Draga Paki, čitam ove tvoje postove i nevjerojatno kako me tvoja situacija podsjetila na ono što sam i sama prolazila. Čak i ovo što opisuješ u posljednjem postu da osjećaš dolaženje mlijeka kad ti dijete spava - isto je bilo i kod nas. Naprosto se tada opustiš i let down proradi. Moram ti reći da je to dobar znak.
I ja sam osjećala preogromnu želju da dojim, no došli su problemi koje nisam očekivala. Plus krivi savjeti, postupci i pritisak okoline koja me uvjeravala da nemam mlijeka. Unatoč svemu - uspjeli smo i dojili do 2 godine i 10 mjeseci!
Tako sam sigurna da će biti i s vama. Tvoja je upornost i znanje o tome da dojenjem činiš najbolje djetetu najvažnija. Također znaj da je svaka kap tvoga mlijeka tvojoj curici dragocjena i ne osjećaj krivnju zbog ovih obroka adaptiranog. Kako se ti budeš smirivala, doći će vrijeme kad ćeš adaptirano posve moći skinuti s dnevnog reda, mame savjetnice će ti točno objasniti kako. Dakle, ne boj se.
No, ono što je veliki plus tvoje situacije: imaš nas sve ovdje, u svakom trenutku se možeš javiti i dobiti kvalitetnu potporu (što savjetodavnu, što psihološku). Znaj da je u ovome trenutku najvažniji tvoj mir i vjera da će sve biti OK. Pokušaj se ne kočiti iznutra i pusti neka stvari prirodno teku ka svome rješenju. A ono će doći.
Pratimo te i mislimo na tebe!
Pusa tebi i maloj papalici!
P.S. Jel ti koji puta bljucnula veliku količinu mlijeka?