Ajoj, uzela sam taj engleski kao primjer necega sto je meni lako, cemu oduvijek pristupam s lakocom i radoscu, a postizem i dobre rezultate uz poprilicno minimalan trud, a i zivot mi se poklopio tako da, za engleski, od seste godine zivota bas ide uz dlaku. Zbog toga mi je tesko nekome dati savjet kako da bude bolji jer ja to nisam morala proci; jednostavno ne znam kako je kad ti ne ide jer mi nikad nije ne-islo. Naravno da puno, puno ljudi moze postici dobre rezulate i savrsenstvo u stranim jezicima, a bez icega sto sam imala (ili imam) bas ja.

Totalna suprotnost tome mi je, npr., strength training - ne volim ga i gotovo i odradjujem ga uz neku vrstu prisile (ok, to zvuci opako... ne prijetim sama sebi bas). I polako, mic po mic, dolazim do toga da mi trening nije najveca muka na svijetu, vec da idem jer, eto, trenerica je draga i, na kraju krajeva, kad odradim mucenje, osjecam se prilicno dobro. Teoretski treniram skoro godinu dana, a u praksi mozda 5-6 mjeseci konstantno i sad je lakse jer postizem kakve takve, mikroskopske rezultate. Odnosno, moram sama sebi ponavljati da, iako ne gubim kile ni najmanje (nisam ni prijavila da imam dvije u plusu, povrh "pocetne" tezine, eh), trening je ipak dobar za zdravlje i, na kraju krajeva, mjerenjem i testiranjem se vidi poboljsanje, a vidim ga i ja blesava golim okom jer mogu X i pol, a kad sam tek krenula, mogla sam 1/3 tog X-a. Tu mi je lakse nekome reci, hej, znas, moze se nekako -- recimo ja mogu tako da placam trenericu jer a) skupo mi je pa idem, iako bih radije radila nesto drugo i b) ona me vodi pa ne zabusavam i radim sto ne volim, umjesto da kompenziram necim drugim sto mi je draze ili lakse. Naravno da ovo nije pristup koji ce funkcionirati u svakom scenariju i za svaku osobu, vec samo nesto sto sam ja pronasla kao funkcionalno.

Drugo, da je bas vezano uz mene, mi je izuzetno tesko objasnjavati bez da doslovno sjednem i pisem par dana pa podijelim s cijelim forumom i svijetom svaku sitnicu iz mojeg/naseg privatnog zivota, a sve samo kako bih izbjegla stalno ponavljanje jednog te istog, sto je --- razumijem i znam da su za uspjeh potrebni krv, znoj i suze, ali ne mogu ni mrvu vise u ovom trenutku; na maksimumu sam svojih kapaciteta, a tudje nemam. Zadnih 12.5 mjeseci (o, da, brojim u dan) nam je totalni kaos do te mjere da ne stignem ni prijaviti, npr. kli_kli kao bliskoj prijateljici jer nemam kad (a nema ni ona vremena slusati brda informacija koje ponekad ni ja doslovno ne razumijem pa mi je tesko ili besmisleno pokusavati to podijeliti s nekim tko je izvan cijele price. Kad kazem kaos, to ukljucuje ne samo kronican nedostatak vremena (to se dogadja, racunam, vise manje svima, a pogotovo kad nedostaje jedan roditelj u ovom ili onom smislu), vec i stvarno pomalo sulude stvari, kao na primjer 2 - 5 osoba koje nekad uopce ne poznajem, koje dolaze i odlaze iz kuce gotovo svaki dan. Ili svekrvu i/ili svekra koji su s nama u gotovo svakom trenutku, sto je super u jednu ruku (oslobadja me velikog dijela posla oko muza), a lose jer su i oni stjerani u kut i pod stresom i donose raznorazne dodatne kaose i muzu, i djeci, a na kraju krajeva i meni. Pa onda sve nove dijagnoze, od kojih za neke nisam znala da postoje (illness perception, kao jedna od njih) i nacin na koji jedna hrani drugu, ono, boli glava. To sve skupa vuce druge stvari koje pokusavam rijesiti u hodu, kao na primjer - ako otegnem papke, sad ili nekad kasnije (prosla sam 41.5, a njih dvoje imaju 6 i 3), tko ce se brinuti za djecu? Ok, financijski ce biti poprilicno zbrinuti, ali kome idu? Tu bas i nemam nikoga, svekar i svekrva su u godinama, s bolestima, a i ostat ce im sin (moj muz). On se ne moze brinuti za djecu ni pod razno, pogotovo ne dok se (ako se) ne sredi trenutna situacija. Postoji relativno lako (lol...) rjesenje, ali ne zelim taj odabir; nisam jos tamo, a nadam se da necu ni biti.

Sve ovo skupa nece prestati, nema predvidjen kraj, i sigurno se odrazava na moje fizicko zdravlje, iako psihicki zapravo sasvim solidno plivam. I ne jedem/prezederavam se iz emocionalnih ili bilo kakvih drugih razloga, casna pionirska. Sigurna sam da ne jedem savrseno i da vjerojatno postoji neki bolji model tamo negdje(ovaj, onaj, neki treci... peti..), ali ovaj cas ga ne (pre)poznajem i cini mi se da ga nisam sposobna usvojiti. Ne znam za metabolicke poremecaje; ako ih imam, nisu jasni i lako prepoznatljivi (testovi jedne vrste kazu da nije stitnjaca, drugi kazu da vise nego vjerojatno nije hipofiza, nemam dijabetes, pred dijabetes, niti ikakve probleme s glukozom). Neredovite menge, punih mjesec dana uzasnog krvarenja, plus pretrage iz dana dijagnoze neplodnosti sve skupa ukazuju da je perimenopauza u punom jeku, sto isto vjerojatno ne pomaze kretanju prema cilju koji je, u ovom trenutku, zaustavljanje totalno nesuvislog dobitka kila. Kad dodjem do toga da ih ne skupljam lijevo i desno, tek tad cu razmisljati o tome kako da ih zapravo skidam.

Na kraju je sve ipak samo o meni i mojem prljavom (i cistom) vesu. Racunam da bez toga zapravo ipak ne mogu nista reci, a da ne zvuci sasvim suludo. I stvarno ne volim kad me netko zali zbog svega ili, kako tu nekad rade, dize na pedestal. Meh. Sve to skupa sam sama odabrala, samo su nas neke stvari ipak tresnule po guzici prebrzo ili na nacin na koji bas i nismo racunali (ono, totalni freak accident, hello?). Bitno mi je misliti na sebe u cijeloj prici koliko god mogu, a trenutno je to ovih 2 x 30 minuta tjedno s trenericom, plus onoliko vremena koliko mogu ukrasti samoj sebi, djeci, muzu, poslu i ugurati jos nesto sto mi je potrebno (neka vjezba ili poneko mindless zadovoljstvo, tipa sjedim i gledam u prazno ili citam Facebook ili hodam po ducanu 15 minuta SAMA). Kad uletim s pitanjem kako da najbolje iskoristim 2 x 30 minuta vjezbe, onda stvarno tako mislim. Ili dodatnih 15 - 30 u neko gluho doba noci. Nemam kapacitet usvojiti dodatnih 180 radeci nesto sto radi netko drugi. Ne sad. Mozda cu moci malo kasnije. Znam da netko moze, ali ja trenutno stvarno ne mogu. U ovom trenutku mi je bitno ne dobiti osudu da nisam dobro organizirana, usporedbu da nisam sposobna kao XY, ili cak komentar da, eto, to sto radim nije dovoljno.

Nekim drugim rijecima, ako imam samo $5 i trebam ideje kako prehraniti cijelu obitelj tjedan dana, rado bih cula moze li to netko--i kako--a ne kako se prehranjuje cijela obitelj s $6.5.


Ovo sve skupa mozda i ne spada u ovaj topic, vec vise u onaj o debljanju, ali cini mi se da ih se nekoliko ispremijesalo (debljanje/mrsavljenje, vjezbacice, ovaj o emocijama/ovisnosti...). Tu sam navratila bas zbog toga sto je BB koliko sam pohvatala u nezahvalnoj, stresnoj situaciji bez identificiranog kraja, a zeli pronaci vrijeme za sebe i svoje (pozitivne) odluke.


(Disclaimer: ne odgovaram bas u potpunosti za smisao i redoslijed paragrafa... opet tipkam izmedju sto stvari na poslu. The story of my life.)