 |
|||
Jasličari di ste? Kako ide?
Ovo naše dijete uživa u vrtićuUjutro kad dođe samo uđe i mahne.
Kad treba ići kući uopće ne želi. Ostao bi se igrati tamo. Često tata i on ostanu u predvoruju igrati se. Sve mi je to bilo simpatičnao, al sad se mislim trebam li brinuti? Kaze mi dragi jučer dođe po njega, a on se veseli, viče, priča na svom jeziku dok druga djece sjede i tužno čekaju roditelje. Kako vaši reagiraju? trebam li brinuti?!?! ili brijem bezveze?!
briješ bezvezegiussepe prvotno napisa
Jasličari di ste? Kako ide?
Ovo naše dijete uživa u vrtiću
Kad treba ići kući uopće ne želi. Ostao bi se igrati tamo. Često tata i on ostanu u predvoruju igrati se. Sve mi je to bilo simpatičnao, al sad se mislim trebam li brinuti? Kaze mi dragi jučer dođe po njega, a on se veseli, viče, priča na svom jeziku dok druga djece sjede i tužno čekaju roditelje. Kako vaši reagiraju? trebam li brinuti?!?! ili brijem bezveze?!
budi sretna da je njemu dobro i da je sretan u vrtiću, kaj bi radije da je nesretan i da jedva čeka da ide doma, a mora biti u vrtiću?
moj ostaje samo do ručka, nikako se nije uspio 100% priviknuti, već 3 mjeseca cendra pomalo ujutro i jedva čeka da ide doma.
budi sretna što je tako !!! i moja djeca su isto tako kad su krenuli u jaslice. Poslije se pokazalo da su općenito prilagodljivi gdje god da dođu, to valjda ovisi kakav si tip osobe. Meni ni danas nije problem promijenit sredinu, posao, bilo što...ja nekako imam osjećaj da se odmalena pokazuje karakter i osobnost djeteta. Barem prema primjerima djece s kojima smo okruženi odmalena.Jasličari di ste? Kako ide?
Ovo naše dijete uživa u vrtiću
Kad treba ići kući uopće ne želi. Ostao bi se igrati tamo. Često tata i on ostanu u predvoruju igrati se. Sve mi je to bilo simpatičnao, al sad se mislim trebam li brinuti? Kaze mi dragi jučer dođe po njega, a on se veseli, viče, priča na svom jeziku dok druga djece sjede i tužno čekaju roditelje. Kako vaši reagiraju? trebam li brinuti?!?! ili brijem bezveze?!
puno sreće u poptunoj prilagodbi onima koji se još nisu prilagodili i naravno što manje bolesti, viroza i sl.
Evo nas s prvim ostajanjem doma zbog bolesti...nakon 3 puna mjeseca.
Dobro nam ide, veselo ide u vrtić, veselo ostaje i kad dođemo po nju, igrala bi se još u hodniku...onako, malo se pravi frajerica da nam pokaže što sve imaju
da, u pravu ste. Samo mi je trebala potvrda da brijem bezveze! hvala vam.
A što se tiče bolesti, nama je malo jače krenuo nos - nadam se da se neće razviti u nešto jače.
Jeste cijepili djecu prevenarom? Svi me bombardiraju time da ako ide u kolektiv da bi ga trebala cijepiti, a ja nikako da se odlučim na to
Nismo.Jeste cijepili djecu prevenarom? Svi me bombardiraju time da ako ide u kolektiv da bi ga trebala cijepiti, a ja nikako da se odlučim na to
ne trebaš cijepiti, to ti nije nikakva garancija. Uostalom njega dobivaju besplatno samo ona djeca koja imaju zadovoljene uvjete za primit ga (tipa: određeni broj upala, bakterijskih infekcija grla, uha,...)da, u pravu ste. Samo mi je trebala potvrda da brijem bezveze! hvala vam.
A što se tiče bolesti, nama je malo jače krenuo nos - nadam se da se neće razviti u nešto jače.
Jeste cijepili djecu prevenarom? Svi me bombardiraju time da ako ide u kolektiv da bi ga trebala cijepiti, a ja nikako da se odlučim na to
ostali ga mogu uzeti uz plaćanje, po mom mišljenju posve bespotrebno pogotovo što imaš dijete koje nije pobolijevalo barem ne dosad.tim više mi se čini bespotrebno.
Ma to si i ja mislim
Što sa pićem u jaslicama?
Sara siki i jako malo ili nimalo popije vode bilo na žlićicu/čašu ili kljunašicu.
Kako sa pićem u jaslicama, dali nosite za djecu bočice ili nešto.
Ajme sva sam u brizi a viste sve to već prošle
Ništa nisam nosila, pije vodu tamo, imaju i kuhanog čaja. Zna reć da je žedna već dugo (prije je pokazivala). Pije iz čaše od kad je počela piti vodu.
Reci tetama da joj nude piti svako toliko.
Nas su molili da za sada još nosimo kljunove. Djeca znaju gdje stoje i uglavnom sama traže.Tako su mi rekli teta i striček.
Primjetila sam i da moj B. slabo pije vode u zadnje vrijeme.
Doma pije iz čaše.
Da li imate konzultacije u jaslicama?
nas su molili da kad dolazimo ili dovodimo dijete ne zadržavamo previše tetu ili stričeka, ali da će nam dati termin za konzultacije ako zelimo.
I sad su stavili listu i jedini roditelji koji su se prijavili smo mi!
Jesam ja luda il kaj? zar roditelje ne zanima malo više popričati s odgajateljima o svom djetetu.
Naše su stavile termin za konzultacije u 11. mjesecu i prijavilo se nas 4-5. Isto me mučilo to pitanje, a onda sam skontala da neki roditelji dave tete ujutro ili kad dođu po klince. Nama je to neugodno pa smo zato i uporno tražili te konzultacije. Na kraju je bilo super, tete su bile jako opširne, čak su nam pokazale i snimku kako se igraju...Da li imate konzultacije u jaslicama?
nas su molili da kad dolazimo ili dovodimo dijete ne zadržavamo previše tetu ili stričeka, ali da će nam dati termin za konzultacije ako zelimo.
I sad su stavili listu i jedini roditelji koji su se prijavili smo mi!
Jesam ja luda il kaj? zar roditelje ne zanima malo više popričati s odgajateljima o svom djetetu.
da, ja se bas veselim da udavim sa sto pitanja
Napokon mogu reći da se malac adaptirao. Trebalo je 3 mj. ali sad ulazi bez problema. A onda s drugog kraja sobe dotrče 3-4 curice raširenih ruku pa ga grle i ljube
Jede, spava, igra se i druži bez problema. Tete apsolutno nikakve zamjerke nemaju.
A meni pao kamen sa srca jer sam mislila da će vječno plakat na rastanku...
Eto da se i ja javim. Mi smo krenuli u jaslice u 9 mj,pa je tjedan bio pa ne, pa onda viroza pa druga viroza,pa upala uha grla.... u 11mj sam ga ostavila da se oporavi( vjerojatno pogreska) u 12mj nije išao, nisam mogla na bolovanje i po cijele dane sam radila sad smo ponovno na prilagođavanju i opet plač, samo bi se nosio. Previse je vezan uz mene, meni ga je zao ali znam da ce mu nakon nekog vremena biti bolje tamo nego doma,imat će se s kime igrati zabavljati,naučit će i više nego li doma.
Mene zanima mame kako ste to uspjele prezivjeti...prilagodbu.. jer meni je tako teško sama spoznaja da se plače, samo se smiri kad jede,meni je to koma srce mi se steže....
B (17mj) je u pon po 1x u životu krenuo u jaslice
na adaptaciju ga vodi teta cuvalica (prestaje uskoro raditi kod nas) jer ni suprug ni ja trenutno ne mozemo dobiti GO
pon i ut je ona bila sa njim i bilo je sve ok (igrao se, rucao...)
danas je 1x ostao sam i teta iz vrtica je vrlo brzo nazvala cuvalicu da dodje po njega jer stalno place i ne mogu ga smiriti
btw. najmanji je u grupi, jos ne hoda i ne prica, pa to dodatno otezava cijelu pricu
Evo da se i ja javim sa novostima,makar vise nisu nove. Ja sam pocela raditi u 11 mjesecu i mrvicu je tata poceo voditi u jaslice. I od tada odlazi bez placa. Lijepo je pocela jesti;da ne napominjem da svaki put napomenu da je pojela duplo. Onako sitna sa 8.5kg pa joj se dive kako jede. Osim sto ne jede voce.
Uziva? O da. Par puta nije htjela kuci....da ne napominjem kako je tata bio uvrijeden. Jedino sto je svako toliko bolesna ali to tako ide.
Tete su dobre i mrvica ih voli a to mi je najvaznije.
Hvala vam svima na podrsci i savjetima,iskustvima. Puno ste mi pomogli,nama,da ta adaptacija a i odvajanje bude lakse.
kolko je mrvica stara?
22 mjeseca
Evo da se javimo i mi.
Pikulica ima sada 2 godine i par tjedana i privikavamo se na jaslice tjedan dana. Ide prilično brzo i bezbolno za sad. Prva dva dana sam bila s njom, treći ju ostavila samu pola sata, četvrti dan sat i pol, a danas je bila od jutra do poslije ručka. Sljedeći tjedan ćemo pokušati ostati na spavanju.
Zaplače kad ju ostavim, ali se smiri za par minuta i zaigra se. I inače je jako vesela i društvena curica, a i nas dvije smo oduvijek landrale naokolo među ljudima, bebama, igraonicama, tako da mi se čini da joj nije nikakav veliki šok. Premda, ljudi mi kažu da to zna nastupiti i nešto kasnije. Vidjet ćemo, držim fige da sve bude ovako ok.
Ono što je mene od prvog trena frka je kako će se nositi s tim kad ju netko ugrize, uštipne, neka djeca, koliko sam vidjela kad sam bila s njom, baš vole jako ugristi ili udariti. Teta je sjajna, pazi ih i uleti uglavnom na vrijeme, no puno ih je i ne može uvijek skužiti prije nego se dogodi. Valjda je to dio socijalizacije, što ja znam...
Kad vam djecica spavaju u jaslicama?Kakav im je dnevni ritam boravka?U pocetku mi smo spavali od 11,pa rucali oko pola 2.Nije nas bilo mjesec dana u jaslicama i docekala nas promjena ritma-sad se ruca u pola 12,u pola 1 se ide spavati.Prvih par dana smo bili totalno "isblesirani" promjenom,nekako nam nije to prirodno.Pricala sam sa nekim roditeljima i ispada da je u vecini vrtica ritam takav da se prvo ruca pa onda spava(penzionerski).Moze biti da to ima veze sa odrastanjem i sazrijevanjem klinaca..Tete kazu da je to zato jer klinci nisu mogli docekati rucak,pregladnili bi.Sad bi moj malisa pojeo autosjedalicu dok se vozimo kuci pa obavezno nosim vecu kolicinu napitka i nesto za pregristi..
Meni je nekako prirodnije da se ruca prije spavanja. Mi tako radimo i doma.
Obroci:
8-9 dorucak
10 uzina-voce
oko 11:30-12 rucak
14-14:30 uzina-kolac/voce/jogurt
Djeca koja ostaju u dugom dezurstvu dobe kekse i caj
Dakle, jedu svakih cca 2h i to mi se cini skroz ok!
tako je kod nas od početka. Ali onda oko 3 imaju zadnji obrok, neki puding, proso, griz, voće i sl.
Moram se pojadati kako smo mi već mjesec dana bolesni, svašta je nešto bilo i veže se jedno na drugo. Trenutno je na drugom antibiotiku u tih mjesec dana, opet curi nos...Znači uopće ne uspije otić do jaslica, već doma kupi beštije jednu za drugom, jel ima još takvih mračnih primjera? Ne znam šta je gore od čega, šopanje lijekovima, moja beskonačna bolovanja, plaćanje jaslica u koje nejde, ponovna adaptacija kad krene ( jednom valjda hoće )...
Auh, Cappy, držite se! Diži imunitet, daj probiotike i strpljenja...sad dolazi proljeće i ljepše vrijeme pa će možda i bolesti biti manje.
Jačajte imunitet. Mi svojem dvogodišnjaku dajemo tzv pčelinju bombu, baš se tako zove. osim meda tu je i propolis i matična mliječ u njemu, to nam je savjetovala i dr. neki dan imao je jednodnevni kašalj, njemu ništa a nas troje u njegovoj blizini dobili trodnevnu virozu.
tjedan jaslica - tjedan bolesti - tjedan jaslica - tjedan bolesti - tjedan jaslica - sutra ujutro opet pedijatru. Toliko o tome, iliti to je naša dosadašnja karijera s jaslicama. Osim toga, što nam je svima teško, obožava jaslice i prekrasno se uklopila. Trenutni cilj, 2 tjedna jaslica bez bolesti.
Vala, na žalost to je uobičajeno kod jasličara. Ako te mogu utješiti, tom je dinamikom i moja malecka išla u vrtić, imala je i upalu pluća s nepune dvije godine i staž ležanja 10 dana u bolnici zbog toga. Imunitet joj je od treće godine naglo ojačao i skoro je prošla godina dana da nije bolesna. Malecki je nešto jače otporniji, i to zato jer je valjda do prve godine prebolio nekoliko viroza i bakterijskih upala (koje smo mu mi i seka prenašali kontaktom izvana). Ali isto prije mjesec i pol završio u bolnici 10 dana zbog bakterijske upale, streptokok pneumonie koji se zakomplicirao, vrlo vjerojatno ga dobio u jaslicama. To je na žalost tako s jasličarima. Ali ja to pokušavam gledati da je svaka takva preboljela bolest stepenica više k jačanju imuniteta i da će ih kasnije biti sve manje.
Izdržite još bar neko vrijeme takvim tempom, druge na žalost nema osim jačanja imuniteta prirodnim "lijekovima". Super je što se uklopila tako brzo, to je isto bitno.
[QUOTE=andream;2585541] Ali ja to pokušavam gledati da je svaka takva preboljela bolest stepenica više k jačanju imuniteta i da će ih kasnije biti sve manje.
QUOTE]
Ovako se i ja tješim, nadam se da smo u pravu.
upisujemo se i mi ovdje
danas je bio prvi dan adaptacije i jako loše je prošlo...teta nije dala da ostanem, tako da je N. pola sata bila bez mene, i cijelo vrijeme je preplakala
inače, danas smo imale super doček...dok sam je raspremala, okupili se svi oko nas da vide bebu, i onda nas je jedan mali kvalitetno okupao kihanjem...nije štedio
još ne znam šta od hrane mogu očekivati, jedino sam načula da nema hrenovki i sličnih stvari...
Andream
Ne damo se mi. Ma sretna sam što joj je tako lijepo tamo, pa nemamo tu brigu. Dakle srediti taj mali imunitet, pa ćemo biti super.
Da ne kopam kroz temu, što dajete za imunitet vašim klinčićima?
Mi dajemo već spomenutu Pčelinju bombu (Tikveško blago) - vidim na netu da je ima kupiti u Bio&bio trgovinama, i od dr Theissa sirup Multivitamol (od jedne godine na više).
A što se tiče koliko traje jačanje imuniteta, sve je to relativno, ali rekla bih iz iskustva da je od treće godine puno lakše. Kako sam napisala, moja 4godišnjakinja skoro godinu dana nije bila bolesna (zadnje je u lipnju prošle godine imala jednodnevnu virozu). Na bolovanju smo bili prije par mjeseci zbog malog šavića na čelu uslijed pada, to je već druga priča.
Pozdrav,
prikljucila bi se ovoj temi i pitala ima li mi ko sto pametno napisat. Evo nas treci tjedan na adaptaciji u jaslice, decko je star 21. mjesec inace osjetljivi cvjetić
Inace je nepovjerljiv za nepoznate, al koga zavoli (baku itd. ) obozava i bez problema se druzi s drugima bez mame i tate, sve se nadam kako ce zavolit i tete ali nikako, stoji na vratima i place svo vrijeme... Ručak i spavanje mi se cine trenutno kao nemoguca misija...
Što se tiće mog stava prema vrticima i jaslicama, pozitivan je u svakom pogledu, probali smo i s tim da ga je par puta tata vodio al nista bolje nije bilo.
Svaki dan kad dolazim po njega uvjerena sam kako se sto posto zaigrao u međuvremenu, a on svaki put ni makac od vrata...
Adaptaciju smo oba dva puta odrađivali dva tjedna.
Teško je očekivati da će upravo nakon trajanja adaptacije (a ona traje zapravo puno duže) dijete napraviti "klik" u glavi i postati opušteno i veselo. Po meni je tu glavni problem to što do treće godine zapravo i nema prave interakcije u smislu zajedničkog igranja i dijete je još velika individua i traži zapravo i takav pristup. Ali ne brini previše, prije ili kasnije će se prilagoditi, to će kod vas možda ići postepenije ali će doći na svoje mjesto. Pokušaj mu ostavljati omiljenu mu igračku, kod nas je to "palilo" kao što je krpica tješilica ili plišanac, bočica, duda ili sl. I nismo imali dugo opraštanje, poljubac i pa-pa, uz rečenicu da ćete doći po njega nakon posla. Shvatit će vrlo brzo da nije tamo po kazni nego da i to može biti mjesto igranja, spavanja, papanja... svega što radi kod kuće.
Ovca, što tete rade s njim dok on tako stoji na vratima?
Pikulica je sad u vrtiću nekih mjesec i pol. Ja sam s njom provela tamo 3 ili 4 dana, a tek 4. dan sam otišla i to na samo pola sata. Dakle adaptacija je bila puno postepenija, premda njoj u načelu to i nije trebalo tako sporo.
No za vrijeme što sam bila tamo, vidjela sam kako teta hendla djecu koja plaču za roditeljima kad dođu. Kada netko plače, teta ga uzme u naručje i baš onako majčinski utješi, mazi. Baš mi je žao što mu je to sve tako teško i traumatično, a kladim se i vama i nadam se da će uskoro biti bolje!
Pikulica se super navinkula na jaslice, ide rado, nema suzica. Dođemo tamo, ona uđe u sobicu i samo mi mahne. Više ne traži ni dudu, kao na početku. Tete mi kažu da se izbori za sebe, da se izbori za igračke i sve je skroz ok - papa super, spava isto tako. Jedino što me brine je što mi se vrati doma svako malo s nekom ozljedicom. Pretpostavljam da je to normalno, a opet me dira. Imala je ogrebotinu na ćelu, pa drugi put neke ranice na licu (guranje za neku igračku), a u dva navrata ugriz na ruci. Tete mi ni u jednom slučaju nisu kad sam došla po nju ispričale što se dogodilo i mogu razumjeti da nisu vidjele u tom trenutku, ali opet, zar baš ni jedan put? Sigurna sam da je plakala, jer je jedan ugriz baš jak.
Kakva su vaša iskustva s time? Razmišljala sam da zamolim tetu da mi kaže kad se tako nešto dogodi - da kužim da se djeca naguravaju i grizu, ali da bih voljela znati. Inače Pikulica mi ne pokazuje nikakve znakove da doživljava u vrtiću išta ružno i rado ide, pa pretpostavljam da se radi o dječjoj borbi za igračke, a ne nečime što ju jako dira.
I moj je malecki imao par puta baš ružne ugrize i to po licu, obrazima. Psihologica nas je na sastanku i prije upozoravala da se to dešava u tako ranim grupama jasličara, da su to faze djece, i da razumijemo ako tete ne stignu svaki put reagirati na vrijeme. Primjetila sam i kod druge djece da imaju ugrize (uglavnom se radilo o istoj djeci koja to rade). Sada toga ima sve manje. Tete mi svaki put to kažu, imaju kod sebe Octenisept pa ih odmah nakon takvih ugriza našpricaju.
Sjećam se da je psihologica rekla da kod "kazni" za djecu koja grizu, tuku se i općenito budu agresivna u jednom trenutku, primjenjuju sjedenje od par minuta za stolom bez prisustva drugih, po principu koliko godina, toliko i minuta.
Ako bi to ipak potrajalo, možda da ipak razgovaraš s psihologom u vrtiću, čisto da je upoznat s učestalom pojavom griženja pa da se ipak na neki način obrati povećana pozornost.
ne znam da li p. spada u grizače, ali definitivno spada u ugrizene.
iz mog iskustva u grupi od 15-ak djece uvijek se potrefi bar jedno koje grize ostale.
to im je neka faza oko 2 godine.
tete su uvijek reagirale i to s vremenom prestane, s 3 g. se više nitko ne grize.
nisam inzistirala na izvještaju, ništa mi to ne znači da znam tko je koga ugrizao.
interesiralo bi me da moj grize pa da i ja pokušam doma utjecati na to da prestane.
Tete su skorz ok, pokušavaju ga utješit al neda se ni držat u krilu kažu mi. Pokušavaju ga zainteresirat igrom, tješit ga, al neda se ni tješit neće ni da ga se tješi, hoće na vrata i plače i čeka :/...
Pozdrav je brz bez nekog odugovlačenja papa i odo ja, mozda mu i to nije drago jer kad smo kuci voli se pozdravit par put poljubit i onda je sve ok kad odem bilo gdje... Ova prva dva dana kad je bilo relativno ok smo se malo duze pozdravljali al sad vec kad udjemo u vrtic plače pa nema smisla da se dugo pozdravljamo je samo produzuje agoniju (bar mi se tako cini, nije da ce se smirit pa uci među djecu).
Sto se tiće mog ostajanja u vrticu mislim da nije bilo potrebno jer smo nekoliko puta prije posjetili vrtic i bila bi s njim unutra, znao se i zaigrat, upoznao tete prije, zato i je prva dva dana bilo ok vjerovatno jer je mislio da je to samo "posjet", a onda kad je svatio da je to svaki dan, frka krenila... A tete kazu da je cesto i teže poslje naviknit ih da mame nema u vrticu nakon sto je par dana bila s njima, kao treba naci neku sredinu koliko dana ostat s djetetom (koja je za svako djete druga)
Kad smo kod djecje borbe za igrackama,jucer me teta na dolasku po dijete malo je reci iznenadila rijecima da je moj mali mis udario deckica po glavi u zelji i borbi za igrackom.
Niti je ikada vidio tucnjavu niti ga je naravno itko(od nas)udario,ali odnedavno vidim da ima problem sa navalom emocija (terible two) pa cak i na slican nacin odreagira kad je ljut na mene(kod korigiranja i zabrana).Poslije mu je zao,snuzdi se,ali kao da si u tom casu dok ljutnja ne eskalira ne moze pomoci,nesto poput tantruma.U parkicu zeli sve tudje igracke,a ako netko uzme njegovu bori se da mu se vrati,ali do sada udarao dijecu nije,obicno bi to mi roditelji rijesili.Izgleda da nas ceka posao.
p. je sigurno dva mjeseca bio dežuran na vratima. sad je super, prošla ga je ta faza.Tete su skorz ok, pokušavaju ga utješit al neda se ni držat u krilu kažu mi. Pokušavaju ga zainteresirat igrom, tješit ga, al neda se ni tješit neće ni da ga se tješi, hoće na vrata i plače i čeka :/...
Pozdrav je brz bez nekog odugovlačenja papa i odo ja, mozda mu i to nije drago jer kad smo kuci voli se pozdravit par put poljubit i onda je sve ok kad odem bilo gdje... Ova prva dva dana kad je bilo relativno ok smo se malo duze pozdravljali al sad vec kad udjemo u vrtic plače pa nema smisla da se dugo pozdravljamo je samo produzuje agoniju (bar mi se tako cini, nije da ce se smirit pa uci među djecu).
Sto se tiće mog ostajanja u vrticu mislim da nije bilo potrebno jer smo nekoliko puta prije posjetili vrtic i bila bi s njim unutra, znao se i zaigrat, upoznao tete prije, zato i je prva dva dana bilo ok vjerovatno jer je mislio da je to samo "posjet", a onda kad je svatio da je to svaki dan, frka krenila... A tete kazu da je cesto i teže poslje naviknit ih da mame nema u vrticu nakon sto je par dana bila s njima, kao treba naci neku sredinu koliko dana ostat s djetetom (koja je za svako djete druga)
Ovca, žao mi je što ti malecki prolazi kroz tešku adaptaciju. Onog trenutka kad počne jesti i spavati tamo, na konju ste... Do tada, probaj puno pričati s njim, objašnjavati mu zašto mora u jaslice, zašto vi morate na posao...što ćete raditi kad dođete po njega.. neka si odabere neku igračku koju želi ponijeti od doma da bude s njim...
Kažu da adaptacija u prosjeku traje oko 2 mjeseca. Mali od moje poznanice adaptirao se tek u drugom polugodištu, taman ga je htjela ispisati jer više nisu mogli...ali to su krajnosti.
Mi smo onu prvu adaptaciju odradili jednostavno i bezbolno, možda u 2-3 tjedna, s tim da je odmah bez problema počela spavati i jesti. No, svoju plišanu prijateljicu nosila je sa sobom puna 3 mjeseca i nije se odvajala od nje. Onda je jedno jutro nije odnijela i ja sam znala da je to tad stvarno to.
Sretno!
Ovo je nanormalnije ponašanje dvogodišnjaka, plus/minus pola godine. Svakodnevno to gledam u parku i simpa je kako se roditelji čije je dijete tek ušlo u tu fazu crvene i neugodno im je.
Puno mirnog i strpljivog objašnjavanja i faza će proći.
Mi smo čak imali fazu prošle jeseni kad je mislila kako je i park njezin, tj. sprave u praku (u parku u kojem smo svakodnevno). Poludila bi kad bi neko dijete došlo i koristilo bilo koju spravu, vikala je "ne" i mahala rukom prema djetetu (iako nije nikad udarena), a pogotovo ako to dijete nikad prije nije vidjela u tom parku. Bilo mi je neugodno, svaki dan sam objašnjavali iznova kako je to park za svu djecu, bla, bla...i srećom, prošlo je.
Samo, svaki put kad nešto prođe, nešto nove dođe
Nižem
Kod nas je u jaslicama na početku bila jedna curica za koju je mama rekla da grize i da to nikako ne mogu riješiti. I stvarno, curica je relativno brzo ugrizla drugo dijete i tete su nam na sastanku rekle da se to dogodilo tada jednom i nikad više. Taj put su je sjele, popričale s njom, pustile je da minutu, dvije sjedi sama, i nakon toga se to više nikad nije ponovilo.
Nakon toga nikad nisu rekle ni napomenule da se je netko tukao, udarao, grizao, grebao, niti sam kad vidjela tragove...čak sam ih i pitala da li se tuku, rekle su da ne. Ja također u grupi nisam vidjela nikakvu agresiju, izgledaju dosta smireno i opušteno. Očito su to nekako u startu riješile.
Zuska, sve ti ja njemu pricam svaki dan, i on sam kaze meni normalnim tonom (ne tuznim) kako mame i tate nema u vrticu, da su tamo teta i djeca itd i da ima lopti, igračaka bla bla bla, sve on meni prica (istim tonom kao i ja njemu), ma nista očito treba čekat da ga prođe... Sutra cemo ga probat ostavit na rucku.
gita75 hvala ti i ja se nadam tome
Danas se Pikulica vratila iz vrtića s nekim ogrebotinicama po licu. Uglavnom, sjela sam malo s tetom, pa smo popričale o tome. Rekla je da u grupi ima nekoliko klinaca koji još uvijek grizu i jedna curica koja baš uvijek grabi sve za lice. Također je rekla da se Pikulica nikad ne povlaći u borbi za neku igračku, te da je srčana i ne da na sebe, ali da to onda rezultira i time da se češće bori za igračke ili već nešto oko čega se pokače. Ima djece koja se odmah povuku ili se nikad ne bore, pa oni ni ne dolaze u takve situacije.
Uglavnom, kaže da divno papa, da obožava pjesmice i ples, te da se jako lijepo uklopila u grupu. Također, ona meni rado ide u vrtić, veseli se djeci tamo (maše im, šalje pusice) i tetama i nema suza ni pobune kad dođe. Samo uleti među njih i ravno u igru. Zaključujem da za sada nema razloga za neku brigu. Na te male ozlijede kremica i idemo dalje.
Evo da javim da ide na boljeovi tjedan plače samo kad ulazi i posli se zaigra i ručka čak pojede, kažu tete da je super i dočeka me nasmijan
Još spavanje, a toga me najvise srtah da će smetat cijeloj grupi, al vidit ćemo...
Super
Nemoj se bojati spavanja, spavat će bolje u jaslicama, nego doma, vidjet ćeš
He he nadam se i ja, dobro on kući spava, mislim dugo, al mu dugo treba i da zaspi... vidit cemo
hvala na podršci
U nasoj grupi jaslicara imamo samo jednu tetu koja je "fiksna" teta grupe.Druga gospodja odavno je otisla u mirovinu i tek odnedavno dosla nam je druga teta koju od prvog dana setaju po "ispomocima".Nama pak stalno
dolaze neke nepoznate tete(valjda su se izredale sve iz jaslica i vrtica) te imamo jednu tetu studenticu.
Ne trebam naglasavati koliko je vazno da se dijete veze uz tetu,pogotovo sto je tako malo i potrebito.No kod nas to nije potpuno izvedivo.
Kod prijema djeteta ujutro uvidimo svaki puta koliko je djetetu bitna ta njegova teta.Veselije,radosnije,neopterecenije udje u prostoriju,njegova teta ga uvijek pozove da joj se pridruzi ili nam pridje pa ga povede k djeci.
Tjesim se da je bitno da ima tu jednu,jer i kad je idealna situacija,u vecini slucajeva svako djete ima "omiljeniju" tetu.
Danas smo ujutro usli u prostoriju (odnedavno zaista rado i lako ulazimo-kad jhe nasa teta),neka nepoznata teta je sjedila okruzena djecicom,nije obratila pozornost na dijete vec samo na roditelja,malisa je stajao,cekao da ga se pozove.Otisla sam,no vratila se za nekoliko minuta jer sam zaboravila kapu staviti u rukavac od jaknice ,a moje dijete je jos stajalo i cekalo,valjda da ga se pozove..ili..nesto.
Znam da se ta situacija vjerovatno odmah rijesila i tjesim se cijelo jutro da to nije nesto oko ceg bi trosila vrijeme razmisljajuci,ali leglo je na plodno tlo,nije mi se svidjelo.Ocito.
Kako je kod vas,imaju li vasa djeca stalne tete i kakav je odnos vase djece sa tetama?Pogotovo novi jaslicari 2013/2014...
Posljednje uređivanje od Sela : 02.05.2014. at 14:22
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
