pa si nekad malo dopustiti, pa se opet kontrolirati... ali da ne mogu prijeći u čisti zen. Ta ljubav mi se čini prevelika
Ja sam obožavala slatko i kad sam prvi put prešla na LCHF mislila sam da nema šanse, da mogu sve ali slatko izbaciti ne. Međutim, treba nekih mjesec dana i tijelo se odvikne. Pila sam kavu s 2 žličice šećera a i kad sam prekinula LCHF nastavila sam ju piti bez šećera. Nekad sam mogla Milku pojesti u 2 minute.. danas mi je zlo od jednog reda. Crna čokolada od 70% mi je preslatka. U kolače bih stavila desetinu šećera. Definitivno me LCHF riješio ovisnosti o slatkom.
Ja mislim da ću cijeli život imati faze i da nema šanse da sam cijeli život u strogom režimu. Ono što bih ja volila je da su mogu dopustiti povremene izlete a da me ne odvedu opet u jedenje svega. To aam ovaj put odlučila pa ću vidjeti mogu li.
Posljednje uređivanje od mitovski : 07.05.2019. at 23:07
Mitovski, možda da nakon nekog vremena probaš montignac prehranu. Tamo su dozvoljeni neki uh, ali se pazi na kombiniranje. Ali možeš pojesti recimo rižoto ili špagete s povrćem.
ja sam isto prestala pušiti, tj bilo mi je (neću reći lako, ali) moguće prekinuti tu emotivnu vezu s cigaretom, za koju sam isto mislila da zaslužujem
npr. sad sam oribala cijeli stan i idem sjesti i zapaliti jer sam zaslužila odmor
ono što me ponukalo ka prestanku su putovanja gdje vidiš koliko je npr u Europi gotovo nemoguće guštat u toj cigareti, svugdje je zabranjeno ili marginalizirano pušenje
na kraju je moj eureka trenutak bila spoznaja da ne moram pušiti, da mogu guštat i bez cigarete, i da se, ovo što sasa kaže, zapravo ne odričem ničega nego stječem život bez robovanja dimu
ali ako idem u duboku analizu, rekla bih da je ta ovisnost više fizičke prirode (npr meni je bilo nemoguće popiti čašu vina bez da zapalim, ta neuronska veza je bila prejaka) dok je ovo s hranom više emotivne prirode
a da ne govorim da hrana sama po sebi nije otrov kao cigareta, tj nema a priori negativnu konotaciju, ne samo da je dostupna, nego je i nužna za život, tako da je puuuuno kompliciranije nego cigareta
Ma meni je problem što se ja stvarno loše osjećam fizički nakon što jedem te namirnice, tako da bi ih trebala maksimalno izbjegavati.
Ja sam prestala pušiti prije 15 godina i prestati pušiti i prestati se loše hraniti nema veze jedno s drugim.
Meni pada na pamet i povezanost s alkoholizmom... je li ovisnost o slatkom slična tome? Nikome neće biti “ništa” od jedne čašice / kolača tu i tamo, no liječenom alkoholičaru će ta jedna čašica vjerotano biti “kobna”. Je li tako i sa slatkim/brašnastim? Može li se doći u fazu “samo povremeno konzumiram”...
Inače, mozgam nešto o svim ovim prehrambenim kombinacijama, pa si mislim, što bi jeo vegan na lchf prehrani? Jadan on.
Ne znam za vegana na ketu, povrće i kvalitetne biljne masnoce...no tesko izvedivo.
Mislim da jako teško. Zapravo ne sa slatkim nego s hranom općenito. Može, ali treba strahovito puno volje, mentalne snage, promjene životnih navika, pogleda na život.
Ne može biti isto jer realno niti moraš pušiti niti piti u životu ikada više, jesti moraš.
Inače kao jedan poticaj za LCHF, mada nikada ne bih nikoga nagovarala na neku prehranu i svatko sebi treba naći što mu odgovara. Meni je čudo kako se na LCHF-u tijelo promijeni, kako se posloži lijepo, kako se mišići utegnu, celulit drastično stanji. Ja sam u ova 2 mjeseca, izgubila 3,5kg ALI centimetri su se puno više istopili.
ali bubilo, ja nisam shvatila da je tvoj problem ovisnost o slatkom, nego emotivno jedenje
a u tom slučaju možeš pretjerat i sa pancetom i sirom, kao za utjehu
hoću reći važno je koje od ovog dvoje je problem
mislim da je ovisnost o slatkom puno lakše riješiti od ovog drugog
...ili je samo umorna pa je logično da će zgrabiti nešto što će joj instantno dati energije, a fino joj je
Nije Tang to - to. Ovisnice ko ja već znati, kad te uhvati takva glad, to je baš za slatkim ili brašnom. Ja se nikad ne prežderavam “običnog obroka”. Jedem veće porcije nego neki koje znam
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 08.05.2019. at 12:07
A onda si očito drugačija od mene
ja sam se nedavno "skidala sa šećera", pa bih kad bi me uhvatila kriza popodne, narezala red pancete, kao to je ok
a s tom pancetom sam pretpostavljam unijela puno više kalorija nego što bih sa napolitankama koje eto nisam pojela
Nisu bitne kalorije
Mogu i ja pojesti red pancete, ali to mi nije najmanje problematično.
Problematično je što svejedno pojedem i napolitanke
BB vrlo smo slične samo što sam ja ipak jela manje količine i razumijem te u potpunosti. Ni mene špek ne zadovolji kao npr. neko tijesto, krumpir, slatko i sl. iako se poslije takve hrane loše osjećam.Nisu bitne kalorije
Mogu i ja pojesti red pancete, ali to mi nije najmanje problematično.
Problematično je što svejedno pojedem i napolitanke
Ja do prije 2 mjeseca nisam bila spremna na ovu promjenu, sad jesam, ali da mogu reći da se ne bih prodala za npr. pizzu ili neki kroasan punjen čokoladom bi...i ne mogu reći da mi je brokula finija od toga jer mi nije ali kaj ću, nisam više mogla ovako.
Meni se cini da je najgora stvar reci "ja sam sad na keto/lchf/vegan/monti..." Jer to stvara presing da se moraju slijediti odredena pravila svake te dijete.
Mislim da bi ipak svatko morao naci ono sto njemu odgovara, a ne se pokusati svim silama drzati nekih pravila. Takva prisila najlakse zavrsi s odustajanjem. Kao,evo zbrljala sam sad,gotovo, nisam za to...
Treba naci nesto s cime se moze zivjeti svaki dan xy godina, makar to znacilo isprobavanje sto odgovara. Mozda je to izbacivanje pekare/tjestenine,al da se ostavi nesto slatko, ili sto vec odgovara
Ja to sad pokušavam. Iako od svega što sam probala LCHF mi najviše odgovara, najlakše ga se pridržavam i najbolje se osjećam. Samo sam si ovaj put dozvolila povremene izlete za koje se nadam da me neće vratiti na staro.
Kod mene po malo raznovrsno ne daje rezultate u skidanju kilograma. Do 30-te sam ih skidala lako, poslije 35 teže a sad poslije 40 jako teško. Netko drugi bi se već posušio na ovoj mojoj prehrani.
Kad jedeš napolitanke, ubrzo si ponovno gladna, može ti se čak dogoditi blaga reaktivna hipoglikemija i tad stvarno moraš jestiA onda si očito drugačija od mene
ja sam se nedavno "skidala sa šećera", pa bih kad bi me uhvatila kriza popodne, narezala red pancete, kao to je ok
a s tom pancetom sam pretpostavljam unijela puno više kalorija nego što bih sa napolitankama koje eto nisam pojela
Kad pojedeš pancete bez ičega, dugo ti se neće jesti ništa drugo.
ali ako ne jedeš zato što si gladna nego zato što si pod stresom a hrana ti je utjeha, i ako si za dva sata i dalje pod stresom..
hoću reći, budući da je tema emocionalno jedenje, da nisam sigurna koliko se to uspješno rješava nutricionističkim rješenjima, jer jednostavno možeš prejedanje jednom namirnicom zamijeniti prejedanjem drugom
čini mi se važnije ono što je spominjala betty, osvještavanje u kojim to situacijama tražiš, što ti hrana predstavlja, dakle ovaj psihološki dio
ako je to uzrok
ako nije, ako je uzrok ovisnost o ugljikohidratima, onda ima smisla naprosto promjena navika
Isprepleteno je. I kod emocionalne potrebe za hranom, postoji više ili manje izražena i glad koja je fizički prouzročena.
Kad jedeš slatko, jača je i jako ju je teško nadvladati.
Divno je kad se emocije poslože sasvim OK i sve se svede samo na fizički dio, ali u stvarnosti to zapravo ne postoji - kod većine ljudi u igri je kombinacija, samo je kod nekih ljudi emocionalno jedenje jako izraženo pa ga prepoznajemo kao zaseban problem. Koji je ipak spregnut i s fiziologijom.
Zato je važno misliti i na fiziologiju. Manje inzulina = manje kila. Trust me
Bogme,ja sam jucer jela piletinu i puno brokule. Bila sam gladnija brze nego kad pojedem tanjur tjestenine
Ne znam jel kod mene nesto ne stima,al mene uh zasite na dugo
Pa pojedi malo pancete nakon te silne brokule
Ko je vidio najest se od brokule i posnog mesa, bogstobomdijete
Smem li ja, kao totalna neznalica nevežbačica i ne baš upućena u rešenja emocionalnog prejedanja, da bubnem predlog, a vi se nemojte puno smejati?
Da li bi bilo delotvorno zameniti napolitanke sa 5 minuta vežbanja na nekoj maloj prostoj jeftinoj kućnoj spravi, tipa onaj stepper ili obični tegovi, da li bi to bilo izvodivo?
Ako bi to recimo povećalo nivo endorfina plus svest o tome kako je BB uradila korisnu stvar za svoje zdravlje, možda bi se smanjila potreba za slatkim?
Ja sam od malena negovana kao vrlo prijemčiv emotivni (pre)jedač, srećom sam se nekako od puberteta nadalje kud i kamo otrgla od onih najštetnijih obrazaca. Uvek imala dve-tri-pet kila više od optimalnog, nikad nešto drastično, ali na moju patuljastu visinu svaki gram viška se vidi. Nisam nikad imala živaca za restriktivne dijete i ambiciozni vežbački režim, držala se uvek one stare "odmakni tanjir" i puno se kreći - mada je u dvadesetoj bilo puno lakše izgubiti kg nego sad sa 40 :/.
Najdrastičnije i najbrže u životu sam se ugojila- kad sam prestala da dojim nakon 4,5 godine dojenja, od toga 2,5 godine tandem. Jednostavno sam bila navikla da jedem puno, a ipak sam mršavila uz dojenje. Kada sam prestala, bilo mi je strašno teško da smanjim količinu hrane za obrok - u dve godine sam dobila 10 kg i trebalo mi je još dve god. da skinem pola tog viška.
Posljednje uređivanje od pulinka : 08.05.2019. at 14:22
Bi i onda lijepo poslije sjedneš i pojedeš napolitanke..sad možeš i više jer si vježbala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom