Ma što se tiče nas, ja sam zadovoljna kako nam ide.
Prvi dan smo provele zajedno dva sata, držala se mene cijelo vrijeme, ali bilo mi je važno da upozna prostor i neke klince. Onog trenutka kad je poželjela ići doma, išle smo. Nakon toga mi je rekla da joj je bilo lijepo i potvrdila da želi ići i sutra. (Da sam je jučer samo ostavila, vjerujem da današnji odlazak u jaslice ne bi izgledao miroljubivo).

Jutros smo ponovo bile zajedno i onog trenutka kad sam skužila da se povezala s jednom tetom, ostavila sam je na sat vremena, rekla sam da idem u dućan.
Kad se vratila po nju, vidjelo se da je plakala, ali našla sam je zaigranu. Nije htjela ići doma, ostala sam s njom još sat vremena, zapravo smo danas bile do 11. I više se nije držala samo mene, sama je istraživala prostor i ulazila u interakciju. Potvrdila mi je da joj je bilo lijepo i da će rado ići i sutra.
Sutra ću je ostaviti od 8 do 11. Prespavat će kad ocijenim da je spremna. Imam povjerena u nju, sviđa mi se kako se privikava. Mislim da ja i MD kao roditelji to dobro odrađujemo.

Ali ono što mi se nije svidjelo je način na koji je vrtić, pa sukladno tome i roditelji, pristupio adaptaciji - potpuna suprotnost od onoga što čitam ovdje kako je vama. Pa sam pomislila da postoje neke preporuke vrtićima kako bi to trebalo izgledati kad već većina vas ovdje ima slično iskustvo u svojim vrtićima.