Ja sam nedavno imala posrednog iskustva, kad su drugim roditeljima u grupi govorili kako dijete mora nauciti samo sjediti za stoliom, kako moraju vjezbati jesti itd. Iskreno, ja sam to ignorirala - u stvari ne ignorirala nego nisam se previse uzbudjivala oko tih "morate" primjedbi - rekla bi djetetu sto je red i kako se radi i ponasa (tupila, hvalila kad je bila ok, kudila kad nije) ali ne mogu ja umjesto teta rjesavati doma njihove konkretne situacije u grupi. Sto se mene tice to im je posao i struka pa nek izvole naci nacina... nikad nisam umisljala da je moje dijete "posebno" u smislu da nema hrpe slicne djece pa ako su uspjele s tom drugom nek izvole i s mojom (npr s mojom je bio problem s grizenjem druge djece, srecom nije bilo cesto i proslo je do trece).

Nasa ponovljena adaptacija je bila prilicno kaoticna zahvaljujuci neorganiziranosti vrtica i nekordiniranisti teta, kao i cinjenici da tete iz nekog razloga jako slabo dozivljavaju sto sam im objasnjavala o njemu Srecom, kako je iskusni jaslicarac nisu nam poremetile adaptaciju (nego samo mene izivcirale) i jucer je vec ostao na spavanju sto je po meni kljucni korak, imao je skoro normalan dan i samo malo plakao pred spavanje, tako da vjerujem da vec krajem iduceg tjedna se mogu nadati ostavljanju bez suz auz jednu pusu i mahanje pa-pa