Beti3 prvotno napisa
Popularnost se nije ni prije a ni danas mjerila uspjehom u školi. Ustvari, uspjeh u školi je minimalno bitan kod određivanja najpopularnijeg dečka i cure u razredu.
Naprotiv, guranje sa znanjem može učenika označiti kao štrebera, a nikako ne popularnog.
Jedna od osnova popularnosti u društvu je i to da ostali žele biti poput tog, da mu zavide na onome što jest. Nikako ne kažem da je to poželjno, baš suprotno zavist nije dobra, no divljenje, do neke granice, jest.
No, nije lako ni onome tko je popularan, jer mora paziti da je na nivou toga, tako da je to u tinejđerskim godinama, popriličan teret. S kojima se mogu nositi jaki ili bezobzirni. Neka umjerena popularnost je za najveći broj djece u redu. S time dolazi i osjećaj prihvaćenosti u kolektivu, i dobrog osjećaja u istom.
Trina, možda tvoj sin tako samo osjeća, tu nepopularnost, možda to uopće nije tako, no nažalost, njemu je isto osjećao tako ili bilo tako. Nije zadovoljan. Možda da mu podižeš samopouzdanje hvaljenjem njegovih dobrih osobina ili mu reći da se malo strpi, pa će biti drugačije. No, strpljenje i nije odlika tih godina.
Kako god prizemno bilo, vjerujem da bi mu pomoglo da dobije nešto što je baš IN, što nitko drugi nema, a svi žele, što god to bilo. Ako je moguće.
Nije popularan u školi
Odgovori s citatom
On ti je dijete kojeg curice obožavaju, tako da je uvijek okružen curama (kod mene kući svaki dan po 5,6 potencijalnih nevista:p) ali ne u smislu da je od one muške djece koja su feminizirana (možda ružno zvuči ali znaš što mislim) nego baš, baš... Od dečkiju ima nekoliko dobrih prijatelja s kojima se normalno druži..oni koji nisu na nejgovoj razini su odavno van priče. On ni ne kuži da je sam stvorio sve i da je u redu, da je kako treba. Jer on baš je kako treba biti, inteligentan je, zanimljiv, lijep, zgodan..djeca vole biti u njegovom društvu..to što ne spada u popularne i ekstra zabavne u školi..mislim da ne treba biti tužan zbog toga-to ili jesi ili nisi, on nije mešu onima koji vole biti u centru pažnje, tako da i nije moglo biti drugačije. Ali kako njemu to objasniti na prihvatljiv način
. Puno kasnije - iz cipela odrasle osobe (tridesetogodišnjakinje, ne danas) jedna od popularnijih cura koju sam srela na moru izgledala mi je izgubljeno i na neki način nesigurno.... S vremenom shvatiš da je bitno kako se SAM osjećaš, a ne što misle ljudi oko sebe. S vremenom se napravi ovo razdvajanje na one koji u životu nešto naprave (to su oni koji shvate da je bitno kako se SAM osjećaš i da živiš svoj život, koji nije predstava za okolinu) i one druge koji to ne shvate i tonu stepenicu niže.
