Edipalna faza

[tangerina]

fiksirati ga se može na način da fazu potičeš ili sputavaš. ima majki, a i očeva koji pretjerano poklanjaju pažnju "edipu". bilo pozitivno, prenaglašavajući dječju ljubav usmjerenu prema njima... bilo da dijete odbacuju... što ima veze naravno sa njihovim nerazriješenim unutrašnjim konfliktima. za koje su krivi njihovi roditelji. i tako unedogled..

ovako sam nekako i ja to shvatila (površni poznavatelj psihanalize).
Freudova teorija izgleda čudno i smiješno kad je tek čitaš jer koristi izraze na koje nismo navikli, i postoji preko nekoliko zamjerki (dosta je subjektivna i seksistička), ali meni većina toga itekako drži vodu, ako ne shvaćaš doslovno. Konkretno ovu falusnu fazu više doživljavam kao poistovjećivanje sa rodnim ulogama (s tim da, Freud, naravno, pretpostavlja da se dječaci poistovjećuju sa tatom, a djevojčice sa mamom, inače nisu normalni).

[sasa]

sasa, hoćeš reći da se pripremim na dijete sa homoseksualnim sklonostima?

srećom znam da je mala u tom slučaju u dobrim rukama. heteronormativnost djetinjstva je isto postavka koja se posljednjih godina poprilično propitkuje.

[pomikaki]

pa hvala

ali ajde onda, koliko ovdje ima mama djevojčica koje su u ovoj dobi (recimo 3-6 g) više vezane uz mame? Statistike radi.

[cvijeta73]

:
primijećuje li se da smatram da smo uglavnom svi zreli za psihoterapiju?

ja smatram skroz suprotno. ajd molim te, previše čačkanja po tom djetinjstvu i vraćanje unazad kako je reagirala mama, kako tata - niš dobroga ne donosi, ja ti kažem. kad se radi o nekakvim velikim problemima - nravno. al sitne neuroze su zdrave i poželjne. ja volem svoje neuroze
ne ispravljaj krive drine, možeš doći do istine...

[Bubica]

npr. samozadovoljavanje je tipicno za ovu fazu, a roditelji i okolina vrlo saroliko, rekla bih i pogresno reagiraju na tu pojavu - to je recimo primjer na kojem mi se cini lako objasniti kako roditelji mogu prenaglaseno reagirati, pozitivno ili negativno, na neku normalnu razvojnu pojavu. Zato mi se cini vazno znati sto je razvojno ocekivano...

[trampolina]

Sad ste mi dale misliti, kad se mm i ja cmačemo ne da nema razdvajanja nego još i plješću i vesele se (ovi muški, mala nas još uvijek tupo gleda). I oduvijek su tako. A ne primjećujem ni samozadovoljavanje (možda kod muškića ide kasnije?), niti je bilo oduševljenja pražnjenjem crijeva. Bože, jesu li mi djeca uopće normalna

[pulinka]

Evo, ja bih ovako, preformulisala potpuno pitanja (kao da je važno, ionako su ignorisana ): kako se u Frojdove razvojne faze uklapaju bespelenaši, gde iskustva mama pokazuju da dete može da kontroliše sfinktere i najavi nuždu mnogo ranije nego što Frojd navodi? Kako se tu uklapaju iskustva ne malog broja mama čija su deca otkrila masturbaciju još kao bebe? Tj. kako se određuju faze kod deteta koje je dojeno do 3-4 godine, bespelenaš je i otkrilo je masturbaciju relativno rano?
Dalje, već sam pitala, ali evo opet: da li postoji neka naučna podloga za objašnjenje te famozne analne faze? Tj. sada je poznato da je osećaj zadovoljstva umnogome regulisan oslobađanjem oksitocina kod dojenja, orgazma, itd. Da li se oksitocin oslobađa i kod pražnjenja creva? Jedna od mnogih rupa u mom znanju fiziologije, kao opravdanje-nigde nisam naišla na takav podatak.
I na koji način se tačno određuje u kojoj fazi dete doživljava zadovoljstvo na koji način više ili manje? Tj. meni je logično da sisanje kod tromesečne bebe izaziva jednak nivo zadovoljstva kao i kod trogodišnjaka, kao što i pražnjenje creva izaziva izaziva jednak osećaj olakšanja kod dojenčeta, dvogodišnjaka, predškolca pa i odrasle osobe. Postoji li ikakav merljivi parametar na osnovu koga se tvrdi da je za dvogodišnjake recimo od dominantne važnosti postizanja "zadovoljstva" baš kontrola sfinktera, dominantnije nego ikad pre ili kasnije u razvoju?

[pulinka]

Stvar je jednostavno u tome što ja te faze zaista nisam primetila ni kod svoje dece, a ne baš naročito ni kod tuđe, potpuno su mi apstraktne, i, iako ih se jasno sećam još iz srednjoškolske psihologije, trebalo bi mi jako mnogo mašte pa čak i iskrivljavanja činjenica, da bih makar i izdaleka uspela da uklopim razvoj svoje dece tako da odgovara Frojdovim fazama. Dobro, ostavljam mogućnost sopstvene gluposti kao rešenje, zašto da ne...

[pomikaki]

Stvar je jednostavno u tome što ja te faze zaista nisam primetila ni kod svoje dece, a ne baš naročito ni kod tuđe, potpuno su mi apstraktne, i, iako ih se jasno sećam još iz srednjoškolske psihologije, trebalo bi mi jako mnogo mašte pa čak i iskrivljavanja činjenica, da bih makar i izdaleka uspela da uklopim razvoj svoje dece tako da odgovara Frojdovim fazama. Dobro, ostavljam mogućnost sopstvene gluposti kao rešenje, zašto da ne...

pa evo, nisi jedina
ali jednostavno je, ako odskače od faze znači da nešto nije u redu kao što piše i tangerina
i ja se evo pitam je li moje mišljenje uvjetovano subjektivnim iskustvom

[Uh-puh]

A kako bi bilo da nas bas bude briga za faze koje nemaju? Imamo dovoljno posla s fazama koje imaju

[cvijeta73]

A kako bi bilo da nas bas bude briga za faze koje nemaju? Imamo dovoljno posla s fazama koje imaju

evo ga na sad.

ove faze nisu faze koje neka djeca imaju, a neka nemaju. to su faze koje svi prolaze, faze ljudskog razvoja.

[Uh-puh]

Kak sad? Pa pricalo se o masturbaciji...to nije faza koju svi imaju. Tantrume isto nemaju bas sva djeca. Ili neke faze nisu toliko izrazene da bi bile prepoznate, pa se ne zamaramo njima...zamara nas ono sto djeca imaju, jel'...necu se valjda zamarati time sto mi dijete ne dozivljava ekstazu kod praznjenja cijeva, ali tantrumi su me mucili...

[sasa]

pulinka ja doista ne znam što bih ti odgovorila- bogzna da se ne bih usudila baviti dzepno-forumskom psihijatrijom. mislim, ako dijete bezpelenaši (doista malo znam o bezpelenašenju iako su mi poznate osnovne postavke) to ne znači da ne prolazi kroz oralnu fazu. bebe svijet dominantno istražuju ustima, bile u pelenama ili ne. a tvoje ponovljeno pitanje, o fiziološkoj podlozi je promašeno. jer se dobar dio psihijatrije, pa i medicine još uvijek ne može proglasiti potpuno egzaktnim. znanja se temelje na opažanjima i iskustvu. dijagnostika u psihijatriji se zasniva na anamnezi i opservaciji. pa to ne znači da je kriva. iako naravno nekad je. a samim time je preteško, tj.nemoguće odgovarati na pitanja što sa klincem koji je dojio 3 gosine. jel zaglavio u oralnoj fazi? možda je. možda nije. kobigaznao bez da vidi klinca. i mamu.

[pulinka]

Ja ne očekujem da je svakom ljudskom ponašanju i reakciji već ustanovljena fiziološka osnova. Ali znam da za neke emocije i neka ponašanja jeste.
Zato sam i pitala da li je to slučaj sa analnom fazom, jer ja o tome ne znam ništa.
Ali vodeći se indikacijama da su emocije zadovoljstva, pa čak i zaljubljenosti, vezane za lučenje oksitocina, očekivala bih da je slično istraživano, pa i otkriveno, i za obavljanje nužde, ako se već polazi od pretpostavke da obavljanje nužde jeste izvor zadovoljstva (mislim, ako se može istraživati fiziologija orgazma i porođaja, zašto ne i ostalih prirodnih potreba?).
Nije meni sporno da bebe svet istražuju ustima, pa naravno da je tako, nego mi je nerazumljivo, kako se to istraživanje sveta, ishrana i dojenje, odjednom povežu sa seksualnošću deteta. I malo su mi te prve faze nekako "veštački" odvojene, kao što sam već rekla-jer i vrlo mala beba, mlađa od godinu dana, može i sisati i imati donekle kontrolu sfinktera i otkriti već svoje polne organe...
Osim toga, ako su antropolozi u pravu, bilo je uobičajeno našim precima da doje dete BAR tri godine, dojiti kraće je bio izuzetak, pa bizarno bi bilo iz toga zaključiti da su svi zaglavljeni u oralnoj fazi?
Ali, dobro, ovo treba sad shvatiti kao samo moje razmišljanje naglas, u pravu si da od džepne verzije psihoanalize nema puno koristi. Jedino i dalje nisam sigurna da se u psihoanalizi može uspešno samoobrazovati isključivo uz pomoć biblioteke, ali dobro, ako nema štete od toga onda je sve OK.
U svakom slučaju hvala.

[sasa]

ne može se u psihoanalizi obrazovati samo uz pomoć biblioteke. barem ne formalno.

[BusyBee]

pa hvala
ali ajde onda, koliko ovdje ima mama djevojčica koje su u ovoj dobi (recimo 3-6 g) više vezane uz mame? Statistike radi.

Moja je vise bila vezana uz mene.
Malac je isto.

[Zuska]

Evo prikladnog linka, vrlo, vrlo zanimljivog!

Danas objavljeno

Psihoanaliza-je-diskurs-nade

[casa]

Nakon samo jednog seminarskog u toku faksa na temu psihoanalize mogu reći da je ova tema jednako znanstvena kao moje smatranje da su sve bijele točkice na upaljenom grlu jasan znak streptokokne angine ( a ljudi studiraju 6 godina medicinu pa još i specijaliziraju pedijatriju 2...koji kreteni kad ja to bez faksa jasno vidim) Uglavno,, a jesu li svi roditelji svjesni štete koje vlastitom djetetu učine u Lacanovom stadiju ogledala uvodeći ga u sferu jezika, Drugoga... Mislim taj raascijep koji priređujemo vlastitoj djeci,od toga se jadni nikad ne oporave... Stvore pojam sebsstva odijeljen od njih samih... Najbolje da svi šutimo i porazbijamo sva ogledala u kući i okolici, naravno da je i odvikavanje od sise i pelena strogo zabranjeno( a bespelenaštvo i produljeno dojenje bi trebalo prijaviti centru za socijalnu skrb). I predlaažem svima da djeca ne spavaju s roditeljima, a najbolje da uopće ne spavaju jer u snu izdanci nesvjesnog izlaze u podsvijest, a o omaškama da ne govorim... Meni (Nemojte mi zamjeriti ton posta) se uistinu čini da je ovakvo promišljanje esmisleno, jer a) majka i otac ne mogu iz biblioteke savladati Freuda pa tako bolje odgajati dijete i b) ako i svladaju Freuda, što je s Lacanaom, s gestaltdom.... Ono onda bi ljudi prije razmišljanja o roditeljstvu trebali doktorirat na par svjetskih sveučilišta... I šta kad bi takvima dijete od 5 godina, zamisli užasa svih užasa, grizlo nokte????

[casa]

I na kraju krajeva, jeste vi čule onu narodnu... Je.... čovjeka bez ovisnosti, taj je tek lud.

[Uh-puh]

casa, mislim da si stavila tocku na i

[Beti3]

Nakon samo jednog seminarskog u toku faksa na temu psihoanalize mogu reći da je ova tema jednako znanstvena kao moje smatranje da su sve bijele točkice na upaljenom grlu jasan znak streptokokne angine ( a ljudi studiraju 6 godina medicinu pa još i specijaliziraju pedijatriju 2...koji kreteni kad ja to bez faksa jasno vidim) Uglavno,, a jesu li svi roditelji svjesni štete koje vlastitom djetetu učine u Lacanovom stadiju ogledala uvodeći ga u sferu jezika, Drugoga... Mislim taj raascijep koji priređujemo vlastitoj djeci,od toga se jadni nikad ne oporave... Stvore pojam sebsstva odijeljen od njih samih... Najbolje da svi šutimo i porazbijamo sva ogledala u kući i okolici, naravno da je i odvikavanje od sise i pelena strogo zabranjeno( a bespelenaštvo i produljeno dojenje bi trebalo prijaviti centru za socijalnu skrb). I predlaažem svima da djeca ne spavaju s roditeljima, a najbolje da uopće ne spavaju jer u snu izdanci nesvjesnog izlaze u podsvijest, a o omaškama da ne govorim... Meni (Nemojte mi zamjeriti ton posta) se uistinu čini da je ovakvo promišljanje esmisleno, jer a) majka i otac ne mogu iz biblioteke savladati Freuda pa tako bolje odgajati dijete i b) ako i svladaju Freuda, što je s Lacanaom, s gestaltdom.... Ono onda bi ljudi prije razmišljanja o roditeljstvu trebali doktorirat na par svjetskih sveučilišta... I šta kad bi takvima dijete od 5 godina, zamisli užasa svih užasa, grizlo nokte????

casa, svaka čast. Savršeno sročeno. Znanje i smisao za humor, rijetke osobine, ali nadasve poželjne.

[Bilbo]

casa, svaka čast. Savršeno sročeno. Znanje i smisao za humor, rijetke osobine, ali nadasve poželjne.

Ma ja, najbolje da svi zaklopimo ušima, uključimo kolektivni ignore button, to je pravi put. Zašto da uopće rađamo djecu kad je svijet ionako izopačen i uništen, šta im ostavljamo? Zašto da se informiramo, proučavammo stvari, da zauzimamo kritičan stav prema svemu kad smo ionako bespomoćni pojedinci u moru mase? Ma zašto da ujutro spremamo krevete kad ćemo ih navečer opet raspremiti? Ma, zašto uopće ustajati iz kreveta, najbolje zaspati zimskim snom primitivizma i ignorancije...hm...ne znam baš, imate opet pravo - donekle - ali nikakvi ekstremi i grčeviti cinizam (sa ili bez humora) meni ne pašu baš...I svaka teza, svaka tvrdnja na kraju može da se izokrene, da se drugačije tumači, kako kome paše.

Sležem se, iz biblioteke se Herr Freud ne može savladati - ali što znači uopće savladati? Tko je govorio uopće o tome? Ja sam od samog početka govorila da se želim informirati, da me eto takve stvari zanimaju, bile one passé ili ne. Žao mi je što većina na ovom forumu opće nije čitala postove do kraja, već su se upuštali u neke polu-nebulozne self-interpretacije i čudna prozivanja. Nikad nisam napisala da bih ja nekakve teorije primjenjivala na svom djetetu, bože sačuvaj, ne znam od kud vam to??

Od kad sam rodila, čujem raznorazne savjete, nemoj ovo sa bebom, pazi na ono... Kod svakog, ama baš svakog savjeta tipa "nemoj tako dugo dojiti, ili nemoj da sa vama spava u krevetu, bla, bla", meni se uvijek za početak upali alarm lampica, bling, bling. Ovo moram provjeriti, tko god mi to govorio. Pa bila to moja teta, mama, Herr Freud, ili pak opće ljubljeni Juul, tko god. I ja to želim na svoj način provjeriti. Pisalo se na ovom forumu o tantrumima, o toj fazi, super, uz ostalu literaturu ja sam išla i na predavanja koja su mi pojasnila neke stvari. Tako i za ovo. Osim što želim što više znati o odrastanju, to me sve i MIMO mog djeteta jako zanima.
Tko je rekao da bih se ja na osnovu nekih teorija ikad distancirala, udaljavala od svog djeteta, kao što su neke napisale?
Napisala sam da je moj dječak jako vezan za mene i da ja vršim svaku funkciju, od majke, preko kompanjona, sve. Tako i ja igram nogomet i igram se lovice u parku (sa sve trbuhom,o da), tako samo ja mogu biti ta koja će ga uspavati i nahraniti itd. Pitala sam se možda ne bi bilo loše da BLAGO popustim (kako sam i napisala), da možda tata preuzme više te neke funkcije jer a.) dobro bi mi došao predah prije poroda, b.) jer kad se rodi beba on više neće biti jedini, pa da ne bude toliko šok, i c.) jer u životu ionako mora kad-tad spoznati da mu mama neće uvijek biti na raspolaganju...

I ispričavam se što sam napisala da sva djeca neminovno prolaze kroz faze, jer joj, zaboga, na ovom topicu izgleda da neke djeca ne prolaze nikakve faze, ona eto, vegetiraju...sva djeca su različita i neka ne prođu ili prođu određene faze. Ali da ih prolaze, je činjenica, kako god da se te faze zvale ili kako god mi ili oni ih percipirali. Meni je uvijek bilo važno da se (u okvirima mojih mogućnosti) informiram koliko mogu da što bezbolnije prođemo kroz te neke periode. I do sad je moja metoda zaista funkcionirala super, ne mogu se požaliti da nam je išta u odrastanju mog dječaka bilo "teško" ili "bolno", traumatično ili sporo ili kakogod. Slušam mnoge kako se žale na ovo ili ono, pa ja nemam nikakvih problema nisačim, niti sam ikad imala. Moram reći da je sve išlo tako lijepo, prirodno, ponosna sam i sretna. Ali ja sam uz svoj prirodni osjećaj uvijek puno radila na svemu tome, ulagala, proučavala, informirala se i iz svega do sad po meni izvukla ono najbolje. Imala sam kritičan stav prema svemu, i to je zapravo bila namjera prvog posta, jako mi je žao što su ga mnogi potpuno pogrešno protumačili.
Mislila sam i da je forum jedan od načina (jer kako neki rekoše, ne može biblioteka i čitanje dati spoznaju o psihoanalizi i sl.), ali definitivno sam se uvjerila da nije. Nisam više htjela tratiti vrijeme na ovo, ali neke su mi se stvari činile nedorečenima.

[crnka84]

Po definiciji izgleda da moj uskoro 4-godišnjak prolazi ovu fazu. Ja sam to povezala s trudnoćom, puno pričamo kako će doći braco, pa sam mislila da je skužio da više neće biti centar pozornosti. Ili da je osjetio nekako da skoro idem u bolnicu, to sam mu pokušala objasnit, da me neće biti nekoliko dana (10-ak), ali ne kuži on koliko je to dugo zapravo... I sad već mene hvata blaga panika kako će on bez mene tih dana, znam da nisam ni prva ni zadnja, da žene budu i duže u bolnici, ali baš sam uplašena kako će to proći. A i na šta ću se vratiti nakon što dida i baka pokvare sve ono za šta se mučim već godinama

[Beti3]

Bilbo glavno da si ti sama sa sobom zadovoljna. Ne treba te biti briga sto drugi o tebi misle, kao sto ni mene nije briga sto ti o meni mislis.

[šafran]

ja smatram skroz suprotno. ajd molim te, previše čačkanja po tom djetinjstvu i vraćanje unazad kako je reagirala mama, kako tata - niš dobroga ne donosi, ja ti kažem. kad se radi o nekakvim velikim problemima - nravno. al sitne neuroze su zdrave i poželjne. ja volem svoje neuroze
ne ispravljaj krive drine, možeš doći do istine...

Živa istina, znam iz iskustva, što je bilo bilo je, idemo dalje, ma ne isplati se vraća ti se i stalno analizirati. A da budem u revijalnom tonu, pa nije normalno biti baš skroz normalan

Inače uopće nisam čitala topic pa nemam blage o čemu se radi, samo mi je ovo gore zapelo za oko dok sam prelijetala topic. Idem sad vidjet o čemu se uopće radi tu.

[šafran]

Ajme žene odustala nakon prvih par postova, nije ovo za mene, brišem ja.

[pulinka]

....Pitala sam se možda ne bi bilo loše da BLAGO popustim (kako sam i napisala), da možda tata preuzme više te neke funkcije jer a.) dobro bi mi došao predah prije poroda, b.) jer kad se rodi beba on više neće biti jedini, pa da ne bude toliko šok, i c.) jer u životu ionako mora kad-tad spoznati da mu mama neće uvijek biti na raspolaganju...

Vidiš, meni ovako sročen, problem, a i rešenja zvuče potpuno drugačije nego tvoj uvodni post.
Dakle, da, možda BI bilo dobro da blago popustiš, kako si napisala, ako bi ti godio predah, ako misliš da će za tvoje dete biti lakše i bolje da se navikne na veću angažovanost tate pre rođenja bebe, i ako misliš da bi bilo korisno da uvidi da mama neće biti uvek na raspolaganju.

Ali, sve to nema mnogo veze sa edipalnom fazom. Nego sa činjenicom da stiže još jedna beba, i da mama realno uskoro zaista neće biti na raspolaganju, bez obzira da li starije dete ima 16 meseci, 16 godina ili je između...Svakom prvom detetu treba vremena da se navikne na činjenicu da više nije jedino. A i roditeljima. O tome ima baš mnogo tema na forumu.
Ja sam silom prilika angažovala tatu više oko prvog deteta kada sam ušla u 9. mesec trudnoće. Odjednom sam se osetila sama sebi teška i spora, mada sam bila u odličnoj kondiciji nisam više mogla da stignem dvogodišnjakinju na igralištu niti da je bez napora podignem u kadu, pa sam tati prepustila šetnje i kupanje. I tata ju je kupao narednih godinu dana. Da li je to bilo loše zbog edipalne faze ili ne, ne znam, ali nama je svima tako život bio lakši.
Opet, kako ćeš ti rešiti, zavisi od toga kako ćeš moći i morati.

[jennifer_gentle]

Evo prikladnog linka, vrlo, vrlo zanimljivog!

Danas objavljeno

Psihoanaliza-je-diskurs-nade

Odlično, hvala!

Baš ću pročitati nešto njeno ako mi dođe pod ruku.

[n.grace]

pomikaki, dijete se zaljubi u roditelja suprotnog spola. te drugog roditelja doživljava kao konkurenciju. sigurno ste doživjeli da vas dijete razdvaja kad se ljubite s partnerom.

sjećam se da nikad nisam bila zaljubljena u tatu, samo u mamu (evo me, pomi ), s mamom sam bila i ostala jako bliska
i sjećam se da sam razdvajala roditelje da bih "zaštitila" mamu od tate

naše cure nas nikad nisu razdvajale, niti jednom

[Uh-puh]

Bilbo, sve ok. Osobno sam i u tvom uvodnom postu razumjela sto mislis. Zao mi je zbog hrpe nesporazuma...moram reci da sam rijetko vidjela jednu ovako (sto se tice razumjevanja) "nesretnu" temu.

[Beti3]

Bilbo, sve ok. Osobno sam i u tvom uvodnom postu razumjela sto mislis. Zao mi je zbog hrpe nesporazuma...moram reci da sam rijetko vidjela jednu ovako (sto se tice razumjevanja) "nesretnu" temu.

Nema toga ovdje tko nije razumio što je prvi post htio reći. Bez brige budi, svi razumiju,

[Sirius Black]

Da je moje dijete muško moglo bi se reći da je u teškoj edipalnoj fazi. Ima 3 g. i 3 mj i cura je. Spavam s njom u krevetu ponekad jer se često u noći budi i zove me, pa da se ne moram dizati. Kaže da će se ona s mamom vjenčati kad bude velika

[casa]

Bilbo, stvarno nisam željela nikog uvrijedit... Meni osobno se tvoja potreba da se dijete malo udalji od tebe u dobi od 3 godine kad si ti istovremeno pred porodom čini nanormalnijom, prirodnom, zdravom, poželjnom, ali stvarno mi je takva potreba povezana s Freudom kao disparatni pojmovi u logici( matematika i milosrđe, najčešći primjer). I zato sam napisala što jesam i dalje stojim iza svega. I ako te samo zanima, predlažem ti Lacanov Stadium ogledala, i vjeruj mi imat ćeš potpuno drugačii pogled na svijet...

[casa]

Pa onda dalje, malo po gestaldtu pročačkat, pa djecu tjerat da se posjedaju po raznim stolcima doma, pa ne bi bilo loše ni kognitini razoj pratit po Piagetovim fazama... Gdje je tome kraj?? Mislim da to može biti krasan hobi, ali nevezan za dijete. Je sa znanja koja čojek čituckajući može prikupit su dooljna samo za nekakve iskriljene verzije, a ne za terapeuta. Ono, roditelj nije i ne treba biti terapeut.

[vertex]

Pa casa, mogla bi svašta čitati, naravno.
Ali budući da okolina pili po njoj savjetima proizašlim iz Feudovog rada, ovog časa (tj. onog časa kad je pisala prvi post) je zanima Freud.

[vertex]

Aha, i hjedoh još reći da mi je odličan onaj tekst koji je Zuska linkala.
A nekidan je bio film u Freudu i Jungu, taman je legao na ovu temu :D

[vertex]

Ne mogu više editirati predzadnji post: "iz vlastitih interpretacija Freudova rad"...

[rehab]

Tko je rekao da bih se ja na osnovu nekih teorija ikad distancirala, udaljavala od svog djeteta, kao što su neke napisale?
Napisala sam da je moj dječak jako vezan za mene i da ja vršim svaku funkciju, od majke, preko kompanjona, sve. Tako i ja igram nogomet i igram se lovice u parku (sa sve trbuhom,o da), tako samo ja mogu biti ta koja će ga uspavati i nahraniti itd. Pitala sam se možda ne bi bilo loše da BLAGO popustim (kako sam i napisala), da možda tata preuzme više te neke funkcije jer a.) dobro bi mi došao predah prije poroda, b.) jer kad se rodi beba on više neće biti jedini, pa da ne bude toliko šok, i c.) jer u životu ionako mora kad-tad spoznati da mu mama neće uvijek biti na raspolaganju...

Nevezano za sve što je ovdje napisano, učini ovo. Za to ti ne treba proučavati Freuda, dovoljan je zdrav razum. Govorim ti to iz iskustva, jer sam prošla isto ovo, hranila sam takvo ponašanje djeteta svojim pogrešnim stavovima "ja znam najbolje", "djetetu uvijek treba mama", pa smo zaglibili u situaciji kad sam krenula na posao i razdvojila se od djeteta, kad sam se iscrpljivala s trbuhom do zubi i slično. Srećom, na vrijeme sam došla pameti i sada imam dijete koje mi je zdravo privrženo, a ne nalijepljeno na mene kao prije. Sretniji smo i on i ja.

[seni]

ja se nadam, da nam ne treba ni freud, ni jung, ni juul, da zakljucimo da tata treba biti jednako blizak i ukljucen u djetetov zivot, potrebe, hendlanje .... kao i mama.

[rehab]

fiksirati ga se može na način da fazu potičeš ili sputavaš. ima majki, a i očeva koji pretjerano poklanjaju pažnju "edipu". bilo pozitivno, prenaglašavajući dječju ljubav usmjerenu prema njima... bilo da dijete odbacuju... što ima veze naravno sa njihovim nerazriješenim unutrašnjim konfliktima. za koje su krivi njihovi roditelji. i tako unedogled..

Ovo samo mogu potpisati i rukama i nogama. Već sam gore iznad napisala vlastito iskustvo poticanja djeteta da ostane u toj fazi. Danas sam svjesna da je više meni bila potrebna tako jaka veza s djetetom radi mojih "nerazriješenih unutarnjih konflikta", nego djetetu. I ne brinem više oko toga hoću li negdje opako zabrljati i slično. Dajem sve od sebe, ako vidim da negdje griješim, ispravljam greške, ali sada mi je cilj pružiti djetetu ljubav, zdrav dom, samostalnost, obrazovanje, a ne proučavanje knjiga, stalno razmišljanje što radim pravo ili krivo, ispravljanje krivih Drina iz mog djetinjstva preko djeteta i slično.

[rehab]

ja se nadam, da nam ne treba ni freud, ni jung, ni juul, da zakljucimo da tata treba biti jednako blizak i ukljucen u djetetov zivot, potrebe, hendlanje .... kao i mama.

Ne treba kad si sređen u glavi. Mene su nakon rođenja prvog djeteta počeli pucati filmovi iz moje prošlosti i djetinjstva, valjda od hormona ili ne znam čega već. Nešto što sam mislila da sam ostavila iza sebe, izašlo je na površinu i imalo snažan utjecaj na moj odnos prema djetetu. Na svu sreću sredila sam se na vrijeme, i shvatila da ne mogu dopustiti da moji promašeni odnosi utječu na to kako ću odgajati dijete i postavljati se prema njemu. Nažalost, nekima treba duže da shvate u čemu je problem, neki nikada ni ne shvate, niti vide problem...