Tko od vas još gleda crtice? Jeste gledali onaj “izvrnuto obrnuto” (inside out)?
Glavni likovi su emocije koje žive u glavi jedne djevojčice... Sreća i Tuga su genijalne. Super mi je što je sreća mršava, a tuga bucmasta, da ne kažem debela.
Ova rasprava me podsjeća na odnos ta dva lika u crticu, Sreca stalno skakuće okolo sva nabrijana “sve ćemo riješiti”, a tuga legne na pod i kaže “ne mogu”. I antologijska scena kad Tuga sluša Bing Bonga kad se rasplače i nakon toga on bude dobro, a Sreći ništa jasno čemu je potreba sva ta drama. Ono što u toj sceni radi Tuga je ono što ja mislim radi psiholog/psihijatar = sluša i razumije.
(Vidi se da sam gledala crtić 100 puta, tko još nije, obavezno pogledati, nema veze ako su djeca velika).
Ne znam što bih dodala na temu. Ja zapravo (ako pričamo o meni) ne želim biti mršava, niti puno mršavija. Ne želim ni jako promijeniti način prehrane, mislim da meni to ne bi odgovaralo. Vjerojatno bi ja mogla jesti neko vrijeme npr. lchf, ali zapravo uopće to ne želim. Hoću reći, ako bi to bila cijena da budem mršavija. Zapravo, želim “samo” jesti manje slatkiša i zamijeniti bijelo brašno što je više moguće sa zdravijim opcijama. I to mi se čini priličnim poduhvatom.
Što sam zapravo htjela reci, a da... mislim da ću uvijek biti na “debljoj strani”, samo želim prestat jako pretjerivat.


.
Odgovori s citatom
.

Namjerno sam uzela slogan, poznavajući naravno sve konotacije vezane na njega. No on je za mene metafora za stvari oko kojih je nekad puno bolje “ne filozofirati” nego naprosto napraviti.
onda možda upali, ali ne nakon 20 dana nego nakon par takvih discipliniranih godina
Racunam da bez toga zapravo ipak ne mogu nista reci, a da ne zvuci sasvim suludo. I stvarno ne volim kad me netko zali zbog svega ili, kako tu nekad rade, dize na pedestal. Meh. Sve to skupa sam sama odabrala, samo su nas neke stvari ipak tresnule po guzici prebrzo ili na nacin na koji bas i nismo racunali (ono, totalni freak accident, hello?). Bitno mi je misliti na sebe u cijeloj prici koliko god mogu, a trenutno je to ovih 2 x 30 minuta tjedno s trenericom, plus onoliko vremena koliko mogu ukrasti samoj sebi, djeci, muzu, poslu i ugurati jos nesto sto mi je potrebno (neka vjezba ili poneko mindless zadovoljstvo, tipa sjedim i gledam u prazno ili citam Facebook ili hodam po ducanu 15 minuta SAMA). Kad uletim s pitanjem kako da najbolje iskoristim 2 x 30 minuta vjezbe, onda stvarno tako mislim. Ili dodatnih 15 - 30 u neko gluho doba noci. Nemam kapacitet usvojiti dodatnih 180 radeci nesto sto radi netko drugi. Ne sad. Mozda cu moci malo kasnije. Znam da netko moze, ali ja trenutno stvarno ne mogu. U ovom trenutku mi je bitno ne dobiti osudu da nisam dobro organizirana, usporedbu da nisam sposobna kao XY, ili cak komentar da, eto, to sto radim nije dovoljno. 