Jasličari 2013/2014

[sillyme]

Lili75 je napisala bas dobrih savjeta...

Ja moje nisam dodatno cijepila, i starija je bila malo bolesna ali stvarno nije bilo strasno, cca 3x godisnje bi zavrsila na antibiotiku, naravno i poneka virozica s temperaturom, najgore je u stvari bilo kad je ona i skoro cijeli vrtic dobla rotu, no i to je prosla jako dobro, samo uz proljev.
Mladji je popio antibiotik s 4 mjeseca i od onda pauzira

Ja se sa svojima trudim uvijek jednako na ostavljanju - skinem jaknu i cipele, obucem papuce, dignem u narucje, pokucam na vrata, dam pusu i predam teti u ruke. Nikakvo odugovlacenje niti odstupanje od rutine. Neki dan teta bila na hodniku i pruza ruke malom a on nece. Onda sam joj rekla da udje u sobu, i cim je usla u sobu odmah joj je pruzio ruke da ga uzme.

Za dezursvo - znam da nam je svima koji radimo do kasno tesko, ali ako mozete probajte da ne budu u dezurstvu makar prvih par tjedana, pogotovo ako su u dezurstvu u drugoj sobi i kod drugih teta, moj mladji je plakao cim bi usli u dezurnu sobu makar bila njegova teta, tek se nedavno naviknuo da moze biti i u drugoj sobi. Srecom ja imam baka servis za podizanje nakon vrtica.

[Lili75]

potpisujem syllime za dezurstva.ako ikako mozete izbjeci prvihv tjedana bilo bi dobro.

[Jainina]

Evo, mi odradile prvi dan u novom vrtiću. Kako sam i očekivala, zaljepila se za mene i "zgražala" nad drugom djecom. Nije nam baš najbolji period za adaptaciju, postala je strašno sramežljiva nepoznatih i prilično zaljepljena za mene. Vidjeti ćemo sutra kada će ostati nakratko sama, nekako mi se čini da će se lakše prilagoditi kada mene neće biti u blizini.

[Riječanka]

naši su isplanirali prva dva dana po pola sata s roditeljima, treći dan pola sata ostaju sami. dalje me strah i pitati, valjda ovim tempom do božića krenu ozbiljno ostajati. uglavnom, mojoj je to bilo prekratko, nakon što je smazala dorućak i zaigrala se morala sam je nagovarati dobrih 15 min da sad idemo kući, vidjet ćemo kako će dalje biti.

[Optimisticna]

Evo preživili i mi. Snašao se ok. Nije me tražio pogledom, pretražio je cijelu sobu, jeo je, grlio se s dva dečka (cure su bile sramežljive). Niko nije plakao i svi su bili radoznali i veseli. Najmlađi je u grupi. Sutra ga ostavljam pola sata samog.

[Shania]

I mi "odradili" prvi dan..najmladji je u grupi...i jedini ne hoda .
Sjeo se na pod i promatrao, malo igračke malo kocke..odgojateljica nas ponudila doručkom no ja mu još ne dajem salame, ni mlijeko ne pije..pa smo samo jeli kruheka malo..kad mu je bilo odsadno dopuzao je k meni, ali je bio dobro raspoložen, zainteresiran i veseo
Sutra sam takodjer s njim ali ne ostaje sam jer sam nezaposlena pa imam vremena za dužu adaptaciju..
Vidjet ćemo

[Zuska]

Mi isto bili. Dojmovi...grozni.

Išla sam s namjerom da ostanemo sat, sat i pol. Pred zgradom srećem poznanicu kako odlazi iz jaslica i pitam je zašto ne ostaje, kaže da su joj tete rekle da ode jer da nitko od roditelja nije ostao (?). Upali mi se alarm, ali ajde, znam da je ona u drugoj grupi. Dolazimo u našu grupu, a u sobi samo još dvoje roditelja. I hrpa klinaca. Starci došli i ostavili djecu. Kažu mi tete, većina će prespavati.
A u sobi kaos. Troje klinaca ne prestaje urlati ni minute..., ostali se pridružuju s pauzama. Neki bauljaju po sobi i plaču, neki se bacaju tetama (i nama) oko vrata, neki šćućureni ne plaču, ali suze klize. Nisam se sjetila izbrojati klince, ali čini mi se da ih je bilo koji 13-ak (od 16). I dvije tete koje uspijevaju gasiti najveći požar, tj. baviti se onima koji urlaju. Oni koji nisu urlali pažnju nisu dobili. Ja sam se stalno bavila svojom klinkom i s još najmanje dvoje klinaca, neke sam tješila, s nekima smo se igrale...
Jako mi je bilo žao tih klinaca, ja sam zapravo cijeli dan u šoku.

Prvo zato što je to jako pogrešan način privikavanja djece na jaslice. Bez plana adaptacije, bez sastanka uoči jaslica, bez nekog upoznavanja djece, bez upozoravanja roditelja koji je njihov minimum sudjelovanja u adaptaciji.
Drugo zato što mi nisu jasni roditelji koji su ostavili svoje klince prvi dan u jaslicama samo tako. Kužim da ima roditelja koji možda ne mogu dobiti godišnji tih par dana, ali tamo su bili klinci koje su ostavili i roditelji koji ne rade.

Uglavnom, meni je klinka oko 10 rekla da bi doma i to je rekla prilično odlučno. Biti u dva sata buke i kaosa nije jednostavno i samo sam se složila da je vrijeme za doma. Mi smo prvi i jedini koji smo do tada otišli, navodno je većina ostala na spavanju. Tetama sam rekla da ćemo mi polako. Sutra idemo ponovo u 8 i vidjet ću hoće li se odvajati od mene...danas sam joj najavila da ću sutra morati nešto ići kupiti pa se vratiti po nju, rekla je ok. Ako skontam da se udomaćila, otići ću na sat vremena nek ostane malo bez mene.

A opet, ono što me kopka je ta drama tamo...Ako i bude pribrana, vrlo brzo će i ona u dramu jer je jednostavno takva atmosfera. I mislim si, nezdrava je to atmosfera, moglo je i drukčije...ovo je pogrešno. Kaže mi poznanica da je lani drama trajala dva mjeseca. Čini mi se dugo. I puno. I mislim si...možda bi bilo najbolje doći na adaptaciju za 15-ak dana kad će se većina prilagoditi pa će tete lakše disati...?

Jako sam zbunjena i u šoku da je to tako loše isplanirano.

A ako dodam da nas nisu dočekala ni imena na ormarićima...i da je u sobi na zidu popis grupe lanjske djece...

A kakvu nam PR predstavu stručna služba odigrala u srpnju na sastanku...

[Zuska]

Ah, Lili75, sad sam opet išla čitati tvoje postove

[mitovski]

Zuska, pa ovo je prestrasno. Ovo je protivno svim pravilima.
Mi kad smi isli na adaptaciju bili smo rasporedeni po satima prvih par dana i nikada nije bilo vise od 5-6 djece istodobno.
Ne razumijem kako su uopce dozvolili ovako nesto.

[koksy]

Zuska ja sam u šoku! Ne mogu vjerovati da igdje adaptacija tako izgleda! Pa šta oni time dobivaju? Adaptacija se na taj način samo prologira i otežava se i djeci i tetama. Prestrašno!

Mi idemo sutra u 9,15 prvi put, pretpostavljam da ostajem s njim pola sata-sat pa doma, prekosutra će vjerovatno ostat sam na kratko. Ne vjerujem da će spavat tamo ovaj tjedan.

[Zuska]

Zanima me je li još negdje to tako izgleda kao kod nas?
Evo me na kavi u gradu, bila s njom pola sata, zaigrale se s jednom krinkom i tetom u kuhinjici, kuhala je teti kavu, pa sam joj rekla da idem u grad kupiti brusnice i da se vraćam po nju, rekla ok.
Inače, ono troje klinaca i dalje urlaju, ostali i dalje povremeno, danas bio samo tata od jučer, ali je i on otišao, sad tamo nema roditelja.
Izbrojala klince, 12, ali danas ih je za 1 ili 2 manje nego jučer. Teta mi se zalila da bi im dobro došla još jedna teta, sto je bilo i obećano na sastanku. Užas, kad je budem trebala pustiti na dulje, neće mi biti svejedno.
Ufffffffff

[Zuska]

Jel ima negdje neki plan, sluzbana preporuke i sl. kako bi adaptacija trebala izgledati? Voljela bih prouciti, a ako se budem bunila, i naoruzati argumentima.

[XENA]

Jeza me hvata od pročitanog.
Mi bi trebali krenuti u 2 mjesecu tako da me tješi činjenica da će do tada klinci proći adaptaciju pa će biti veselija atmosfera i tete će se moći posvetiti više mojoj klincezi ako joj bude trebala dodatna pažnja

[Peterlin]

Jel ima negdje neki plan, sluzbana preporuke i sl. kako bi adaptacija trebala izgledati? Voljela bih prouciti, a ako se budem bunila, i naoruzati argumentima.

Teško ćeš naći tako nešto jer to je jako jaaaako individualno. Moj mlađi sin imao je adaptaciju 5 min u dobi od 13 mjeseci, a stariji u dobi od 2 godine i nešto imao je adaptaciju cijelu godinu.

Ako želiš prave provjerene informacije iz prakse, pitaj ovdje: http://www.udruga-odgajatelja.hr/

Imaju oni i svoj forum, a tamo imaš i kutak za roditelje gdje možeš postaviti pitanje, a pogledaj regionalne podforume, možeš dobiti korisne informacije baš za sredinu koja te zanima: http://www.udruga-odgajatelja.hr/forum/

Sretno!

I da - ne boj se, sve to ide dobro. Ne treba podcijeniti ni vlastito dijete - moji su mene više puta iznenadili ugodno nego neugodno.

[koksy]

Nama prvi dan prošao savršeno! Srečom, ni blizu ovako kao kod Zuske. Bili smo sat vremena zajedno, izmjenjivalo se po četvero djece i roditelja svakih sat vremena. 3 su tete i trudile su se sprijateljiti sve tri sa svakim djetetom. Sutra sam opet sat vremena s njim a prekosutra će malo ostat sam. U sobi je vladala odlična atmosfera, muzika svirala, negodovanja je bilo samo kad je trebalo ić doma.

U prvoj jasličkoj, dakle najmlađa grupa, soba do nas, se nije čulo ni jedno dijete da plače, također roditelji s klincima unutra, malci bauljaju, neki pužu, neki hodaju i proučavaju. Ma super! Mislim da je to najbolji moguči način adaptacije.

[Sela]

Evo i naseg izvijesca:
Prvi dan igraonice prosao je vjerujem u redu,ostali smo cak sat i pol a ne planiranih 40 minuta jer trebalo je obici sve kuteve i pregledati stotine igracaka.Nije nas potpuno zadovoljila prostorija nase grupice vec smo otpuzali na terasu,a tamo carstvo jedno-tobogani,ljuljalice,ajmee sto cuda!Uz placne proteste smo ga vracali sa terase.Rasplakao se na ljutite krikove djeteta koje je sjedilo prokraj njega u jednom trenutku,a na to je jedna od teta komentirala da smo mimoza jedna.Minus!Popeli smo se sa lezaja na prozor,pa su tete odmaknule lezaj da sljedeci puta ne bude iznanadjenja.
Drugi dan-pocelo je ,pocelo!Veselo smo usli u garderobu,ali kad smo usli u igraonicu....ugledali smo i culi najblaze receno kaos.Nije bilo puno beba ali sve,ama bas sve su plakale u grcu jerbo su ih roditelji odmah sa vrata ostavili kao pakete.Ostala sam sa djetetom nekih 20 minuta ,odvracala mu uspjesno pozornost od vristave atmosfere.Kad se zaigrao,otisla sam po bocicu i dudu i kad sam sam ih donijela prakticki me teta vise nije pustila unutra-uz rijeci,bolje je tako.I ok,prihvatila sam to.U redu mi je takav nacin.Izvjestaj nakon 40 minuta-proplakao je dobar komad tajminga,onda se zaigrao placuci i nakon toga 10ak minuta igrao bez problema uz drustvo dok ga doticno nije klepnulo po glavi plasticnom lopaticom dva puta.
Mozda je moj ton vedar,ali...
Sinoc sam bdjela od 2 do jutra razmisljajuci,strepeci..kako ce sve to izgledati.Dobro da sam ga naucila da silazi uvijek na noge ma gdje se popeo jer vjerujem da bi ovdje bilo svasta,padova,udaraca,modrica...Bit ce ovako i onako.Cesto kaka,tako da strepim i od crvene guze ukoliko ga tete nece uredno presvlaciti.
Zamjerke na meni-uzine su cokolino,medolino,linolade,kakao.Nista
od toga jos nismo jos probali.Ostalo je u redu,pogotovo rucak.
Sutra je novi dan.

[Zuska]

Ma što se tiče nas, ja sam zadovoljna kako nam ide.
Prvi dan smo provele zajedno dva sata, držala se mene cijelo vrijeme, ali bilo mi je važno da upozna prostor i neke klince. Onog trenutka kad je poželjela ići doma, išle smo. Nakon toga mi je rekla da joj je bilo lijepo i potvrdila da želi ići i sutra. (Da sam je jučer samo ostavila, vjerujem da današnji odlazak u jaslice ne bi izgledao miroljubivo).

Jutros smo ponovo bile zajedno i onog trenutka kad sam skužila da se povezala s jednom tetom, ostavila sam je na sat vremena, rekla sam da idem u dućan.
Kad se vratila po nju, vidjelo se da je plakala, ali našla sam je zaigranu. Nije htjela ići doma, ostala sam s njom još sat vremena, zapravo smo danas bile do 11. I više se nije držala samo mene, sama je istraživala prostor i ulazila u interakciju. Potvrdila mi je da joj je bilo lijepo i da će rado ići i sutra.
Sutra ću je ostaviti od 8 do 11. Prespavat će kad ocijenim da je spremna. Imam povjerena u nju, sviđa mi se kako se privikava. Mislim da ja i MD kao roditelji to dobro odrađujemo.

Ali ono što mi se nije svidjelo je način na koji je vrtić, pa sukladno tome i roditelji, pristupio adaptaciji - potpuna suprotnost od onoga što čitam ovdje kako je vama. Pa sam pomislila da postoje neke preporuke vrtićima kako bi to trebalo izgledati kad već većina vas ovdje ima slično iskustvo u svojim vrtićima.

[Zuska]

Peterlin

[Jainina]

Ovo što pišeš Zuska je strašno, i u starom(privatnom) i u novom(gradskom) vrtiću adaptacije idu postepeno sa prisutnim roditeljima. I nema istovremene adaptacije cijele grupe. Oni koji mogu krenu kasnije, a i u danu nismo svi istovremeno... Mogu si misliti kako je to izgledalo. Mi smo danas opet bile zajedno sat vremena, opet se zaljepila za mene ali je pred kraj išla sama gledati što se događa i odjednom se priključila klincima u spremanju pa se sjela s njima za stol i morala sam ju pet puta zvati da idemo doma(teta nam nije dala da ostanemo), kada smo izašle vraćala se sama unutra Sutra ostaje sama na dva sata, nadam se da će biti OK.

[majola]

znam da necu bit od pomoci, moji su odavno krenuli u jaslice,sad su u vrticu, ali moram primjetiti: jutros sam ih odvela, a cijela zgrada se trese od placa jaslicara! i mojima je bilo tako. ostavi ih bez prilagodbe, ostanak roditelja se izbjegava, sve place... totalno krivi pristup adaptaciji. uzas! pobjegla sam brzinom munje jer se to nije moglo slusati, doslo mi je da placem.

borite se za laksu adaptaciju i ostanak sa djecom u grupi prvih dana!
drzte se

[Lili75]

Mi isto bili. Dojmovi...grozni.

Išla sam s namjerom da ostanemo sat, sat i pol. Pred zgradom srećem poznanicu kako odlazi iz jaslica i pitam je zašto ne ostaje, kaže da su joj tete rekle da ode jer da nitko od roditelja nije ostao (?). Upali mi se alarm, ali ajde, znam da je ona u drugoj grupi. Dolazimo u našu grupu, a u sobi samo još dvoje roditelja. I hrpa klinaca. Starci došli i ostavili djecu. Kažu mi tete, većina će prespavati.
A u sobi kaos. Troje klinaca ne prestaje urlati ni minute..., ostali se pridružuju s pauzama. Neki bauljaju po sobi i plaču, neki se bacaju tetama (i nama) oko vrata, neki šćućureni ne plaču, ali suze klize. Nisam se sjetila izbrojati klince, ali čini mi se da ih je bilo koji 13-ak (od 16). I dvije tete koje uspijevaju gasiti najveći požar, tj. baviti se onima koji urlaju. Oni koji nisu urlali pažnju nisu dobili. Ja sam se stalno bavila svojom klinkom i s još najmanje dvoje klinaca, neke sam tješila, s nekima smo se igrale...
Jako mi je bilo žao tih klinaca, ja sam zapravo cijeli dan u šoku.

Prvo zato što je to jako pogrešan način privikavanja djece na jaslice. Bez plana adaptacije, bez sastanka uoči jaslica, bez nekog upoznavanja djece, bez upozoravanja roditelja koji je njihov minimum sudjelovanja u adaptaciji.
Drugo zato što mi nisu jasni roditelji koji su ostavili svoje klince prvi dan u jaslicama samo tako. Kužim da ima roditelja koji možda ne mogu dobiti godišnji tih par dana, ali tamo su bili klinci koje su ostavili i roditelji koji ne rade.

Uglavnom, meni je klinka oko 10 rekla da bi doma i to je rekla prilično odlučno. Biti u dva sata buke i kaosa nije jednostavno i samo sam se složila da je vrijeme za doma. Mi smo prvi i jedini koji smo do tada otišli, navodno je većina ostala na spavanju. Tetama sam rekla da ćemo mi polako. Sutra idemo ponovo u 8 i vidjet ću hoće li se odvajati od mene...danas sam joj najavila da ću sutra morati nešto ići kupiti pa se vratiti po nju, rekla je ok. Ako skontam da se udomaćila, otići ću na sat vremena nek ostane malo bez mene.

A opet, ono što me kopka je ta drama tamo...Ako i bude pribrana, vrlo brzo će i ona u dramu jer je jednostavno takva atmosfera. I mislim si, nezdrava je to atmosfera, moglo je i drukčije...ovo je pogrešno. Kaže mi poznanica da je lani drama trajala dva mjeseca. Čini mi se dugo. I puno. I mislim si...možda bi bilo najbolje doći na adaptaciju za 15-ak dana kad će se većina prilagoditi pa će tete lakše disati...?

Jako sam zbunjena i u šoku da je to tako loše isplanirano.

A ako dodam da nas nisu dočekala ni imena na ormarićima...i da je u sobi na zidu popis grupe lanjske djece...

A kakvu nam PR predstavu stručna služba odigrala u srpnju na sastanku...

zuska, jako m ije žao da ste dobili tako neorganizirane tete. Ja sam pretpostavila da će biti tako kad si rekla da će tete pustit roditeljima da dovode i odvode djecu kad je kome ćeif. Sačuvaj me Bože?! to nije normalno i adaptacija takva ne treba biti.Pisala sam to gore.

kod mojih oboje je posatojao plan, prva 2 dana po pola sata a onda po duže i nikad nije bilo više od 4-5 djece odjednom. Nije bilo ni blizu nikakvog takvog kaosa i buke, grupe su im bile daptirane jako brzo, pogotovo Frankova, za 2 tjedna. Nijedno dijete nije plakalo,al uzimam za rezervu da je takve tete jako teško imati jer su izuzetne.

Čak ti ne bi bilo loše možda kasnije krenut na adaptaciju ako si to možete prisuštiti. Jesi razgovarala s tetama, da probaš doći na kraju radnog dana kad odu djeca?
ja nisam nikad čula za takvu adaptaciju. Žao mi tvoje malene ako je ona tako ok krenula da je cijela ta kaotična atmosfera me smrda.
jel se može razgovarati s nekim, ravnateljicom, tetama, stručnom službom da se ta adaptacija odradi prema pravilima struke?
jel to državni vrtić? čudno mi je sve to.
Držite se!

[Lili75]

Ej Zuska tek sad vidim i kasnije postove, super da joj tako dobro ide, ne da se ona ni uz takvo okruženje.
samo se ti drži svog i djetetovog tempa, vodi se svojom intuicijom, držim vam fige da tako i nastavite!
zasad vam ide odlično.

ajd mi molim te na pp javi koj i je to vrtić, riknut ću od radoznalosti.

[Zuska]

jel se može razgovarati s nekim, ravnateljicom, tetama, stručnom službom da se ta adaptacija odradi prema pravilima struke?
jel to državni vrtić? čudno mi je sve to.

Mislim da ovdje nije riječ o tetama, već o politici vrtića koji ima hrpu vrtićkih grupa i dvije jasličke. U obje je slično (s tim da u drugoj su sve roditelje poslali doma prvi dan, kod nas to barem nisu), a čula sam da je takva adaptacija bila i prijašnjih godina. Dakle, ne postoji plan adaptacije, već se adaptacijom smatra ostavljanje djeteta i čekanje da ono otplače svoje.

Mislim da je sad kasno za razgovor o promjenama u ovoj godini, ali mislim, kad bude prilike, reći svoje mišljenje ravnateljici, zapravo zanima me zbog čega je to tako jer se ravnateljica na nekim drugim pitanjima pokazala stručnom i otvorenom (zdrava prehrana, koliko je to moguće; dobno miješane grupe i sl.).
Danas sam pitala jednu osobu iz stručne službe koju sam srela da gdje je treća osoba koju su obećali na adaptaciji kao ispomoć tetama, rečeno mi je da dolazi sutra jer je jučer i danas na ispomoći u drugim grupama.

To je gradski vrtić.

[Lili75]

naši su isplanirali prva dva dana po pola sata s roditeljima, treći dan pola sata ostaju sami. dalje me strah i pitati, valjda ovim tempom do božića krenu ozbiljno ostajati. uglavnom, mojoj je to bilo prekratko, nakon što je smazala dorućak i zaigrala se morala sam je nagovarati dobrih 15 min da sad idemo kući, vidjet ćemo kako će dalje biti.

I ja sam tako razmišljala, šta je pola sata-premalo???!!! Ne daj se zavarati sve to ima svog smisla, iduću srijedu tvoja cura će spavati u vrtiću. 2-gi dan ćeš izaći već na 15 min, a 3. dan je potpuno sama pola sata.

super za takav početak.

[Lili75]

Mislim da ovdje nije riječ o tetama, već o politici vrtića koji ima hrpu vrtićkih grupa i dvije jasličke. U obje je slično (s tim da u drugoj su sve roditelje poslali doma prvi dan, kod nas to barem nisu), a čula sam da je takva adaptacija bila i prijašnjih godina. Dakle, ne postoji plan adaptacije, već se adaptacijom smatra ostavljanje djeteta i čekanje da ono otplače svoje.

Mislim da je sad kasno za razgovor o promjenama u ovoj godini, ali mislim, kad bude prilike, reći svoje mišljenje ravnateljici, zapravo zanima me zbog čega je to tako jer se ravnateljica na nekim drugim pitanjima pokazala stručnom i otvorenom (zdrava prehrana, koliko je to moguće; dobno miješane grupe i sl.).
Danas sam pitala jednu osobu iz stručne službe koju sam srela da gdje je treća osoba koju su obećali na adaptaciji kao ispomoć tetama, rečeno mi je da dolazi sutra jer je jučer i danas na ispomoći u drugim grupama.

To je gradski vrtić.

ovo boldano im nije nikakva isprika, svaka grupa ima svoje tete, naš vrtić ima 2 mlađe jaslićke i još 2 starije jaslićke grupe. Čak i kad je bilo 4-5 djece na prilagodbi tetama su po potrebi uskakale logopedica i psihologica, i ujedno pokušavale olakšat adaptaciju. Zaključak: imamo jako dobru ravnateljicu, riba smrdi od glave.

[Lili75]

naravno uz ove jasličke imamo masu vrtićkih grupa.

[lola3]

moj jasličar (13 mjeseci) je dva dana bio sa mnom unutra.sve mame su bile s klincima. bili smo drugi dan tri sata, lijepo se igrao, gledao djecu, smješkao tetama, jedna ga je čak malo i nosila okolo bez plača. bio je i na ručku, hranila sam ga i super je jeo! i onda se treću noć razbolio sad trenutno kuri i šmrca sto na sat...godišnji sam potrošila, vidjet ćemo što ćemo s prilagodbom idući tjedan... kćer, kojoj je isto prvi put u vrtiću (ima 3 i pol godine), je oduševljena sa svim i danas je rado pristala da spava. od početka je sama unutra, ali prvo sat i pol, pa do ručka... kako dvije godine čine ogromnu razliku u doživljaju vrtića

[lola3]

e da, vrtić je gradski u N. Zagrebu i organiziran odlično, od plana prilagodbe do svega ostalog. svaka pohvala! tete u obje grupe savršene.

[Nora Fora]

Moram se tu malo požaliti, iako, iskreno, nisam po prethodnim postovima našla rješenje najoptimalnije adaptacije na vrtić, a ni sama ne znam kako bi prava i ugodna adaptacija trebala izgledati. Moj sin ima 22 mjeseca i do sada ga je čuvala teta čuvalica i baka. Starija seka ide u vrtić (s njom isti problem kad je imala 2 g., ali sam ja ostala trudna i riješila joj problem. ). On je navikao na društvo jer je stalno po parkićima i nema problema s "upadanjem" djeci, tako da smo mislili da neće biti problema kod adaptacije. Imamo iskustva sa sekom, pa smo si napravili okvirni plan kako bi njegova adaptacija trebala izgledati. Budući da je više vezan uz mene, MD je uzeo GO pa ga je on prva dva dana vodio u vrtić i planirali smo da on bude uz njega taj prvi tjedan po sad-dva i da ga onda vodi doma, a drugi tjedan da proba ostati sam. Međutim, izgleda da se naš plan nije poklopio s vizijama teta u vrtiću jer nakon što je mali (logično) prvi dan radoznalo uletio u vrtić ne obazirući se na tatu (jer djetetu nije ni palo napamet da će ga tata tu ostaviti) teta je tati lijepo savjetovala da on niti ne ulazi (naglašavam, ovo je bilo 1. dan!!!) jer je on "lijepo sam ušao i niti se ne okreće" i tata fino ode. Kad je došao po njega za nekih sat vremena teta mu je rekla da se mali lijepo igra i nek ga još pusti što je on i učinio. Međutim kad je došao za sat vremena kad je ovaj već sve istražio mali je tulio dobrih 20 minuta. Sutradan, ista stvar samo što je tulio svaki put kad bi neki roditelj ušao i naravno prilikom odvajanja od tate. Treći dan isto... A onda... Mama je odlučila uzeti stvari u svoje ruke! :/ I nemam blage veze jesam li napravila glupost ili ne. Ušla sam unutra s njim i kao htjela neko vrijeme provesti tamo da ga malo opustim i zaigram, da stekne neku sigurnost u prostor i tete, djecu... Tete su me suptilno upozorile da mu otežavam (?!?) ali nisam se dala jer nisam mogla ostaviti dijete koje je jedva dolazilo do zraka od plača kad bi ga teta pokušala uzeti... Tako sam provela nekih pola sata tamo i onda sam morala otići jer sam već debelo kasnila na posao. Ostavila sam ga uz pomoć metode odvlačenja pažnje (kad je to napokon uspjelo) iako znam da je ostavljanje djeteta na prevaru potpuno krivo, ali u tom trenutku je linija manjeg otpora bila jedina opcija. Sad se toliko mučim i razbijam glavu jer ne znam što dalje... Opcija odustajanja od vrtića nije mi daleko jer si mogu priuštiti još jednu godinu čuvalice i bake ( samo što bih ponovno trebala tražiti čuvalicu) a s druge strane ne znam je li to pametno jer bi mi najbolja opcija bila da se on na neki blaži i humaniji način privikne na vrtić s kojim sam btw i zadovoljna. Ali koji je to humaniji način i kako ga provesti nemam blage veze i zato, molim vas, ako postoji neki dobar topic sa savjetima o tome, uputite me!

[LolaMo]

Ja se slažem s tetama. Otežavaš adaptaciju i njemu, ali i drugoj djeci koja bi isto htjela sa su njihove mame s njima..
Mislim da bi ga trebala ostavit doma jos godinu dana, tj. ja bi tako napravila na tvom mjestu..ne zbog adaptacije (koja nikad nije lijepa), nego zato kaj mislim da bi mu bilo ljepse doma, nista ne propusta u vrticu tako mali..a s 3 godine je to vec druga priča

[Riječanka]

činjenica je da za svako dijete postoji neki humani(ji) oblik adaptacije, ali sustav ne funkcionira tako, jednostavno je nemoguće da u prvih tjedan-dva imamo zadovoljnu svu djecu, tete i nas roditelje. vrtići se, neki više neki manje, nastoje prilagoditi potrebi većine (odnosno provode adaptaciju u tom smislu), ne mogu roditelji ulaziti i izlaziti kako im se svidi, nametnuti ono što je njihovom djetetu najbolje, jer postoje i druga djeca i njihove potrebe i njihovi roditelji isto tako željni uspješne i brze adaptacije. o odustanku od vrtića ne bih razmišljala prije nego mu dam šansu, po meni je to minimalno dva tjedna. moje osobno (nestručno) mišljenje je da roditelji u grupi nakon prvih dva-tri dana, zaista otežavaju situaciju i tetama i svom djetetu, a o drugoj djeci da ne pričam.

[S2000]

Teško ćeš naći tako nešto jer to je jako jaaaako individualno. Moj mlađi sin imao je adaptaciju 5 min u dobi od 13 mjeseci, a stariji u dobi od 2 godine i nešto imao je adaptaciju cijelu godinu.

Ako želiš prave provjerene informacije iz prakse, pitaj ovdje: http://www.udruga-odgajatelja.hr/

Imaju oni i svoj forum, a tamo imaš i kutak za roditelje gdje možeš postaviti pitanje, a pogledaj regionalne podforume, možeš dobiti korisne informacije baš za sredinu koja te zanima: http://www.udruga-odgajatelja.hr/forum/

Sretno!

I da - ne boj se, sve to ide dobro. Ne treba podcijeniti ni vlastito dijete - moji su mene više puta iznenadili ugodno nego neugodno.

Steta sto nisu sve regije hr ukljucene u ovo.

[Optimisticna]

Evo mi se adaptiramo, mislim uspješno. Uglavnom, odvedem ga tamo i onda ostajem s njim, pa preko pola sata. Kad se zaigraju (pomognemo im s hranjenjem, malo ih animiramo), odlazimo. Prvi dan smo ih pustili pola sata, drugi sat vremena, treći sat i pol, danas dva sata (meni je bilo dugo dva sata jer sam u prolazu čula da plače, vratila se unutra da izvidim situaciju, ali teta ga je dobro hendlala- spavalo mu se pa je malo i odhrohnjao). Kad se vratimo, obavezno (bar ja) ostajem s njim tamo još dosta dugo (blizu sat vremena). Igramo se, a ako me ne traži, maknem se u stranu da mu ne smetam i da mu ne odvlačim pažnju i samo ga pratim i ne mješam se. Tete se nikad nisu pobunile što ostajemo, dapače, tražile su da se na početku ostane s djetetom. Iskreno rečeno, bilo bi djeci puno lakše i manje stresno kad bi se roditelji dogovorili da svi dođu i odu i vrate se u isto vrijeme jer vjerujem da je teško gledati kako je "nečija mama došla a moje nema". Tako ćemo izgleda od idućeg tjedna i raditi.

[Zuska]

Ma što se tiče nas, ja sam zadovoljna kako nam ide.
Prvi dan smo provele zajedno dva sata, držala se mene cijelo vrijeme, ali bilo mi je važno da upozna prostor i neke klince. Onog trenutka kad je poželjela ići doma, išle smo. Nakon toga mi je rekla da joj je bilo lijepo i potvrdila da želi ići i sutra. (Da sam je jučer samo ostavila, vjerujem da današnji odlazak u jaslice ne bi izgledao miroljubivo).

Jutros smo ponovo bile zajedno i onog trenutka kad sam skužila da se povezala s jednom tetom, ostavila sam je na sat vremena, rekla sam da idem u dućan.
Kad se vratila po nju, vidjelo se da je plakala, ali našla sam je zaigranu. Nije htjela ići doma, ostala sam s njom još sat vremena, zapravo smo danas bile do 11. I više se nije držala samo mene, sama je istraživala prostor i ulazila u interakciju. Potvrdila mi je da joj je bilo lijepo i da će rado ići i sutra.
Sutra ću je ostaviti od 8 do 11.

Jučer je ostavili tri sata, kaže teta da je bila ok, plakala je protestno kad npr. nije htjela mijenjati aktivnost ili je htjela punu tetinu pažnju. Rekla mi je da voli biti prva na toboganu i da se mora naučiti da su tu i druga djeca (pa, naravno, naučit će, ali ne mora odmah treći dan, ne?).
Zatekla sam je kako bezbrižno sjedi i ruča, sve je pojela, naravno Ali vidjelo se da je plakala. Nekoliko osoba koje rade u vrtiću mi se na hodniku obratilo na račun njenog glasnog plakanja.
Kad sam je pitala je li plakala, rekla je da, puno ili malo, puno. Je li joj bilo lijepo u vrtiću, je. Bi li opet išla, bi. Popodne se ponašala nemoguće.
Teta je rekla da što se njih tiče, da je možemo ostaviti na spavanju jer samo ona još nije prespavala.

Danas je ponovo ostavila ujutro, zvala tete u 11, rekle da je ok, da je ostavimo na spavanju. Kad je tata došao po nju u 2 i 30, tete su rekle da ona mora shvatiti da one tu nisu samo za nju, jer da se stalno drži teta i kad one zagrle ili uzmu nekog drugog, onda tuče tu djecu I uspavale su je na rukama jer nije htjela zaspati sama pa je odspavala sat i 20 u komadu.
Ajde, rekle su i da joj se sve može objasniti u 4 oka, da brzo kopča i da na kraju postupi kako se dogovore, ali da sve treba odrazgovarati s njom za što ponekad nemau vremena.

Ok, kužim da si ona svojata tete, takva je, uzima sve što može i onda još malo više od toga. Ali valjda su tete već imale takvo dijete i znaju s njim...i znaju da će dijete, valjda, naučiti njihova pravila, ali da treba malo vremena. I da joj to ne možemo mi objasniti (iako objašnjavamo da su tete tamo za svu djecu), nego da će ona to shvatiti tamo.

Ne znam, malo mi je bad. Je li netko imao iskustva s djetetom kojeg već treći dan kritiziraju? Mislim, sve sam ja to njima rekla, da ima burne reakcije, da loše spava, da surađuje ali uz razgovor...

[Zuska]

Je li netko imao iskustva s djetetom kojeg već treći dan kritiziraju?

Nisam se dobro izrazila. Ne smeta meni da su to tete rekle, dapače, želim da nam govore sve, ali nekako mi je rano za takva predbacivanja "ona mora znati, ona mora naučiti"... Hej, na adaptaciji smo, četvrti je dan. Dijete se u mnogim aspektima ponaša odlično, bolje nego sam mislila, ne drami na rastancima, ne plače dugo i neutješno, jede, igra se..uhvatila se za tete kao za neki stup sigurnosti koji joj pomaže u tom procesu.
Naravno da će naučiti dijeliti tete, naravno da će naučiti čekati red, naravno da će shvatiti da mora surađivati u grupi...ali vrtići jednim dijelom i služe socijalizaciji.
I ako ne bude to naučila u nekom razumnom razdoblju, onda bih nekako očekivala tu vrstu tona i ne bi mi bilo čudno...

Ili možda brijem previše?

[sillyme]

Ja sam nedavno imala posrednog iskustva, kad su drugim roditeljima u grupi govorili kako dijete mora nauciti samo sjediti za stoliom, kako moraju vjezbati jesti itd. Iskreno, ja sam to ignorirala - u stvari ne ignorirala nego nisam se previse uzbudjivala oko tih "morate" primjedbi - rekla bi djetetu sto je red i kako se radi i ponasa (tupila, hvalila kad je bila ok, kudila kad nije) ali ne mogu ja umjesto teta rjesavati doma njihove konkretne situacije u grupi. Sto se mene tice to im je posao i struka pa nek izvole naci nacina... nikad nisam umisljala da je moje dijete "posebno" u smislu da nema hrpe slicne djece pa ako su uspjele s tom drugom nek izvole i s mojom (npr s mojom je bio problem s grizenjem druge djece, srecom nije bilo cesto i proslo je do trece).

Nasa ponovljena adaptacija je bila prilicno kaoticna zahvaljujuci neorganiziranosti vrtica i nekordiniranisti teta, kao i cinjenici da tete iz nekog razloga jako slabo dozivljavaju sto sam im objasnjavala o njemu Srecom, kako je iskusni jaslicarac nisu nam poremetile adaptaciju (nego samo mene izivcirale) i jucer je vec ostao na spavanju sto je po meni kljucni korak, imao je skoro normalan dan i samo malo plakao pred spavanje, tako da vjerujem da vec krajem iduceg tjedna se mogu nadati ostavljanju bez suz auz jednu pusu i mahanje pa-pa

[Sela]

Moj jaslicar 2.dan dobio virozicu respiratornu,curilo mu sirotome i nije dalo disati,slajmek smo izvlacili aspiratorom ali uglavnom bezuspjesno pa smo 3.dan ostali doma nakon sto je povratio jutarnje mlijeko jer mu se digao zeludac od zraka koji je nagutao sa mlijekom(kad dise na usta).Jucer smo ga ipak odveli na 3.dan adaptacije pa sam shvatila da tete nemaju nista protiv da im se dovodi dijete u akutnoj smrkavoj fazi,pitale su zasto ga nismo doveli kad nema povisenu temperaturu...ajoj,ajoj.I jos nesto.Moj veliki jelac poceo odbijati hranu,nece bocicu,nece svoje omiljene kasice,nece obozavani jogurt..jucer je jeo samo voce i pecivo.Prvo sam to povezala sa virozom,ne moze cuclati na dudu i disati...ali kad je poceo odbijati i zlicice...bas sam se zacudila.Rekli nam u vrticu da neka djeca mogu iz protesta poceti odbijati hranu..ali nisam nekako vjerovala da ce moj mali gladus tako odreagirati.Budemo vidjeli dalje.Ima li netko da mu dijete pocelo odbijati jelo i kak dugo ta faza traje?S obz da je bio dugo pod paskom zbog anemije,da li da mu pocnem ponovo davati zeljezo?

[Jadranka]

Sela, pricekaj koji dan da mu prodje viroza. A mozda mu i grlo (ili zub) smetaju da jede? Moj kad je bolestan puno manje jede (a jedemo i mi). Prije tjedan dana je imao jako upaljeno grlo pa nije nista mogao staviti u usta. Makar vjerujem da moze i iz protesta odbijati hranu. Al i to bi mu trebalo proci kad se malo privikne.

[S2000]

Ja ne znam jesam li imala srecu ili nesrecu sto nam tete u dvije godine jaslica nisu puno toga prepricavale i govorile kako je bilo. Pocevsi od adaptacije gdje roditelji nisu ostajali s njima pa nadalje. Nekako se sve svodilo na to jel taj dan jeo,spavao i obavljao nuzde. To je bilo izvjesce, plus jos napomena da je sve ostalo bilo ok. A sto se dogadjalo iza tih vrata boga pitaj mozda bolje da me nisu opterecivali s tim tko je koga gurnuo, tko se prvi popeo na tobogan... Toga ima u jaslicama i toga ce uvijek biti, a one su tamo da to hendlaju. Na meni je da imam povjerenje u njih, ili ako nemam da tek onda piam dalje i istrazujem. Srecom, ja sam im dala potpuno povjerenje.
Sad je u starijoj mjesanoj grupi u drugom vrticu, i sad kako sve zna pricati, sad mi on "izdaje"- kako nije mogao na veliki tobogan jer teta misli da je on najmanji, kako ovo, kako ono... Eh... Blazeno neznanje, sad mi povjerenje i nije na nekom nivou

[LolaMo]

Nisam se dobro izrazila. Ne smeta meni da su to tete rekle, dapače, želim da nam govore sve, ali nekako mi je rano za takva predbacivanja "ona mora znati, ona mora naučiti"... Hej, na adaptaciji smo, četvrti je dan. Dijete se u mnogim aspektima ponaša odlično, bolje nego sam mislila, ne drami na rastancima, ne plače dugo i neutješno, jede, igra se..uhvatila se za tete kao za neki stup sigurnosti koji joj pomaže u tom procesu.
Naravno da će naučiti dijeliti tete, naravno da će naučiti čekati red, naravno da će shvatiti da mora surađivati u grupi...ali vrtići jednim dijelom i služe socijalizaciji.
I ako ne bude to naučila u nekom razumnom razdoblju, onda bih nekako očekivala tu vrstu tona i ne bi mi bilo čudno...

Ili možda brijem previše?

Uopće ne briješ previše..ja ne znam kaj one briju..pa to je normalno..moj se prvih 2 tjedna nije odvajao od teta i samo s njima se igrao..dobro, kod nas je olakotna okolnost bila kaj su imali cijelo vrijeme dvije tete pa se jedna bavila "priljepcima", a druga ostalom djecom

[Lili75]

činjenica je da za svako dijete postoji neki humani(ji) oblik adaptacije, ali sustav ne funkcionira tako, jednostavno je nemoguće da u prvih tjedan-dva imamo zadovoljnu svu djecu, tete i nas roditelje. vrtići se, neki više neki manje, nastoje prilagoditi potrebi većine (odnosno provode adaptaciju u tom smislu), ne mogu roditelji ulaziti i izlaziti kako im se svidi, nametnuti ono što je njihovom djetetu najbolje, jer postoje i druga djeca i njihove potrebe i njihovi roditelji isto tako željni uspješne i brze adaptacije. o odustanku od vrtića ne bih razmišljala prije nego mu dam šansu, po meni je to minimalno dva tjedna. moje osobno (nestručno) mišljenje je da roditelji u grupi nakon prvih dva-tri dana, zaista otežavaju situaciju i tetama i svom djetetu, a o drugoj djeci da ne pričam.

debeli X na svaku rečenu.

[koksy]

Donosim i dalje pozitivna iskustva iz našeg vrtića; sve je više nego dobro! Taj tempo adaptacije je zaista pun pogodak! Malac je jučer bio pola sata sam a danas sat i pol. I dalje nisu svi zajedno unutra nego otprilike po pola grupe ali kad ide smjena klinci doslovno jedva čekaju na vratima da uđu. Moj je danas uletio a da se nije ni okrenuo zamnom. Kažu tete da je bio predobar, igrao se, pojeo sav ručak, tražio piškiti...ma sve 5. Nije ni pitao za mene. Znam da će sigurno biti nekih reakcija kad-tad ali kad gledam širu sliku, sve ove ostale klince, stvarno sam zadovoljna pristupom.
Čak se ni u mlađoj jasličkoj ne čuje plač.
Drugi tjedan ostaje od 8-12 dva dana a onda bi u srijedu probali sa spavanjem tj. tete će procjeniti ko je za to spreman a ko ne. Uglavnom, adaptacija će trajati 2 tj. što je, po meni, super!

[koksy]

Zuska, danas sam na vratima slušala "kritike". Ok, mog su nahvalile ali su dvije mame ispred mene dobile po nosu jer su im klinci neposlušni. Curica divlja, skače, razbacuje igračke, ignorira tete, nemaju baš nikakav autoritet nad njom (to sam i sama vidjela ona 2 dana dok smo bili s njima unutra) a drugi klinac isto tako ignorira tete kad mu kažu da nešto treba pospremiti i slično. Uglavom, obje su dobile naputak da malo postrože odgoj. To mi se baš nije svidjelo upravo zbog ovog što kažeš, adaptacija je tek na pola. Naravno da oni sad testiraju tetin autoritet i živce.

[ksena28]

Rezime naseg prvog tjedna - stariji jasličari, naša grupa, je super! Prvi pozitivni šok, teta je mama od karmeničine prijateljice iz parka. A uz to, u grupi je i njen najbolji frend pa je uz njega sve lakše.
Već drugi dan je ostala na dva sata bez mene i to bez suza. Tek je jučer nešto zaiskrilo u očima za vrijeme ručka. I danas jer je borna prvi otišao.
Zadovoljna sam tetama, vrtić je ok, samo me muči broj - u grupi ih je, navodno zbog pritiska iz poglavarstva da se upišu sva djeca, 24!
Idući tjedan ostaje na spavanju.

[koksy]

U našoj grupi ih je 22, deset dečkića i 12 curica. Ali su 3 tete.

[Sela]

Jutros je Zabac opet odbio mlijeko iz bocice-ja se zaista ne mogu tome nacuditi jer jos do prije tjedan dana placuci bi jedva docekao svoju bocicu ujutro nakon budjenja.
U jaslicama je odbio uzinu,cak odbija i piti.Jeo je pecivo najobicnije na povratku kuci.
Inace,ne smijem mu izici iz vidokruga,odmah place,penje mi se u zagrljaj do vrata,na glavu bi mi se popeo,misek mali.Tatu vise ne dozivljava puno,mama i samo mama.Puno place u vrticu,oznoji se od placa,sva mu kosica bude sljepljena.Na tete se ne mogu pozaliti,nude mu vodu,kazu,presvuku ga uredno u tih sat i pol koliko je max bio u jaslama jer bude pokakan itd.No,kazu da se lijepo povremeno zaigra i ne bude s njim nikakve brige,sto me ne cudi i daje nadu da ce biti bolje.Danas su bili na terasi,Zabac je tu bio na svom terenu jer je terasa puna mini spravica kao iz parkica-veli teta,tobogan je bio njegov.
Viroza prolazi,nakon dvije basane noci,konacno je odspavao krasnu noc disuci kroz nos.

[Deaedi]

Zuska, danas sam na vratima slušala "kritike". Ok, mog su nahvalile ali su dvije mame ispred mene dobile po nosu jer su im klinci neposlušni. Curica divlja, skače, razbacuje igračke, ignorira tete, nemaju baš nikakav autoritet nad njom (to sam i sama vidjela ona 2 dana dok smo bili s njima unutra) a drugi klinac isto tako ignorira tete kad mu kažu da nešto treba pospremiti i slično. Uglavom, obje su dobile naputak da malo postrože odgoj. To mi se baš nije svidjelo upravo zbog ovog što kažeš, adaptacija je tek na pola. Naravno da oni sad testiraju tetin autoritet i živce.

Mislim da su tete u pravu, dobro da su na vrijeme upozorile roditelje da malo pokušaju razgovarati i utjecati na djecu. I logično mi je da se i za vrijeme adaptacije pokušava uvesti neki red, jer je jednom usvojene obrasce ponašanja teško mijenjati kad se ustale.

[Deaedi]

Jučer je ostavili tri sata, kaže teta da je bila ok, plakala je protestno kad npr. nije htjela mijenjati aktivnost ili je htjela punu tetinu pažnju. Rekla mi je da voli biti prva na toboganu i da se mora naučiti da su tu i druga djeca (pa, naravno, naučit će, ali ne mora odmah treći dan, ne?).
Zatekla sam je kako bezbrižno sjedi i ruča, sve je pojela, naravno Ali vidjelo se da je plakala. Nekoliko osoba koje rade u vrtiću mi se na hodniku obratilo na račun njenog glasnog plakanja.
Kad sam je pitala je li plakala, rekla je da, puno ili malo, puno. Je li joj bilo lijepo u vrtiću, je. Bi li opet išla, bi. Popodne se ponašala nemoguće.
Teta je rekla da što se njih tiče, da je možemo ostaviti na spavanju jer samo ona još nije prespavala.

Danas je ponovo ostavila ujutro, zvala tete u 11, rekle da je ok, da je ostavimo na spavanju. Kad je tata došao po nju u 2 i 30, tete su rekle da ona mora shvatiti da one tu nisu samo za nju, jer da se stalno drži teta i kad one zagrle ili uzmu nekog drugog, onda tuče tu djecu I uspavale su je na rukama jer nije htjela zaspati sama pa je odspavala sat i 20 u komadu.
Ajde, rekle su i da joj se sve može objasniti u 4 oka, da brzo kopča i da na kraju postupi kako se dogovore, ali da sve treba odrazgovarati s njom za što ponekad nemau vremena.

Ok, kužim da si ona svojata tete, takva je, uzima sve što može i onda još malo više od toga. Ali valjda su tete već imale takvo dijete i znaju s njim...i znaju da će dijete, valjda, naučiti njihova pravila, ali da treba malo vremena. I da joj to ne možemo mi objasniti (iako objašnjavamo da su tete tamo za svu djecu), nego da će ona to shvatiti tamo.

Ne znam, malo mi je bad. Je li netko imao iskustva s djetetom kojeg već treći dan kritiziraju? Mislim, sve sam ja to njima rekla, da ima burne reakcije, da loše spava, da surađuje ali uz razgovor...

Nisam shvatila šta su tete kritizirale - mislim da su ti rekle pravo stanje stvari i savjetovale da joj pokušaš objasniti da vrtić nije čuvanje 1 na 1.

[mandy]

evo i nas nakon prvog tjedna, 17 mjeseci i prvo odvajanje od roditeljskog doma, još na cici, sve osim mlijeka i mliječnih proizvoda jede bez problema.voli društvo, veselo ide u jaslice, nosi igračke od doma,na sve potvrdno kima glavom i sviđa mu se prostor. prvi dojam nakon tjedan dana identičan Zuskinom : adaptacija bez plana i programa (rekle su nam da prva 3 tjedna ne ostaju na spavanju), 10 uplakane djece, tete kao da su pomalo izgubljene, glavna ideja je da ih se pusti da otplaču ( meni se ne sviđa). moj se malo zaigra, ja sjedim u kutu ,nosi mi igračke i uglavnom se meni obraća, tete ne prilaze, što je bez veze.nakon 1. dana sam ga ja upućivala da nosi stvari tetama i drugoj djeci, pa se lagano počeo sam micati,2. i treći dan po 15 min. bez mene, onda su me zvali da ga puno ne forsiramo. glavni problem je u plaču : i djeca koja ne plaču ubrzo počnu plakati jer je nemoguće ostati imun na toliko vriske. danas nije htio ni ući u sobu, jer je na vratima bio uplakani dvojac koji je htio pošto-poto pobjeći . 2.tjedan ću otpočeti vlastiti plan, najprije 1/2 sata s njim, a onda ga od utorka ostavljati po 1/2 sata samog i prema kraju tjedna produljivati ostanak po 5 min. hoće li upaliti ili neće nemam pojma, lijepo sam si to isplanirala...ako netko ima pametniju ideju slobodne me nadahnite, već sam tužna i obeshrabrena. jutro veselo krene, a završi nikako. ne znam kako bi izgledao ostanak a da nitko ne plače; uglavnom, ako je do sada bio vezan uz mene-sada se ne odljepljuje, boji se da ću ga ostaviti,mišek moj mali

[kloolk]

Evo mi smo danas 4.dan prilagodbe (krenuli u utorak da skratimo tjedan) zakurili. Inace, ostajala bez problema, postepeno, igrala se, nije plakala. Vrišt....

ja sam molila tete da joj se jave i " popricaju" s njom dok je vesela i prije nego je ostavim tako da ne ispadne da je potpuno strana osoba tjesi dok me nema.