Jučer je ostavili tri sata, kaže teta da je bila ok, plakala je protestno kad npr. nije htjela mijenjati aktivnost ili je htjela punu tetinu pažnju. Rekla mi je da voli biti prva na toboganu i da se mora naučiti da su tu i druga djeca (pa, naravno, naučit će, ali ne mora odmah treći dan, ne?).
Zatekla sam je kako bezbrižno sjedi i ruča, sve je pojela, naravno

Ali vidjelo se da je plakala. Nekoliko osoba koje rade u vrtiću mi se na hodniku obratilo na račun njenog glasnog plakanja.

Kad sam je pitala je li plakala, rekla je da, puno ili malo, puno. Je li joj bilo lijepo u vrtiću, je. Bi li opet išla, bi. Popodne se ponašala nemoguće.
Teta je rekla da što se njih tiče, da je možemo ostaviti na spavanju jer samo ona još nije prespavala.
Danas je ponovo ostavila ujutro, zvala tete u 11, rekle da je ok, da je ostavimo na spavanju. Kad je tata došao po nju u 2 i 30, tete su rekle da ona mora shvatiti da one tu nisu samo za nju, jer da se stalno drži teta i kad one zagrle ili uzmu nekog drugog, onda tuče tu djecu

I uspavale su je na rukama jer nije htjela zaspati sama pa je odspavala sat i 20 u komadu.
Ajde, rekle su i da joj se sve može objasniti u 4 oka, da brzo kopča i da na kraju postupi kako se dogovore, ali da sve treba odrazgovarati s njom za što ponekad nemau vremena.
Ok, kužim da si ona svojata tete, takva je, uzima sve što može i onda još malo više od toga. Ali valjda su tete već imale takvo dijete i znaju s njim...i znaju da će dijete, valjda, naučiti njihova pravila, ali da treba malo vremena. I da joj to ne možemo mi objasniti (iako objašnjavamo da su tete tamo za svu djecu), nego da će ona to shvatiti tamo.
Ne znam, malo mi je bad.
Je li netko imao iskustva s djetetom kojeg već treći dan kritiziraju? Mislim, sve sam ja to njima rekla, da ima burne reakcije, da loše spava, da surađuje ali uz razgovor...