Tete su skorz ok, pokušavaju ga utješit al neda se ni držat u krilu kažu mi. Pokušavaju ga zainteresirat igrom, tješit ga, al neda se ni tješit neće ni da ga se tješi, hoće na vrata i plače i čeka :/...
Pozdrav je brz bez nekog odugovlačenja papa i odo ja, mozda mu i to nije drago jer kad smo kuci voli se pozdravit par put poljubit i onda je sve ok kad odem bilo gdje... Ova prva dva dana kad je bilo relativno ok smo se malo duze pozdravljali al sad vec kad udjemo u vrtic plače pa nema smisla da se dugo pozdravljamo je samo produzuje agoniju (bar mi se tako cini, nije da ce se smirit pa uci među djecu).
Sto se tiće mog ostajanja u vrticu mislim da nije bilo potrebno jer smo nekoliko puta prije posjetili vrtic i bila bi s njim unutra, znao se i zaigrat, upoznao tete prije, zato i je prva dva dana bilo ok vjerovatno jer je mislio da je to samo "posjet", a onda kad je svatio da je to svaki dan, frka krenila... A tete kazu da je cesto i teže poslje naviknit ih da mame nema u vrticu nakon sto je par dana bila s njima, kao treba naci neku sredinu koliko dana ostat s djetetom (koja je za svako djete druga)
