A i o tome što je društevno prihvatljivo bi se dalo.
Nemali broj puta mi se dogodilo “ismijavanje“ što se sa mnom ne ide ni na kavu, ni na gin tonic nego na čaj ili limunadu. Ono sprdanje da kako mogu ne piti ovo-ono,kako neću povuć dim kad svi samo malo fumaju onako za zabavu, itd.
Mene to me tangira, to sam ja, moj život, moji stavovi. Tako da nijednoj strani nije bajno.Ovisničkoj i neovisničkoj, uvijek se nađu neki s komentarima.
A znaš što me na to podsjetilo, maloprije poruka od frendica za sutrašnje druženje:
Idemo sutra u 19h na kavu?
Pardon, na limunadu
(of course komentar za mene,al jako smo dobre, pa im ne zamjeram ovakve šale).