Jasličari 2013/2014

[Zuska]

Hej, cure, kako ide?

Mi smo uhodani, jako voli tete, nema suza ni otpora.

Javljam se jer trebam jedan savjet

Prošli tjedan bila sam 5 dana na putu i tad se jako vezala za jednu plišanu igračku koja nam je stigla kao poklon u paketiću s burze prije neka 3 tjedna i bila joj je odmah simpa (dok joj preostalih 30-ak plišanaca koje imamo nikad nije bilo previše zanimljivo). No, čim sam otišla, "mišica" je postala njena najbolja prijateljica i evo, već desetak dana nikud bez nje, ni u grad, ni u jaslice, ni po stanu...

Jučer mi je teta u jaslicama reklama da misli da se pretjerano vezala za nju i da joj ometa igranje pa da joj je mišicu uzela na neko vrijeme, pa da je jako glasno protestirala (čitaj: urlala), ali kad je vidjela da teta misli ozbiljno, išla se igrati. I da bi ona njoj svaki dan tako na neko vrijeme uzela tu igračku.

Imate li sličnih iskustava? Kako da se postavimo prema tome, do sad nikad nije bila za ništa pretjerano vezana, nije imala ni dudu, ni tješilicu... Je li teta u pravu?

[mona]

Teta nije u pravu i nemoj to dozvoliti! Djetetu treba ta igracka i nije dobro da joj ju uzima.i moj sin ima jednu takvu.kako sa starijom kceri idem djecijem psihologu pitala sam psihologicu za to i rekla mi je da se uzimati djetetu takav prelazni objekt nikako ne smije.sto sam ja i pretpostavljala ali sam htjela potvrdu bas zbog toga da se u vrticu, ako bi bilo problema ,imam na sta pozivati.na srecu nasim tetama nista takvo ne pada na pamet

[mona]

Pobjegao mi je post
Inace moj sin nekada svog slona ne pogleda cijeli dan ali ima dana kada ga svuda za sobom vuce.

[Peterlin]

Hej, cure, kako ide?

Mi smo uhodani, jako voli tete, nema suza ni otpora.

Javljam se jer trebam jedan savjet

Prošli tjedan bila sam 5 dana na putu i tad se jako vezala za jednu plišanu igračku koja nam je stigla kao poklon u paketiću s burze prije neka 3 tjedna i bila joj je odmah simpa (dok joj preostalih 30-ak plišanaca koje imamo nikad nije bilo previše zanimljivo). No, čim sam otišla, "mišica" je postala njena najbolja prijateljica i evo, već desetak dana nikud bez nje, ni u grad, ni u jaslice, ni po stanu...

Jučer mi je teta u jaslicama reklama da misli da se pretjerano vezala za nju i da joj ometa igranje pa da joj je mišicu uzela na neko vrijeme, pa da je jako glasno protestirala (čitaj: urlala), ali kad je vidjela da teta misli ozbiljno, išla se igrati. I da bi ona njoj svaki dan tako na neko vrijeme uzela tu igračku.

Imate li sličnih iskustava? Kako da se postavimo prema tome, do sad nikad nije bila za ništa pretjerano vezana, nije imala ni dudu, ni tješilicu... Je li teta u pravu?

Imamo sličnih iskustava... i teško je tu biti pametan. Naš stariji imao je najdražu plišanu žabu tješilicu bez koje nije mogao. Teta je rekla da on samo drži žabu i da se drži njoj za pregaču i ne želi se igrati s drugom djecom. Nije mu htjela žabu uzeti nego je nama preporučila da ga privolimo da žabu ostavi doma. Ponekad je išlo, ponekad ne. BIlo je loših dana kad je bio zlovoljan i kad smo mu dozvolili da žaba ide s njim u vrtić. Bila je u ruksaku za slučaj hude sile, ali to je trajalo do kraja jasličkih dana. U stariju grupu je više nije nosio.

Mlađi isto - nosio je svog plišanog cucka Reksija (od milja zvanog Vava) u jaslice. Teta je rekla "ne treba ti taj pas" i snubila ga da cucka stavi u ruksak. S promjenjivim uspjehom. Nekad se htio odvojiti, nekad ne. Kompromis je bio dogovor da ga smije imati za vrijeme popodnevnog spavanja. Nisu inzistirale, ali su preporučivale da se te omiljene tješilice ne izvlače iz ruksaka osim za spavanje.

Offt. te igračke su i dan danas na životu i u upotrebi , iako djeca nisu više vezana za njih pupčanom vrpcom, drage su im i kamo god išli to im predstavlja komadić doma. Tek su ovog ljeta otišli u glazbeni kamp bez najmilijih plišanih (ima ih nekoliko koje ne daju nikome), ali su zato ponijeli svaki po jedan plišani privjesak (vjerojatno da ih društvo ne zafrkava, jer već su i te kako veliki, ali igračke su im još uvijek ...) Kad su došli doma, prvo su zaronili u svoje krevete tražeći omiljene igračke koje dugo nisu vidjeli.

[Peterlin]

Htjedoh još dodati - te omiljene igračke za koje su djeca jako vezana često su u vrtićkim grupama uzrok svađe i derače, jer klinci brzo prokuže koju igračku tko obožava, pa uživaju da mu ju sakriju ili otimaju.

S druge strane, to je uobičajeno - ja se sjećam za djecu s kojima su se moji družili tko je imao rakuna, tko zeca, tko slona....

[mona]

Ok je to kada se s djetetom dogovoris da ostavi tjesilicu ali nsmijes mu je otimati
I ja se s P dogovaram pa ga ne nosimo npr u park.ali ako inzistira nosimo i tada

[mona]

Htjedoh još dodati - te omiljene igračke za koje su djeca jako vezana često su u vrtićkim grupama uzrok svađe i derače, jer klinci brzo prokuže koju igračku tko obožava, pa uživaju da mu ju sakriju ili otimaju.

S druge strane, to je uobičajeno - ja se sjećam za djecu s kojima su se moji družili tko je imao rakuna, tko zeca, tko slona....

Imali smo mi i toga.ako je P neko htio oteti slona on je tukao to dijete i nije dao.ali to se je sada rijesilo.uglavnom svi znaju da je to njegovo i ne diraju.i ja mu je uglavno ostavim u garderobi pa je vade po potrebi.cesto je to samo za spavanje
Ja nisam za to da se djetetu otima tjesilica.I doma ju P trazi cim je tuzan, pospan.to mu je utjeha
Mamino krilo je dobro ali mora i slon biti u ruci

[Zuska]

Za sad se ne da uvjeriti da se mišica pusti doma. Jutros su je tata i ona zaboravili ponijeti i za 3 minute zvoni tata da je nosim dole, ona već uplakana u autu...
Da li da pustim tetu da radi svoje (uzima joj mišicu) ili da je zamolim da joj ne uzima?

p.s. hvala, cure!

[Lutonjica]

dajte djetetu mišicu
teta je, ma joj, nemam riječi za tetu

[lasta]

Kod nas ide nabolje. Od srijede spava u jaslicama,a jucer je jela toliko da su me tete pitale jede li doma
Place samo dok je teta uzme u ruke i ja ne izađem van i prestane.

Zuska vidiš mene su tete pitale ima li kuci kakvu omiljenu igracku da joj donesem,cisto da osjeti dio doma,da se opusti. Probali jedan dan uzeti slikovnicu koja svira ali tamo joj nije bila interesantna. Rađe im vuce lonce iz kuhinje

[Lutonjica]

mi smo isto "na silu" izmislili prijelazni objekt jer ga prije vrtića nije imao
pa je onda znao u vrtiću po cijeli dan grčevito držati fascikl za crteže koji sam ujutro ostavila, ili sekine žvake, ili cipele.... uvijek nešto što ima veze s domom

i tete i psihologica su rekle nek ipak probamo smislit neki prijelazni objekt, meni je prvo bilo glupo forsirat, ali evo na kraju smo našli jednog bambija koji je u međuvremenu postao jako bitan i bez njega se ne ide u vrtić

dakle, nas su nagovarali na prijelazni objekt, a ne da su mu ga otimali

[Zuska]

Teta mi je rekla da ona stalno tu mišicu ima u ruci i da joj ometa igranje, kaže "previše se vezala". Doma je ima u ruci samo kad idemo spavati, u kupatilo i sl., inače je nema stalno u ruci.
Jesu li i vaši tu tješilicu imali stalno u ruci dok su bili u jaslicama?

[Lutonjica]

da, dok se nije oslobodio
pa bolje da drži mišicu cijeli dan, nego fascikl ko moj hahahaha

[Deaedi]

mi smo isto "na silu" izmislili prijelazni objekt jer ga prije vrtića nije imao
pa je onda znao u vrtiću po cijeli dan grčevito držati fascikl za crteže koji sam ujutro ostavila, ili sekine žvake, ili cipele.... uvijek nešto što ima veze s domom

i tete i psihologica su rekle nek ipak probamo smislit neki prijelazni objekt, meni je prvo bilo glupo forsirat, ali evo na kraju smo našli jednog bambija koji je u međuvremenu postao jako bitan i bez njega se ne ide u vrtić

dakle, nas su nagovarali na prijelazni objekt, a ne da su mu ga otimali

nama je to forsiranje prijelaznog objekta upropastilo prilagodbu prošle godine, tako da smo i odustali od vrtića ( i naravno radi bolesti, ali ovo je dosta odmoglo).
dakle, prvih par dana nije imao tješilicu, plakao je, ali bi se tu i tamo zaigrao...no, tete su navalile da donesemo tješilicu - pa smo donijeli njegovog ljubimca, koji ide u paketu s dudom i služi nam doma samo za spavanje. i od tada se prestao igrati, samo bi sjedio i mazio plišanca i odbijao bilo šta drugo.

no, evo, godinu dana kasnije, krenuli mi opet u vrtić...ok, ide nekako, ne plače previše, nije da voli vrtić, ima i boljih i lošijih dana. no, odbija bilo što jesti i piti...sad je već to više od mjesec dana i ne usudimo ga se ostaviti duže od 12h, kad neće ni jesti ni piti!

[bucka]

nama je to forsiranje prijelaznog objekta upropastilo prilagodbu prošle godine, tako da smo i odustali od vrtića ( i naravno radi bolesti, ali ovo je dosta odmoglo).
dakle, prvih par dana nije imao tješilicu, plakao je, ali bi se tu i tamo zaigrao...no, tete su navalile da donesemo tješilicu - pa smo donijeli njegovog ljubimca, koji ide u paketu s dudom i služi nam doma samo za spavanje. i od tada se prestao igrati, samo bi sjedio i mazio plišanca i odbijao bilo šta drugo.

no, evo, godinu dana kasnije, krenuli mi opet u vrtić...ok, ide nekako, ne plače previše, nije da voli vrtić, ima i boljih i lošijih dana. no, odbija bilo što jesti i piti...sad je već to više od mjesec dana i ne usudimo ga se ostaviti duže od 12h, kad neće ni jesti ni piti!

čitam i mislim si kakav je to vrtić u kojem klinci ostaju po 12h, a onda skuzim

[koksy]

Ja ludim pomalo...ubija me ta ljutnja nakon vrtića. Evo sad je 45 minuta doma i več su me izludili. Mali se popiškio u gaće još u vrtiću, na izlazu. Ni riječ nije rekao. Bacao je autić po autu, kad smo došli doma bacio ga je na dvorište, tu sam pukla i bacila auto u smeće. E onda su obojica plakali...Pa je mali razbacivao po stanu sve što se moglo, tukao starijeg, pa mu ovaj vratio pa su opet plakali...uh...I svaki dan tako. Čim dođem po njega dotrči, zagrli me, mazimo se...i onda krene. Ljut! Neda se obuti, neda obući jaknu, neda se u auto...čista frustracija. I smirena sam i nedam da me to iživcira jer znam da izbacuje frustraciju zbog ostavljanja al nakon nekog vremena puknem jer on tjera svoje namjerno dok ne završi u kazni.
Zadnje dane stalno piški u gaće, ujutro obavezno plaće i neželi u sobu.
Al tete kažu da je tamo super, nikakvih problema, spava, jede super, igra se, traži piškiti...

Nisam mislila da će biti ovako, on je baš društveno dijete, nije uopče sramežljiv, ne boji se nepoznatih a eto..ipak je problem.

[mona]

Teta mi je rekla da ona stalno tu mišicu ima u ruci i da joj ometa igranje, kaže "previše se vezala". Doma je ima u ruci samo kad idemo spavati, u kupatilo i sl., inače je nema stalno u ruci.
Jesu li i vaši tu tješilicu imali stalno u ruci dok su bili u jaslicama?

Samo prvo vrijeme.sada ako ga zaboravimo nije prevelika drama.s tim da moj ide u vrtic godinu dana.on ne spada u ovu generaciju

[Deaedi]

čitam i mislim si kakav je to vrtić u kojem klinci ostaju po 12h, a onda skuzim

Duze od podneva, naravno, ostaje dakle max po 3.5h dnevno.

[mona]

Ja ludim pomalo...ubija me ta ljutnja nakon vrtića. Evo sad je 45 minuta doma i več su me izludili. Mali se popiškio u gaće još u vrtiću, na izlazu. Ni riječ nije rekao. Bacao je autić po autu, kad smo došli doma bacio ga je na dvorište, tu sam pukla i bacila auto u smeće. E onda su obojica plakali...Pa je mali razbacivao po stanu sve što se moglo, tukao starijeg, pa mu ovaj vratio pa su opet plakali...uh...I svaki dan tako. Čim dođem po njega dotrči, zagrli me, mazimo se...i onda krene. Ljut! Neda se obuti, neda obući jaknu, neda se u auto...čista frustracija. I smirena sam i nedam da me to iživcira jer znam da izbacuje frustraciju zbog ostavljanja al nakon nekog vremena puknem jer on tjera svoje namjerno dok ne završi u kazni.
Zadnje dane stalno piški u gaće, ujutro obavezno plaće i neželi u sobu.
Al tete kažu da je tamo super, nikakvih problema, spava, jede super, igra se, traži piškiti...

Nisam mislila da će biti ovako, on je baš društveno dijete, nije uopče sramežljiv, ne boji se nepoznatih a eto..ipak je problem.

Necu te bas utjesiti ali ponasanje tvog djeteta je normalno.
Ono sto sam primjetila u tvom postu a totalno je krivo je da si napisala da on namjerno tjera svoje dok ne zavrsi u kazni.on je premali da bi svoje osjecaje i frustracije mogao na taj nacin kontrolirati.
A nekog pametnog savjeta nemam.jednostavno cete morati prezivjeti ovo razdoblje.moja kcer i danas sa skoro 7 godina reagira na taj nacin
I kada mi je psihologica osvjestila da to nije tvrdoglavost i da si ona ne moze pomoci odnos nam je krenuo na bolje.jednostavno smo nasli nacine smanjenja tenzija
Samo sam za to prvo ja trebala biti smirena.
On je mali, to sto mu je u vrticu dobro ne umanjuje njegovu frustriranost ostavljanjem.eva se savladavala izvan kuce ali doma na svom terenu kocnice popuste i dobijes to sto i ti imas doma

[sillyme]

Moji se nikad nisu vezali za neku tjesilicu, a iskreno meni je bilo drago i nisam htjela to forsirati iako su u vrticu tete to probale potaknuti, ja sam bila prilicno odlucna da nema. Jer vidjela sam koja je to kasnije drama kad dijete izgubi, kad se potrga od upotrebe ili ofuca i zaprlja do neprepoznatljivosti.

Tako da bih ja kao Peterlin poticala da smanji ovisnost, ne na silu ali ipak je bolje kad se dijete igra sa svim a ne da je fokusirano samo na tu jednu igracku. Npr da joj kazes da je dogovor da je igracka u ormaricu ili kod tete na stolu a dobije je za spavanje i sl.

[mona]

Moji se nikad nisu vezali za neku tjesilicu, a iskreno meni je bilo drago i nisam htjela to forsirati iako su u vrticu tete to probale potaknuti, ja sam bila prilicno odlucna da nema. Jer vidjela sam koja je to kasnije drama kad dijete izgubi, kad se potrga od upotrebe ili ofuca i zaprlja do neprepoznatljivosti.

Tako da bih ja kao Peterlin poticala da smanji ovisnost, ne na silu ali ipak je bolje kad se dijete igra sa svim a ne da je fokusirano samo na tu jednu igracku. Npr da joj kazes da je dogovor da je igracka u ormaricu ili kod tete na stolu a dobije je za spavanje i sl.

Od troje djece samo mi zadnji ima tjesilicu.nisam ja to poticala , on je sam odlučio

[Lotta]

Hej, cure, kako ide?

Mi smo uhodani, jako voli tete, nema suza ni otpora.

Javljam se jer trebam jedan savjet

Prošli tjedan bila sam 5 dana na putu i tad se jako vezala za jednu plišanu igračku koja nam je stigla kao poklon u paketiću s burze prije neka 3 tjedna i bila joj je odmah simpa (dok joj preostalih 30-ak plišanaca koje imamo nikad nije bilo previše zanimljivo). No, čim sam otišla, "mišica" je postala njena najbolja prijateljica i evo, već desetak dana nikud bez nje, ni u grad, ni u jaslice, ni po stanu...

Jučer mi je teta u jaslicama reklama da misli da se pretjerano vezala za nju i da joj ometa igranje pa da joj je mišicu uzela na neko vrijeme, pa da je jako glasno protestirala (čitaj: urlala), ali kad je vidjela da teta misli ozbiljno, išla se igrati. I da bi ona njoj svaki dan tako na neko vrijeme uzela tu igračku.

Imate li sličnih iskustava? Kako da se postavimo prema tome, do sad nikad nije bila za ništa pretjerano vezana, nije imala ni dudu, ni tješilicu... Je li teta u pravu?

Zuska, pa to je grozno. Ne daj nikako da joj oduzimaju na silu. Ako se uspiju dogovoriti, ok, ali ne ucjenom, prijetnjama isl. Tješilice služe svojoj svrsi i ako dijete ima potrebu za njom, to mu se ne smije zabraniti. Ma, grozno..

[koksy]

Necu te bas utjesiti ali ponasanje tvog djeteta je normalno.
Ono sto sam primjetila u tvom postu a totalno je krivo je da si napisala da on namjerno tjera svoje dok ne zavrsi u kazni.on je premali da bi svoje osjecaje i frustracije mogao na taj nacin kontrolirati.
A nekog pametnog savjeta nemam.jednostavno cete morati prezivjeti ovo razdoblje.moja kcer i danas sa skoro 7 godina reagira na taj nacin
I kada mi je psihologica osvjestila da to nije tvrdoglavost i da si ona ne moze pomoci odnos nam je krenuo na bolje.jednostavno smo nasli nacine smanjenja tenzija
Samo sam za to prvo ja trebala biti smirena.
On je mali, to sto mu je u vrticu dobro ne umanjuje njegovu frustriranost ostavljanjem.eva se savladavala izvan kuce ali doma na svom terenu kocnice popuste i dobijes to sto i ti imas doma

Sve ja to znam, zato mu i puštam do nekih granica i pokušavam ga umiriti na druge načine, i skrečem pažnju i svašta nešto...ali on doslovno hoda po stanu, uzima stvar po stvar i baca. Ako ja ne reagiram nastavlja. I još mi najavljuje "proliti mlijeko" "skinuti čarape" proliti ručak" Znači sve ono što zna da će me iživcirati namjerno radi.
Toleriram do neke granice, pa zaprijetim, pa opet zaprijetim i onda slijedi kazna. Inače prakticiram pravilo 2 upozorenja pa sankcija.
Jer ja njemu dam izbor šta bi htio da radimo i on npr. izabere da slažemo Lego. Sjednemo na pod, krenemo i 3 sekunde kasnije on baca kockice okolo s mrkim pogledom. Ja ga pitam dal se želi igrati, on kaže da, ja pokupim kocke on opet mrka faca i bacanje.
Možda ja i griješim al stvarno ne znam kako drugačije to rješiti nego kaznom.

[Zuska]

Rekla sam teti danas da ne želim da joj na silu oduzimaju mišicu, rekla mi je da su se danas dogovorile da mišica odmori. Primjetila sam da kad je sa mnom, često zaboravi na mišicu. To je zasigurno jedna od faza koja mora proći.

S tim u vezi, željela bih reći i Koksy, ovo o čemu pišeš je faza, slušala sam i čitala o tome, zapravo sam se pripremala na tu "ljutnju" (nama je brzo prošla). Ali to me sjetilo, neka od cura na forumu je na jednoj od tema nedavno napisala nešto u stilu "koliko god me izluđivao i koliko god kuham u sebi, obraćam mu se strpljivo i ljubazno, pobjeđujem ga ljubaznošću i smirenošću, i onda ponekad odustane..." To mi se baš usjeklo, vizualizirala sam scenu koju je opisivala i sad si, u teškim trenucima, znam mantrati "ne možeš se ti grozno ponašati, koliko ja mogu lijepo", i to me zna opustiti...a to onda djeluje i na nju. No, vjerujem da je s dvoje klinaca mantranje malo teže...

[Zuska]

E, sad bih se još malo žalila. Šta ću, takav je dan.



Ljuta sam! Možda pretjerujem, možda će mi ovaj post za godinu dana biti smiješan, ali danas sam stvarno ljuta.

Dakle, sveki je danas popodne kratko čuvala malu i srele su tetu iz vrtića koja joj je...odmah uvalila čokoladu u usta. Sveki joj je rekla da ona ne jede čokoladu i da joj mi još ne dajemo ni čokoladu, ni bombone, i uspjela je spasiti pola štangice kindera. I onda joj teta kaže, pa kako ne jede, u jaslicama im ponekad damo malo čokolade i kiki bombone, njih prerežemo na 4 komada pa damo svakom malo...djeci to treba, a ne da se onda s 5 godina ubijaju u slatkišima na tuđim rođendanima.

I sveki mi to ispriča, a ja

Nismo mi sad neki turbo frikovi, ali MD i ja smo se složili da želimo da nam dijete što kasnije počne jesti slatkiše. Taj stav poštuju obje bake i oba djeda.
Mala ne pokazuje da nešto pati zbog toga, jede velike količine voća, voli pojesti žlicu meda, obožava brusnice, damo joj keks...ono, nije da ne zna za pojam slatko, ali željeli bismo da se što kasnije upozna sa slatkišima iz dućana.
U vrtiću je hrana vrlo korektna, nemaju nikakvih hrenovki, lina i sličnoga, imaju dosta variva, voća, jede se i palenta, i proso na mlijeku i sl. Otprilike jednom tjedno ima nešto što mi zapne za oko kao hm, hm, ali zapravo se hrane dosta dobro u sva 4 obroka i obročića što ih dobiju svakoga dana.

I onda se upetljaju tete koje djeci (jasličarima) dijele čokoladu i kiki bombone!
Osjećam se izigranom, otkuda im pravo takvo petljanje u nečiji odgoj, nisu me nikad ni pitale smiju li joj to davati, kao da je potpuno nevažno što roditelji misle o prehrani svoje djece. Mislim, čemu, pored 4 obroka, djeci djeliti i slatkiše? Zato da ih djeca više vole? Da im budu poslušnija? Mislim, čemu to?!

Naravno da ću reagirati, samo još moram smisliti kako jer moja klinka voli obje tete, a s tetama ćemo se družiti cijelu godinu i neće nam pomoći ako nastupim onako kako se sad osjećam

[mona]

Sve ja to znam, zato mu i puštam do nekih granica i pokušavam ga umiriti na druge načine, i skrečem pažnju i svašta nešto...ali on doslovno hoda po stanu, uzima stvar po stvar i baca. Ako ja ne reagiram nastavlja. I još mi najavljuje "proliti mlijeko" "skinuti čarape" proliti ručak" Znači sve ono što zna da će me iživcirati namjerno radi.
Toleriram do neke granice, pa zaprijetim, pa opet zaprijetim i onda slijedi kazna. Inače prakticiram pravilo 2 upozorenja pa sankcija.
Jer ja njemu dam izbor šta bi htio da radimo i on npr. izabere da slažemo Lego. Sjednemo na pod, krenemo i 3 sekunde kasnije on baca kockice okolo s mrkim pogledom. Ja ga pitam dal se želi igrati, on kaže da, ja pokupim kocke on opet mrka faca i bacanje.
Možda ja i griješim al stvarno ne znam kako drugačije to rješiti nego kaznom.

Probaj mu uzeti ono sto on zapravo trazi a to je tvoja paznja.znaci bacas kockice...prestajemo se igrati jer to nije igra.ili ako razbacas i neces pokupiti ja necu imati vremena za crtanje s tobom jer ja to moram skupiti.to je palilo kod moje kceri ali malo je bila starija
I probaj odrediti neku rijec npr DOSTA koju ces reci da bi prestao ali moras ga uhvatiti u trenutku prije nego ode u krajnost s ljutnjom i ne moze se smiriti.i to je kod nas palilo.ali e je bila starija kada smo to poceli primjenjivati
I ti se moras smiriti.ne smijes dopustiti da te izbaci iz takta koliko god to bilo tesko
Ja sam s E sve to prosla,deranje,bacanje po podu,bacanje igracaka...sada smo sa 7 god u fazi"mene nitko ne voli...ne razumije...ne slusa...." pa revoltirano ode u svoju sobu.

Poslano sa mog GT-I8190N koristeći Tapatalk 4

[Peterlin]

Teta mi je rekla da ona stalno tu mišicu ima u ruci i da joj ometa igranje, kaže "previše se vezala". Doma je ima u ruci samo kad idemo spavati, u kupatilo i sl., inače je nema stalno u ruci.
Jesu li i vaši tu tješilicu imali stalno u ruci dok su bili u jaslicama?

Da, tako se ponašao moj stariji. I to je stvarno bio problem, ali teta nije otimala igračku nego je nama rekla što treba činiti. Morali smo s njim dogovoriti da ostavi žabu u ruksaku i da je vadi samo za spavanje, kao i doma. Dijete mora znati da je igračka dostupna, ali ne treba ju stalno vucarati sa sobom.

Inače, za vrijeme adaptacije (a to nije 2 tjedna, nego može biti i do Božića) djetetu je igračka i te kako potrebna, pa to joj je komadić doma. Čini mi se da je prerano za izjave da se dijete previše vezalo - jednostavno joj ta igračka pomaže da se prilagodi na jaslice. Djetetu je boravak u jaslicama još uvijek stresna situacija i zato vuče igračku sa sobom.

Ja bih teti rekla da joj nipošto ne uzima mišicu, ali s djetetom bih malo pomalo razgovarala da ju polako bude spremna ostaviti u ruksaku, ali dobrovoljno. Sigurno neće htjeti od prve, ali nakon tjedan-dva možda proba koji put... Probaj joj reći da je mišica predragocjena da ju stalno ima sa sobom jer se lako može izgubiti, nek joj bude u ruksaku i čuva stvari, a da je uzme za spavanje kao i doma.

[jelena.O]

zuska probaj saznati od kuda teti to, možda su na nekom sastanku ( to je kod nas bio prvi sasstanak prije polaska djece u jaslice) da se mora donesti svako malo ovo i ono. ja nikad nisam ništ nosila, a i s druge strane ni moji klinci nisu ništ od drugih jeli.

[ZO]

Zuska, samo jasno tetama reci da ne želiš to
takve stvari puno ovise i o njima samima, neke djeci ne daju ništa osim za rođendane neke trpaju svako malo
po meni, to bi valjalo razriješiti i na roditeljskom recimo, pa se svi izjasnite
ja vjerujem da većina roditelja ne želi sa im djeca svako malo nešto slatko žvaću
morate ih upozoriti

[Zuska]

Jedni roditeljski sastanak koji smo imali bio je u 7. mjesecu, nakon upisa. Tad sam pitala kako se slave rođendani i jasno sam dala do znanja da ne bih voljela da se rođendani proslavljaju uz čips i smoki, ravnateljica se složila i preporučila da se donosi sušeno i svježe voće, ali - kao - to ćemo se još dogovoriti detaljnije. Nismo se ništa detaljnije dogovorili jer se više nismo sastajali, ali koliko sam uspjela vidjeti, a nisam puno, na rođendane se donosi to voće, pereci i slično. Nitko nam nikad nije rekao da trebamo donositi išta od hrane, donose se samo pelene i jednom mjesečno jedna stvar između 3 (papirnate maramice, papirnati ubrusi i mokre maramice).

Na tom sastanku bila je samo jedna naša teta, dok ova iz moje gornje priče nije zbog bolesti.
Iskreno, nije mi palo na pamet da bi tete jasličarima samoinicijativno davale čokoladu i bombone, da je, o tome bih na tom sastanku i pričala.

E sad, ja ne znam kako se sutra postaviti, a nekako moram.
Iz svekrvine priče glupo mi je to što je sveki njoj jasno rekla da joj mi to ne dajemo, a ona joj je išla soliti pamet o petogodišnjacima koji onda na rođendanima trpaju slatkiše i outati se kako ionako oni to njima daju u jaslicama. Mislim, halo?

Nije mi problem reći da ne želim da to njoj daju, ali što time postižem? Da drugima daju, a mojoj ne? Kako će se ona osjećati? Tek to nije dobro.
Riskiram i pokoji podrugljivi komentar o tome kako mama ne da da joj se daje i slično.

Po meni je problem načelne prirode, smatram da one to nikome ne bi trebale davati!
Mislim da vrtić nije mjesto na kojem se jedu slatkiši, niti je to potrebno, imaju zajutrak, doručak, ručak i onda četvrti obrok nakon spavanja, dakle, gladni nisu. Uvijek je neko voće u điru i uvijek bude i nešto slatko, tipa griza, kuhanog pudinga, prosa i sl. Dakle, ne fali im ni slatkoga.

Dakle, šta, ja mogu sutra njima upravo to i reći, da smatram da se djeci u vrtiću ne bi trebali davati slatkiši. I? Onda mogu i do ravnateljice i možda i mogu riješiti to, ali čini mi se da ću time narušiti odnose...(koji je već s moje strane narušen).

E sad, ne znam da li previše brijem oko nečega što mi je trenutno jako važno, pa ću za godinu dana shvatiti da to i nije bio takav big deal...
Što biste vi napravile, tj kako biste postupile?

[ZO]

ja bi na tvom mjestu priupitala tete iz kojeg razloga, i koliko često daju djeci slatkiše, imaš pravo da te zanima takva stvar
tko im to nosi i gdje je dogovoreno da se to daje djeci na dnevnoj bazi
da li vrtić ima zdravstvenog voditelja?

[Zuska]

ja bi na tvom mjestu priupitala tete iz kojeg razloga, i koliko često daju djeci slatkiše, imaš pravo da te zanima takva stvar
tko im to nosi i gdje je dogovoreno da se to daje djeci na dnevnoj bazi
da li vrtić ima zdravstvenog voditelja?

Ima medicinsku sestru, valjda je ona taj zdravstveni voditelj?
Svakako bih sve to trebala pitati, ali nekako mislim da će to rezultirati raspravom. Morat ću vježbati doma.

[ZO]

meni užasno ide na živce što ispada da čim imaš neku primjedbu, prijedlog, pitanje, a što nije u okviru nekih pohvala, ispada da želiš stvarati problem ili stalno gunđaš nešto, pa kao narušavaš odnose, a radi se o tome da želiš dobro svoj djeci
ja poludim kad dolazim po djecu, pokušam otvoriti vrata, a ona se od silnog propuha ne daju otvoriti
postoje jasna pravila kada se lufta soba dnevnog boravka
poludim - i to već preko nekoliko puta
klinci ulaze, izlaze, bore se sa vratima, glava te zaboli u momentu
još sad dobronamjerno upozoravam, ali neću još dugo

[ZO]

Ima medicinsku sestru, valjda je ona taj zdravstveni voditelj?
Svakako bih sve to trebala pitati, ali nekako mislim da će to rezultirati raspravom. Morat ću vježbati doma.

da, probaj riješiti sa njom, ona je nadležna za prehranu i pravila vezana za to
ako je normalna osoba ne bi trebalo rezultirati raspravom, na kraju krajeva, možda niti ne zna šta se konkretno dešava

[Lili75]

Jedni roditeljski sastanak koji smo imali bio je u 7. mjesecu, nakon upisa. Tad sam pitala kako se slave rođendani i jasno sam dala do znanja da ne bih voljela da se rođendani proslavljaju uz čips i smoki, ravnateljica se složila i preporučila da se donosi sušeno i svježe voće, ali - kao - to ćemo se još dogovoriti detaljnije. Nismo se ništa detaljnije dogovorili jer se više nismo sastajali, ali koliko sam uspjela vidjeti, a nisam puno, na rođendane se donosi to voće, pereci i slično. Nitko nam nikad nije rekao da trebamo donositi išta od hrane, donose se samo pelene i jednom mjesečno jedna stvar između 3 (papirnate maramice, papirnati ubrusi i mokre maramice).

Na tom sastanku bila je samo jedna naša teta, dok ova iz moje gornje priče nije zbog bolesti.
Iskreno, nije mi palo na pamet da bi tete jasličarima samoinicijativno davale čokoladu i bombone, da je, o tome bih na tom sastanku i pričala.

E sad, ja ne znam kako se sutra postaviti, a nekako moram.
Iz svekrvine priče glupo mi je to što je sveki njoj jasno rekla da joj mi to ne dajemo, a ona joj je išla soliti pamet o petogodišnjacima koji onda na rođendanima trpaju slatkiše i outati se kako ionako oni to njima daju u jaslicama. Mislim, halo?

Nije mi problem reći da ne želim da to njoj daju, ali što time postižem? Da drugima daju, a mojoj ne? Kako će se ona osjećati? Tek to nije dobro.
Riskiram i pokoji podrugljivi komentar o tome kako mama ne da da joj se daje i slično.

Po meni je problem načelne prirode, smatram da one to nikome ne bi trebale davati!
Mislim da vrtić nije mjesto na kojem se jedu slatkiši, niti je to potrebno, imaju zajutrak, doručak, ručak i onda četvrti obrok nakon spavanja, dakle, gladni nisu. Uvijek je neko voće u điru i uvijek bude i nešto slatko, tipa griza, kuhanog pudinga, prosa i sl. Dakle, ne fali im ni slatkoga.

Dakle, šta, ja mogu sutra njima upravo to i reći, da smatram da se djeci u vrtiću ne bi trebali davati slatkiši. I? Onda mogu i do ravnateljice i možda i mogu riješiti to, ali čini mi se da ću time narušiti odnose...(koji je već s moje strane narušen).

E sad, ne znam da li previše brijem oko nečega što mi je trenutno jako važno, pa ću za godinu dana shvatiti da to i nije bio takav big deal...
Što biste vi napravile, tj kako biste postupile?

Draga,

u gužvi na poslu, pa ne stignem pisat. Ovo boldam a pojašnjenje ti dam za koji dan kad stignem.
Isto tako za preveliko vezanje za tješilicu, rekla bih da teta djelomično ima pravo. Javim ti se.
Zasad ne trebaš dizat bune i ustanke, bar se meni čini

[jelena.O]

u svakom slučaju treba prvo vidjeti s tetom, kak kada i zašto, i naravno iz kojih izvora, ne vjerujem da troši svoju lovu na to. A to kaj će se djete osječati drugačije, na tome moraš poraditi s djetetom i njemu kolko je moguće objasniti što i zašto ne.

kad bi ja svašta tako dozvoljavala moji alergičari bi morali jesti ko i drugi, a ne da su posebni. Zamisli mojeg klinca kojem se možda jabuka najveći zajednički djelitelj na cjeloj dnevnoj bazi s ostalom djecom.

[mandy]

mi smo napokon došli do dobre prilagodbe na ostanak do ručka, pusa i ulet u sobu.nakon toga je došao tjedan spavanja i od tada nam je opet krenulo loše: plače kad ostaje, malo spava,dobar dio jutra "cvili", doma po noći loše spava, ja se ne smijem izgubiti iz vidokruga...i tako...baš smo iscrpljeni

[XENA]

Nosit ću papire za jaslice u 12 mjesecu, kako sa prosjekom plaće pošto sam na porodiljnom?

[andream]

Prilažeš potvrdu o visini uplata od HZZO-a, to ti izdaju na tvoj zahtjev.

[XENA]

Hvala

[lola3]

javljam se s updateom za ohrabrenje novim jasličarima. mali krenuo početkom rujna s 13 mjeseci. prvi tjedan dobio virozu, čim je prošlo vratili se tako da smo samo nastavili s prilagodbom gdje smo stali. nakon nekih mjesec dana je prestao biti tužan kad bi došli ispred vrtića i rasplakao bi se samo kad bi ga predavala teti u ruke. danas je prvi put ušetao veselo u vrtić do sad sam ga uvijek nosila jer bi počeo plakati ako bi ga probala odvojiti od sebe. i dalje plače kad ga dajem teti, ali se odmah smiri. jede otpočetka dobro, a spavao je prvo dobro, a zadnjih tjedana im se probudi nakon 15 min pa radi dar mar :D zdrav cijelo vrijeme, možda dva tjedna šmrckao, ali čak je i po noći mogao spavati što je najbolji znak da nije bilo strašno. vrtić je u našem slučaju zakon i svi smo prezadovoljni... možda je dijelom sve lakše jer ima seku od 3 koja veselo ide svaki dan i sa mnom ga prati do grupe...e da, u njegovoj grupi ih je mjesec dana bilo 6, a sad ih je došlo još 6 koji su navršili godinu dana. i brojim svaki dan koliko ih ima i otpočetka svi stalno dolaze. dakle, zdravi sU

[XENA]

Dali vaši mali jasličari jedu prije polaska u iste?
Sara ciki pa vjerujem da će biti cika prija jaslica a imat ćemo i rani start, morat će mi se buditi u 6

[giussepe]

Ovisno kako se probudi, nekad cica nekad ne, a doruckuje obavezno doma (ako hoce jest). On slabo jede pa mi je bitno da mu dorucak bude koliko toliko kvalitetan i da mu kroz dorucak uvalim voce.

[BuBA]

Dali vaši mali jasličari jedu prije polaska u iste?
Sara ciki pa vjerujem da će biti cika prija jaslica a imat ćemo i rani start, morat će mi se buditi u 6

Ne jer taman stigne u jaslice na dorucak, a nakon dva tjedna u jaslicama je prestao i traziti ciku ujutro!ja mu ponudim ali on vrti glavom ne i gura me,ali zato se lijepo najede tamo, kaze teta da sve pojede i trazi jos!prva dva tjedna nije nista htio jesti, a sad potamani dorucak,rucak i dvije užine i sisa u autu kad dođem po njega jer nema šanse da ga stavim u sjedalicu ako nije ciku dobio!

Sent from my GT-I8262 using Tapatalk 2

[XENA]

Kako ste zadovoljni sa hranom u jaslicama?

[Zuska]

Kako ste zadovoljni sa hranom u jaslicama?

Djelomično. Zadvoljna sam rasporedom i količinama obroka, zadovoljna sam i time što na meniju nemaju hrenovke, paštete (osim riblje), lino proizvode, pizze i slične stvari. Zadovoljna sam što imaju dosta voća i povrća. Ne sviđa mi se što im daju kroasane, fornette i napolitanke, nutellu i slične namaze.

[ksena28]

u što ih sad po zimi mislite oblačiti za vrtić?

ja bih joj najradije skinula hlače i ostavila je u čarapama, ali ne znam jel "zgodno"

Veste i to skine i ostane u majici, ali volim je i dolje zakamuflirat u deblje hlačice i čarape a hajcaju grijanje pa se bojim da joj vruće...

[giussepe]

Bas o ovome i ja razmisljam zadnjih dana. S obzirom da ide do vrtica autom za sada ide samo u trenirci i kratkim carapama. Kad jos vise zahladi mislila sam mu oblacit strample, ali kad dodje mu ih skinut da ostane samo u trenirci kao i sada. Gore ima bodi bez rukava i majicu dugi rukav (tanju). U tome bude i u vrticu. rekli su nam na roditeljskom da zimi zna biti jako toplo pa u ormaricu svakako ima i majicu kratkih rukava.

[sillyme]

Evo da se malo javim, moj je zagazio u drugu godinu jaslica, dobro se prilagodio u novu grupu i tete.
Tete su probale sa skidanjem pelene, to je zavrsilo totalnim debaklom (osim sto sam svaki dan morala prati masinu robe) tako da je i dalje u pelenama. Sad jedna teta vodi s njim bitku da se sam oblaci, makar papuce, on je tvrdoglav ko mazga i nece, tako da ga svako drugo popodne (kad je "stroza" teta) nadjemo napol obucenog kako sjedi na sofi i igra se scarapom ili papucom, bez neke namjere da ih i stvarno obuce

Kako ste zadovoljni sa hranom u jaslicama?

Ja nemam neke pretjerano visoke kriterije, pa se ne nerviram nad kruh-pasteta doruckom, ili cedevitom uz rucak. Vise me smeta sto je kao alternativa u jaslicama za dorucak cokolino i vidim da mu tete uvijek daju to a znam da bi pojeo bez problema "regularni" dorucak da inzistiraju na njemu. Dodje mi da namjerno preskacem dorucak pa da doma jedem, ali dorucak je do devet pa bi malo previse kasnila svaki dan na posao

Sto se oblacenja tice, obicno idemo autom pa mu samo obucem carape i trenirkicu, a gore preko bodica tanku majcu dugi rukav. U vrticu je podno grijanje i prevruce je za strample. Ak ce izlaziti van, bit ce mu malo hladnije, no vidim da ih skoro uopce ne izvode van cim je zahladnilo, i s tim bas nisam zadovoljna...

[giussepe]

Ja sam napokon ulovila malo vremena pa da napišen neka naša iskustva od ove godine. Krenuo je odmah u devetom mjesecu i nakon dva tjedna se razbolio, popio antibiotik i odležao doma dva tjedna. Od onda lijepo redovno idemo. Bilo je dosta teško prvih mjesec dana, budio se noću uz vrištanje, u jaslicama ostajao uz jako plakanje, nije se dao odvojiti od tate. Ja sam ga par puta odvela i pozalila jer ja to jako teško podnosim. I onda odjednom sve je stalo. Jedan dan su došli u jaslice, on je pokucao na vrata, ušao unutra okrenuo se i mahnuo pa pa.
Dragi kaze da se skoro rasplakao od sreće.
Sad smo u fazi da neće doma iz jaslica - baš uziva.
Teta i striček su prekrasni, jako sam zadovoljna.

Što se tiče hrane, generalno je ok. Ne zamaram se tu i tamo pudingom za užinu.
Često imaju variva i razne žitarice. Kaze mi dragi jedino da je vidio da im daju štapiće ili perece tu i tamo, ali ni s tim se ne zabrinjavam jer ovaj moj je inače slab jedač pa ga previše ni ne interesiraju ni grickalice i ni slatkiša.
Jedino na što otkida su žganci s jogurtom

Kako ste vi ostali?

E da ljuti me što slabo idu van sad u zadnje vrijeme, danas vidim sunce - nadam se da će ih malo izvest!

Jeste li primijetili da su vam se djeca počela tuć? ovaj moj jedva čeka da nekog lupi - ali vidim i da ih uče da se to ene smije jer čim ga prijekorno pogledam i kazem da se to ne smije krene dragat..