Emocionalno jedenje /ovisnost o hrani

[seni]

Sad Lili reci “bravo”, ali ne znam koliko je to bravo kad se zapravo suzdržavam cijelo vrijeme. Nema “bravo” dok ne dođe takav klik da zapravo ni ne žudim...

Tek sad čitam
prošlu stranicu.
to je jedan fantastičan bravo!
To i jest smisao - pa naravno da se suzdržavaš, uopće ne razumijem to očito rašireno, po meni potpuno krivo razmišljanje, te iskrivljenu sliku ljudske prirode, da se stvari kao same od sebe rješavaju, te da vrijednost ima samo ono sto kao uđe bez truda... (na kojoj planeti žive ti ljudi)

Kad se rješavaš loših navika, naravno da se suzdržavaš i boriš. Pa drugačije ne ide.
S vremenom se i tijelo i duh naviknu na bolje, pa je borba manja, a u najboljem slučaju te stvari ala napolitanke ne samo da ne privlače, nego ti ne bude jasno kako si tako nešto uopće jela i svakodnevno i u takvim količinama.