Citiraj mona prvotno napisa Vidi poruku
Necu te bas utjesiti ali ponasanje tvog djeteta je normalno.
Ono sto sam primjetila u tvom postu a totalno je krivo je da si napisala da on namjerno tjera svoje dok ne zavrsi u kazni.on je premali da bi svoje osjecaje i frustracije mogao na taj nacin kontrolirati.
A nekog pametnog savjeta nemam.jednostavno cete morati prezivjeti ovo razdoblje.moja kcer i danas sa skoro 7 godina reagira na taj nacin
I kada mi je psihologica osvjestila da to nije tvrdoglavost i da si ona ne moze pomoci odnos nam je krenuo na bolje.jednostavno smo nasli nacine smanjenja tenzija
Samo sam za to prvo ja trebala biti smirena.
On je mali, to sto mu je u vrticu dobro ne umanjuje njegovu frustriranost ostavljanjem.eva se savladavala izvan kuce ali doma na svom terenu kocnice popuste i dobijes to sto i ti imas doma
Sve ja to znam, zato mu i puštam do nekih granica i pokušavam ga umiriti na druge načine, i skrečem pažnju i svašta nešto...ali on doslovno hoda po stanu, uzima stvar po stvar i baca. Ako ja ne reagiram nastavlja. I još mi najavljuje "proliti mlijeko" "skinuti čarape" proliti ručak" Znači sve ono što zna da će me iživcirati namjerno radi.
Toleriram do neke granice, pa zaprijetim, pa opet zaprijetim i onda slijedi kazna. Inače prakticiram pravilo 2 upozorenja pa sankcija.
Jer ja njemu dam izbor šta bi htio da radimo i on npr. izabere da slažemo Lego. Sjednemo na pod, krenemo i 3 sekunde kasnije on baca kockice okolo s mrkim pogledom. Ja ga pitam dal se želi igrati, on kaže da, ja pokupim kocke on opet mrka faca i bacanje.
Možda ja i griješim al stvarno ne znam kako drugačije to rješiti nego kaznom.