Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
A ništa Kaae onda preostaje kukanje i sažalijevanje.
Ako je to ono što želiš fajn.

Spomenule smo da u slučaju emoc.prejedenja treba potražit i psihol. pomoć. A i to da netko može imat neki metab. poremećaj. Žao mi je što si (ako si) ti takav slučaj.

Ti si u jednoj zaista posebno teškoj život.situaciji koja je daleko od prosječne situacije.
Ali ne mora kukanje prestati. Dajem trenutno onoliko koliko mogu, najbolje sto znam, i smijem biti frustrirana. Zbog cega ne bih smjela traziti pomoc, ali i odbiti ono sto nisam u stanju izvesti? Poznajem svoju situaciju bolje od bilo koga drugog, a i ono sto je poznato forumskoj javnosti je otprilike 50%. Cijenim svaki savjet o vjezbanju, na topicu o vjezbanju (ili bilo gdje drugdje gdje se o tome raspravlja). Ili recepte na receptima, cipele na cipelama, itd.

Sto se psihijatra tice, bila sam kod jednog cijelo jutro prosli tjedan. Svasta sam novo naucila, a uopce ja nisam pacijent. Psihijatrov pristup je potpuno suprotan onome sto bi vecina instinktivno napravila u nekoj takvoj situaciji ili okruzenju, a ja zapravo ni sad ne znam ima li mi to smisla ili nema. I borim se sama sa sobom da ne nastavim pruzati podrsku onako kako se meni, bez dijagnoze u tom spektru, cini da bi trebalo.