evo vidiš, i ja sam bila na LCHF-u i bio mi je super ali svi ti restriktivni režimi nekako uvijek završe na ovom boldanom
mene te restrikcije samo gurnu dublje u ponor
meni također nitko ne može ogaditi pizzu ni pancetu
i da se sutra dogodi znanstveni breakthrough i otkrije se da ništa ne utječe na zdravlje, ni cigarete ni alkohol ni hrana ni droga, vjerujem da bi se svijet podijelio na one koji bi neumjereno konzumirali sve i one koji bi bili isti kao što su sada, dakle sve umjereno (ili bez konzumacije). Samo što bi ovih potonjih bila šačica i ja vjerojatno ne bih bila među njima
hoću reći, zanemarimo na trenutak kile, kile su samo simptom
problem je odnos s hranom, a imam dojam (možda se varam) da što više važnosti pridajemo hrani (u smislu režima prehrane) da je to teže umanjiti emotivni značaj hrane
i tu treba pronaći neki balans, da se hranimo zdravo a da ne razmišljamo o tome, tj, da nam to ne bude opterećenje ili žrtva ili odricanje




Odgovori s citatom
mene baš to rastužuje kad pročitam. Ja bih na tvom mjestu definitivno konzultirala nutricionistu,
Mada, uopce ne stremim prema toj idealnoj, s papira (prema obicnom BMI izracunu). Desetak viska na to, vise nego genijalno. No whatever, slavit cu kad skinem jednu jedinu, a ne dobijem pet.



