Ja sam napokon ulovila malo vremena pa da napišen neka naša iskustva od ove godine. Krenuo je odmah u devetom mjesecu i nakon dva tjedna se razbolio, popio antibiotik i odležao doma dva tjedna. Od onda lijepo redovno idemo. Bilo je dosta teško prvih mjesec dana, budio se noću uz vrištanje, u jaslicama ostajao uz jako plakanje, nije se dao odvojiti od tate. Ja sam ga par puta odvela i pozalila jer ja to jako teško podnosim. I onda odjednom sve je stalo. Jedan dan su došli u jaslice, on je pokucao na vrata, ušao unutra okrenuo se i mahnuo pa pa.
Dragi kaze da se skoro rasplakao od sreće.
Sad smo u fazi da neće doma iz jaslica - baš uziva.
Teta i striček su prekrasni, jako sam zadovoljna.

Što se tiče hrane, generalno je ok. Ne zamaram se tu i tamo pudingom za užinu.
Često imaju variva i razne žitarice. Kaze mi dragi jedino da je vidio da im daju štapiće ili perece tu i tamo, ali ni s tim se ne zabrinjavam jer ovaj moj je inače slab jedač pa ga previše ni ne interesiraju ni grickalice i ni slatkiša.
Jedino na što otkida su žganci s jogurtom

Kako ste vi ostali?

E da ljuti me što slabo idu van sad u zadnje vrijeme, danas vidim sunce - nadam se da će ih malo izvest!

Jeste li primijetili da su vam se djeca počela tuć? ovaj moj jedva čeka da nekog lupi - ali vidim i da ih uče da se to ene smije jer čim ga prijekorno pogledam i kazem da se to ne smije krene dragat..