Uopće nisam ogorčena, niti mi treba tuđe.
Ja samo volim poštenje i fer igru.
Zakon je jasan i tu rasprave nema.
Tko na što misli da ima ili nema pravo, o tom- po tom.
Zato postoji zakon.
Koji jasno kaže da preminulog supružnika nasljeđuju bračni drug i djeca u JEDNAKIM omjerima.
Moj muž je teško bolestan i ima dvoje djece iz prvog braka i dosta imovine.
Meni nikada, ali baš, nikada nije palo na pamet njih isključiti iz nasljedstva.
Kad je pisao oporuku, inzistirala sam da to radi s odvjetnikom i da bude svima jednako. Djeci. Za mene sam mu rekla da me isključi.
Nije me poslušao u vezi mene, ali je u vezi jednakosti. Svakome po četvrtina i to je to.
Takva je njegova tzv. posljednja volja.
I tako bude podijeljeno jednog dana kad dođe do toga.
Bez obzira što ja brinem o njemu, što ga ja njegujem. To smatram svojom dužnošću jer sam mu 30 godina supruga, partner, životni drug, najbolji prijatelj... i on bi tako za mene. Sigurna sam u to.
Što se tiče dijela moje očevine, imam genijalan plan. Sve po zakonu.
Budem pisala kako se stvari budu odvijale, ali već sad vidim da bude interesantno



Sent from my iPhone using Tapatalk