Kako sve stižete?

[mitovski]

Ja sam zadnjih mjesec i pol ukombinirala trčanje dok J. pliva, ne uvijek jer nekada moram obaviti nešto drugo.
Ukradem vrijeme na kućanskim poslovima. Ne peglam, kupujem robu koju ne treba peglati. Ne mora mi kuća biti blistavo čista, ne moramo svaki dan imati savršeno izbalansirane obroke, mogu i jaja sa salatom. Veća čišćenja sam si prebacila za petak popodne tako da ne provedem vikend čisteći već s djetetom.
No, ja sam osoba koja voli spontanost i reagira u trenutku i to je ono što mi fali jako i teško mi je što mi je sve toliko isplanirano unaprijed.

[Peterlin]

Literatura (zabavna i korisna):

Elaine St James: Živjeti jednostavno
Paula Jhung: Kako se riješiti kućnih poslova

[sasa]

Ja jako puno toga stignem i uzasno sam efikasna osoba- takva mi je narav- oduvijek sam takva, brzo i lako planiram, stroga sam prema sebi, planova se drzim i nikada ne prokrastriniram. Ali- za razliku od mnogih koji ovdje pisu- ne razvozim djecu po aktivnostima jer idu na aktivnosti koje su nam blizu (ili stariji ide tramvajem), i imam tetu spremacicu jednom tjedno. Sto je stvarno velika pomoc. Osim toga sam jako prakticna osoba- pa npr vjezbam svakodnevno kod kuce, u toku vjezbanja premijesim kruh ako treba, ukljucim manju da radi yogu i tomu slicno. Uglavnom specificnost je da nemam uopce praznog hoda- nimalo. S djecom se druzim sponatano- ne odvajam posebno vrijeme za to- kad kuham za iduci dan onda razgovaramo npr, uvecer nekad gledamo nasu seriju, ujutro se mazimo. Vikend normalno nosi vise vremena i isplanirane setnje, izlete i tomu slicno. Ukljucujem clanove obitelji u kucanske poslove. Vecer iza 9, pola 10, oslobadjam samo za ugodne aktivnosti, druzenje s muzem, prijateljima, pivo i slicno. Malo spavam, 5-6h, to mi je dovoljno. Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost. Ja ponekad pozelim biti lezerna osoba, koja nema pojma sto ce kuhati naredni tjedan i dozvoli si bez grca 3 epizode serije. Jbga, ne ide.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[tangerina]

Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost.
Sent from my iPhone using Tapatalk

mislim da je ovo ključno

[sirius]

Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost. Ja ponekad pozelim biti lezerna osoba, koja nema pojma sto ce kuhati naredni tjedan i dozvoli si bez grca 3 epizode serije. Jbga, ne ide.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Eto me, ta sam.
Meni je inspiracija -motivacija.
Mogu biti super efikasna , a onda ima dana kad samo cekam da mi inspracija dode.
Ok, zivot me naucio da se neke stvari moraju obaviti i bez inspiracije, jer tako rade odrasli ljudi.
Ali da se mene pita cekala bih da mi dode .

[LolaMo]

Ja jako puno toga stignem i uzasno sam efikasna osoba- takva mi je narav- oduvijek sam takva, brzo i lako planiram, stroga sam prema sebi, planova se drzim i nikada ne prokrastriniram. Ali- za razliku od mnogih koji ovdje pisu- ne razvozim djecu po aktivnostima jer idu na aktivnosti koje su nam blizu (ili stariji ide tramvajem), i imam tetu spremacicu jednom tjedno. Sto je stvarno velika pomoc. Osim toga sam jako prakticna osoba- pa npr vjezbam svakodnevno kod kuce, u toku vjezbanja premijesim kruh ako treba, ukljucim manju da radi yogu i tomu slicno. Uglavnom specificnost je da nemam uopce praznog hoda- nimalo. S djecom se druzim sponatano- ne odvajam posebno vrijeme za to- kad kuham za iduci dan onda razgovaramo npr, uvecer nekad gledamo nasu seriju, ujutro se mazimo. Vikend normalno nosi vise vremena i isplanirane setnje, izlete i tomu slicno. Ukljucujem clanove obitelji u kucanske poslove. Vecer iza 9, pola 10, oslobadjam samo za ugodne aktivnosti, druzenje s muzem, prijateljima, pivo i slicno. Malo spavam, 5-6h, to mi je dovoljno. Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost. Ja ponekad pozelim biti lezerna osoba, koja nema pojma sto ce kuhati naredni tjedan i dozvoli si bez grca 3 epizode serije. Jbga, ne ide.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ja skoro pa identično. I bas me nasmijao ovaj dio sa serijom jer sam se čak i tu prepoznala (plus sve ostalo).
Sve stignem, ali nemam minutu praznog hoda.
Lijenost me živcira i mislim da sam vrlo vrijedna.
Kad mi nešto pošemeri moj protokol, nisam sretna :zubo:
Slično nam planiram i vikende.
Nije da ja ne bi voljela ponekad malo praznog hoda..bi.. ali onda ne bi stigla sve što želim, a ja želim SVE



Sent from my iPhone using Tapatalk

[aleksandra70vanja]

ja ću samo plakati na naslov
i doći kao sasina totalna suprotnost
a onda idem čitati temu

[NanoiBeba]

sasa, respect.

Ja sam u nekim stvarima organizirana, u puno njih nisam.

I imam puno praznog hoda

[Lili75]

Ja sam u dosta stvari slična saši - efikasna do maximuma, organizirana i disciplinirana, obožavam planirati, no kad osjetim onu točku da je dosta i da treba zastat i odmorit, priuštim si gušte, stanem i odvojim to vrijeme za obitelj, sebe, whatever. Paše mi prazni hod ponekad, doduše to je rijetko, više volim imat pun raspored, a energije imam napretek.

Treninge ubacujem u svakojako doba (jutrom prije posla ili trčim s posla doma direkt iz ureda, pa tako odradim trening i usput dođem doma ili ovako kao mitovski dok dijete trenira onda i ja). S djecom obavezno provedem par sati svaki dan (obično između 17h i 22h) bilo onako usputno po kući pa razgovaramo ili pred spavanje pa pričamo, nezamislivo mi je da se ne vidimo i ne popričamo u popodnevnom dijelu dana. Vikend je bajka, vremena koliko hoćeš, stignu naučiti i za školu, a stigne se i otići na neki izlet, druženja, iako sad kad je starija 5. razred mora se više planirati zbog škol. obveza.

Čišćenje i spremanje, nemam tetu čistilicu iako bi mi super došla, spremamo svi onako usputno pomalo, nemamo velika čišćenja kao nekad, održavamo red i da je (koliko toliko) čisto, jedino što ne podnosim je nered, volim da je svaka stvar na svome mjestu

Preko tjedna uglavnom jedemo MM i ja na poslu, djeca u školi, uvijek nešto imamo doma za pojest, al ne baš pravi ručak kao vikendom.
Čitam pred spavanje, al ne radi se o nekom velikom čitanju jer brzo zaspem.

San mi je jako bitna stavka i nastojim leći na vrijeme i odspavat tih 8h, radije maknem neku aktivnost nego da je odradim nauštrb sna.

Navečer uvijek pripremim šta ću jujutro obući i ja i djeca, tako da mi jutarnje spremanje s komplet šminkom bude gotovo za 15 min.

S prijateljicama se volim naći i imam zadovoljavajući društv.život, to je obično u večernjim satima kad djeca idu polako u krpe. u pravom noćnom izlasku nisam bila dugo, al evo prilike idem baš večeras i idući vikend na jedan koncert.

Ne sjećam se što je još bilo na popisu.

[Lili75]

Sad vidim popis

- psa nemam, samo ribice i one su mi obveza zbog pranja akvarija al eto odlučile su dugo živjeti
- ne gledam akcije (za to jednostavno ne želim odvojiti svoje dragocjeno vrijeme nego na licu mjesta odaberem ono što je na akciji)
- sestra mi živi u inozemstvu i najčešće je zovem kad negdje hodam ili se vozim u autu u koloni
- vrta nemam, osim na balkonu svoje povrće

Zapravo je stvar u tome što je tebi bitno, odredi prioritete jer sve nitko ne može.

Ja kad sam prekrcana pa moram puno toga obaviti u 2-3 dana, zapišem si u rokovnik pa ga svako malo otvorim i usputno rješavam. Idem na neki sastanak a NN su na putu, odmah kupim djeci to što im nedostaje za školu. Planiram u hodu i puno muha rješim jednim udarcem. MM je čista suprotnost, što se tiče planiranja. On ništa ne planira, al zato i manje toga uspije obaviti

[Lili75]

Evo za surfanje u zadnje vrijeme baš i nemam vremena iako me čitanje Roda baš opušta, al pišem u vlaku, nekim pauzama ili na dugim dosadnim sastancima na kojima sam završila sa svojim dijelom, a moram ostat do kraja

[Peterlin]

Meni ove godine fali pomoć djece - jedan je maturant, a drugi brucoš, pa imaju puno više svojih obaveza nego prije.... Osim toga, dosta izbivaju iz kuće zbog toga, a ja se s nostalgijom prisjećam dana kad sam jedva čekala da narastu.

E, pa, narasli su. Bolje da ne napišem kaj se meni i mm-u dogodilo.... Ovako nešto:

[Lili75]

Daj Peterlin napiši, ja obožavam upijat tvoje savjete i općenito slušat priče mudrih žena koje su prošle neke faze koje mene tek čekaju. Daj udijeli koju mudrost

[Argente]

Imam muža, toddlera i predškolca, roditelje kojima ne treba pomagati, nemam kućnih ljubimaca ni “ženu”.

Po ljeti, kad manje spavam (tipa 5-6 h), više stignem. Imam ravnopravnog muža. Da ukinem surfanje, imala bih vremena za sve osim vrta, kojeg nemam, i peglanja, koje principijelno ne prakticiram.
Ako ne želim manje spavati i surfati (a uglavnom ne želim), moram smanjiti kriterije. Evo, upravo ravnodušno gledam hrpu robe i raskopan krevet. Ali to ne mogu u PMS-u (cca 25 dana u mjesecu) pa živčanim.

Uglavnom, kod mene sve pati osim henganja s djecom i njihovih obaveza (treninzi, rođendani, parkić...)

[Bubilo Bubich]

Kako stignete skoknuti do Lidla škicnuti akciju? Pomaziti psa? Odmeditirati 5 min? Ili popiti kavu na miru 5 min? Skoknuti na pivu s frendicama jednom u 2 tjedna? Skuhati ono što planirate? Nazvati sestru? Srediti taj veš napokon? Pregledati zadaću na miru? Pogledati film s klincima? Spavati 6 (7!) sati u komadu? Sjetiti se kupiti kuglice koje fale PRIJE kićenja bora? Nabaciti trening? Ujutro se našminkati? Navečer detaljno skinuti šminku? Imati sređene nokte? Biti u toku sa zahtjevima štrajkaša i vrpoljenjem Vlade? Prosurfati?

Eto, zanimaju me, valjda, vaša mišljenja, iskustva. Kako vi hendlate, pa, život valjda , i kako ste se 'gradili', što prioritizirali, a što pustili za kad stignete.

Nikad ne idem u Lidl niti bilo koji drugi dućan škicnuti akciju, ići u dućane mrzim iz dna duše. Kupujem samo kad moram. Npr. jesti . Pa je šoping isključivo 1x tjedno uvijek isti dućan u isto vrijeme dok je dijete na aktivnosti ili u isto to vrijeme plac. Ako nešto drugo usfali, uđem u prvi dućan koji mi je usput i brojim sekunde do izlaska.
Psa nemam. Meditiram dok dojim/uspavljujem dijete. Kavu ne pijem i stalno sam nabrijana i hiperaktivna i ne znam ni “piti kavu, čaj i slično”. To mi nije opuštanje nego hodanje po prirodi za koje uvijek moram naći vremena. Kad ne mogu više, na poslu izađem i šetam. Doma upalim djeci crtić i dam im slatkiše i mirna sam .
Kuhanje, veš i sude strašno planirano i racionalno, kao i cure prije, obavim jureći bez praznog hoda. Vrlo često usput pregledavajući zadaću. Spavam dosta jer idem spavati oko 22. Ne vježbam. Ne još. Ne šminkam se uopće. Lak misim nisam stavila nikad u životu. Ne peglam osim 3 košulje. Čistim najnužnije i minimalno, za kategoriju “samo da nije odvratno”. U toku sam sa svime jer se budim noću pa surfam kad imam nesanicu. Ili imam prazni hod na poslu, radim za kompom pa sam u toku. Ako mi je gužva na poslu, ne vozim se tramvajem i nemam nesanicu nisam ni sa čim u toku. Kuglice za bor imamo iste već 10 godina. Sto te još zanima?

A od svega jedino važno od svega toga mi je otići s obitelji u prirodu, šetati i pričati. Ili se valjati s njima po krevetu i smijati. Samo za tim žalim ako nisam uspjela stići. Lidl, kuglice, nokti... ništa me od toga nije briga, zapravo od svega toga želim pobjeći...

Ajme sto zvučim ono...
Uglavnom... diši. Smanji kriterije. Diši. Napravi prioritete. Diši. Uživaj.
Pozdravlja vas vaš life coach .

[Lili75]

Life coacherice legenda si...

[Bubilo Bubich]

Mislim da je ključna razlika godište djeteta u ovoj priči .

[NanoiBeba]

Da, dob djeteta.
I mjesto stanovanja.
Ja ponekad popijem kavu s Forkom. I ne lakiram nokte. Al imam još neke druge hobije. I kućnog ljubimca. A i staru mamu, pa je to " nova briga"

[Lili75]

Upravo sam to htjela reci i ne samo dob djeteta nego i broj komada djece

Ni ne ocekujem da netko tko ima djecu srednjoskolce a kamoli studente trazi savjete po forumu kako izaci na kraj s obit.obvezama
Sorry Forka, al iskreno tako mislim.

Ne znam koliko djece i koje dobi ima MalaRiba.

[Forka]

Upravo sam to htjela reci i ne samo dob djeteta nego i broj komada djece

Ni ne ocekujem da netko tko ima djecu srednjoskolce a kamoli studente trazi savjete po forumu kako izaci na kraj s obit.obvezama
Sorry Forka, al iskreno tako mislim.

Ne znam koliko djece i koje dobi ima MalaRiba.

Uopće ne znam zašto se ispričavaš.
Ja sam samo odgovarala na pitanje...
Ova tvoja rečenica čini mi se totalno bespotrebna, da ne velim da mi zvuči kao ruganje bez razloga.

[Bubilo Bubich]

Zapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!

[emily]

Zapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!

baš sam ovo htjela napisati
barem što se tiče "me-time" za nas mame
svjetlo na kraju tunela se zove malo odraslija djeca

kad najmlađe krene u školu može se prodisati
kad krene u više razrede osnovne, to je već super, a srednja je high life
odjednom si vrlo blizu onog statusa prije djece, imaš vremena za svoje stare hobije, za neke nove hobije i interese, više vremena za druženja s ostalim odraslima, nema trčanja doma jer netko mora nekud ići, pa si ti taksi služba, kasni izlasci su opet aktualni, jer oni mogu sami ostati doma i po noći

izdržite, žene, doći će i taj dan, prije nego što mislite

ovaj dio s čišćenjem, vešom, peglanjem, kuglicama i Lidlom mi nije nikad bio previše napet niti važan, pa nisam patila ni prije kad je raspored bio gust

[magriz]

barem što se tiče "me-time" za nas mame
svjetlo na kraju tunela se zove malo odraslija djeca

kod mene je malo odraslije dijete bilo kad je prestao dojit , znaci s 2ipol godine
tata je bio uz njega kad sam ja isla van, na svoje aktivnosti. kad je navrsio 9, prvi put je ostao sam doma i prvi put smo zakoniti i ja izasli zajedno van.
sto se tice ostalog, cistim svakodnevno po malo, nemam velika tjedna ciscenja. kupovinu odradujem po povratku s posla/vikendom.
kuham svaki dan ili ujutro prije posla ili navecer. ne jedem po menzama jer mi je ta hrana dno dna (a isprobala sam masu menzi diljem europe).
treniram 3-5 puta tjedno, od bazena, teretane, trcanja, penjanja na brdo...
posao mi je terenski i cesto odradim nekoliko stotina km dnevno u svakom smjeru. ne pamtim kad sam otisla iz kuce u 7.30 i vratila se u 16.30, uglavnom izlazim u 6 i vracam se oko 18-19. cesto na povratku stanem na bazenu/teretani i odradim trening
imam i psa, setamo ga svi u familiji, pomazim ga kad se zvuce u krevet u neko nedoba
vrijeme s djetetom se uvijek ukomponira u neke aktivnosti, tipa kuhanje/ciscenje/peglanje...
ali najvaznije mi je vrijeme za mene. toga se nisam nikad odricala i ne zelim. to mi pomaze da budem bolja majka i partnerica.

[Peterlin]

baš sam ovo htjela napisati
barem što se tiče "me-time" za nas mame
svjetlo na kraju tunela se zove malo odraslija djeca

kad najmlađe krene u školu može se prodisati
kad krene u više razrede osnovne, to je već super, a srednja je high life
odjednom si vrlo blizu onog statusa prije djece, imaš vremena za svoje stare hobije, za neke nove hobije i interese, više vremena za druženja s ostalim odraslima, nema trčanja doma jer netko mora nekud ići, pa si ti taksi služba, kasni izlasci su opet aktualni, jer oni mogu sami ostati doma i po noći

izdržite, žene, doći će i taj dan, prije nego što mislite

ovaj dio s čišćenjem, vešom, peglanjem, kuglicama i Lidlom mi nije nikad bio previše napet niti važan, pa nisam patila ni prije kad je raspored bio gust

Nije to nužno... Ja sam na svoju rekreaciju krenula dok su još bili u vrtiću, 2x tjedno (ponekad 3x, kako sam stizala - kasnovečernji termin, da ne ulazi u dječji raspored), aliii veće opterećenje mi je bilo tijekom njihovih ranih školskih godina, jer su tada trebali pomoć i nadzor.

I nipošto nije točno da je srednja high life, ako dijete u ranijoj dobi nije steklo radne navike ili ako ima rupe u znanju koje trebaš krpati (to smo u dobroj mjeri radili sami - koštalo je manje, ali uzimalo je više energije i vremena). Instrukcije za svaki slučaj tek u četvrtom razredu, u okviru priprema za maturu.

Organiziranje je trajni proces. Ne prestaje nikada, samo mijenja oblik.

Da me netko sad pita kako smo preživjeli sve što smo trebali (moja djeca su imala hrpu sitnih ranih smetnji koje su tražile trajnu brigu - slabovidno oko, smetnje disanja, obojica su bili godinama u Suvagu zbog teškoća govora-stariji i teškoća čitanja-obojica). Jednostavno se organiziraš tako da fiksni termini terapija imaju prioritet, a život gradiš oko toga. Dodaj tu stare roditelje koji (1) nisu mogli puno participirati u brizi oko djece i (2) trebaju našu pomoć, a ne žive s nama i imaš zahtjevnu križaljku organizacije koju treba trajno preslagivati.

Moja djeca su prvi put otišla sama u glazbenu školu i pripremila sebi večeru kad su imali 9 i 10 godina. MM je bio na službenom putu, a ja završila na hitnoj kiretaži na Sv.Duhu. Snašli su se, morali su... Nije dugo trajalo, ali bilo je takvih situacija. Trajno osposobljavaš djecu da se snalaze i podupiru sami koliko mogu.

Meni je bilo baš dobro dok su bili u početnim razredima srednje škole - njihova pomoć u kući odavno nije zanemariva, ali sad dok su maturant i brucoš, fizički ne stižu koliko bi meni pasalo. Na sreću, kasne izlaske ne volimo ni mm ni ja, a rajzanje po danu si sad već možemo priuštiti. Napokon i mm može na rekreaciju.

[Bubilo Bubich]

Ja evo cijeli vikend razmišljam o ovoj temi i o vremenu za sebe, i tom svijetlu u tunelu, ili na kraju tunela… ili evo što sam zaključila…

Prvo sam zaključila da meni uopće ne fali vrijeme za mene, i da ja zapravo cijelo vrijeme i radim upravo to što želim. Npr. ja želim provoditi vrijeme sa svojom djecom, i fali mi više vremena koje provodim s njima, pri čemu mi (u ovoj fazi života) ne fali npr. vrijeme s prijateljicama.

Ono što mi zapravo fali je odmor, da se naspavam i zapravo odmorim – pri čemu mislim doslovce na ležanje i spavanje. Izlazak s prijateljica bi možda napunio neke baterije, ali bi istovremeno u potpunosti ispraznio glavni izvor napajanja pa izlazak s prijateljicama uopće nije nešto za čim žudim ili mi fali.

Pa onda razmišljam o vremenu od prije 10 godina, vremenu prije djece, pa se sjetim da sam zapravo i tada konstantno bila umorna, jurila po cijele dane na sve strane, imala hrpu obaveza. Naravno, tada je bilo puno više onoga što sad zovemo „vrijeme samo za mene“ – izlasci, knjige i sl. No, isto su mi dani bili prepuni obaveza i jurnjave. Jer sam ja takva. Ne znam živjeti bez „to do liste od najmanje 15 stavki“. I svaki put kad mi se lista smanji, ja ju nadopunim. Razmišljala sam tako ovih dana što bih ja to radila da su mi djeca veća i da imam više vremena za sebe, i zaključila sam da bih volontirala na jednom mjestu i nastavila na postdiplomskom kojeg nikad nisam završila. Naravno, vjerojatno bi mi priznali samo 2 ispita i morala bih sve ispočetka, ali nema veze, to je ono što se meni mota po glavi da bih ja radila da su djeca veća. Zato sam više puta zaključila da je bolje da ne ležim i ne odmaram se jer čim malo dođem sebi, odmah razmišljam „što bih sljedeće mogla“ i samo si natovarim nove stvari na glavu. Doduše, moram priznati da postajem bolja s godinama pa si natovarujem samo stvari koje u konačnici stvarno i želim.

Što se tiče prijateljica, radim s ljudima s kojima sam studirala (a s nekima išla zajedno i u srednju), i koje poznajem preko 20 godina i neki od njih su mi istinski prijatelji, tako da na poslu odradim velik dio prijateljskog dijela. Druge dobre frendice imaju male klince kao i ja pa se često družimo zajedno s klincima. A zapravo, kad se kao dogovorimo za kavu bez djece, onda uvijek sve jurimo na tu kavu, ispišemo 100 poruka u grupu na mobu tijekom tog povijesnog dogovora, sve dotrčimo na ta 2 sata, 85% vremena ogovaramo djecu i muževe, što i inače radimo preko poruka u grupi, i kad malo bolje razmislim, te kave mi često više predstavljaju stres nego vrijeme za mene i opuštanje. Treće, stalno sam s djecom vani i već imam nekoliko super mama s kojima se lijepo podružim dok majmunčići skaču. Za koncerte, dim cigareta, traženje parkinga, bučna kina u šoping centrima sam prestara i prečangrizava i za time uopće ne žudim. Za pogledati film doma ili čitati knjigu nađem vremena. Ovaj forum mi je jedno ogromno, ogromno vrijeme za mene. Jedino što bih stvarno voljela je ići u kazalište (koje nije lutkarsko), ali rezervirati karte na vrijeme i da se niti jednoj od nas ne razboli dijete taj vikend ili nešto slično me opet dovodi do toga da mi je stres organiziranja tog kazališta veći od benefita odlaska u kazalište. Frizeri, kupovina odjeće i slično su mi tlaka neopisiva i mučenje i nikakva kategorija ičega što se zove „nešto za mene“.

Što se tiče kuće, izluđuje me i smeta mi prljavština i nered, ali su mi s godinama popustili kriteriji i došla sam do zen faze u kojoj maštanje „da barem imam više vremena i da barem stignem“ ne uključuje ništa što ima veze s čistim i speglanim kuhinjskim krpama ili izribanom rernom. Kad rerna dođe na red, neka bude sretna, a do tada nema pravo glasa.

Možda sam luda i nenormalna, možda jer još uvijek dojim, ali ja sam nekako zaljubljena u tu svoju djecu i samo tražim načina da mi provedemo više vremena negdje zajedno. Ovo proljeće je bila neka opcionalna poslovna prilika na idem na 4-5 dana u London. Ja sam (možda luda) to odbila. Kaže mi šefica, zar ti ne bi dobro došlo da se odmoriš od njih. Ne . Imat ću priliku opet sljedeće proljeće, ali ja opet razmišljam odbiti (dok mi ne kažu da baš moram ići). Odnosno, išla bih ja u London, ali cijelo vrijeme razmišljam da bi zapravo išla s tim svojim prascima tamo, a ne bez njih.

Treba li mi vrijeme bez njih? Da, ali samo malo i samo da se resetiram. Samo onda kad vrište, svađaju se, hoće sve, neće ništa, zahtijevaju i naporni su (5 milijardi puta dnevno), ali ja cijelo to vrijeme samo čekam da prestanu biti takvi i čekam onih 5 minuta kad su sretna i mila djeca, a ne frustrirana čudovišta. I samo mi od toga treba odmor i predah. A ionako nismo cijeli dan skupa i premalo mi je ta večer i samo dva dana vikenda da dočekam tih „5 minuta sretne i mile djece“.

Na temu broja djece… odavno sam zaključila da troje djece nije matematički 3 puta 1, nego je to 3 puta milijardu… jer kad imaš jedno dijete – to je jedno biće, jedna situacija. Kad imaš dvoje: imaš jedno dijete, drugo dijete, i odnos između to dvoje djece. Kad imaš troje djece imaš: prvo, drugo, treće, odnos prvog i drugog, odnos prvog i trećeg, odnos drugog i trećeg, odnos trećeg prema drugom kad drugo tuče prvo, odnos dede prema prvog dok tuče drugo jer je drugo tuklo treće… nastavi niz… sve eksponencijalno raste. Staviš tanjur na stol, nitko ne gleda u svoj nego „zašto on/ona ima ovo, a ja nemam“ pa puta sve moguće kombinacije hrane na 3 tanjura… zimi: obučeš prvo, oblačiš drugo i vičeš na treće da se obuče samo dok je prvo skinulo pola toga sa sebe i tuče treće šalom koje još trči u gaćama dok je ono koje ti trenutno oblačiš već u skafanderu… ono, zamišljaš linearno - obukao si jedno i stavio ga na policu i ono mirno sjedi i čeka dok ti to ponoviš s preostalih dvoje, no preostalih dvoje ne stoje mirno nego se za to vrijeme moraju gađati odjećom umjesto da ju oblače. Najradije bi ih sve zatukao, ali zapravo su baš slatki i to sam si baš htjela, imati troje djece.

Mala riba je spomenula kuglice u prvom postu… mi smo nekad davno prije 10 godina kupili neke, pa koliko ih je do sad preživjelo toliko ih i imamo. Jer su na našem boru ionako njihovi uradci iz vrtića, i uradci njihovih prijatelja koje kupujemo na božićnom sajmu u vrtiću/školi. Jer je nama doma svima ok takav bor. Moja prijateljica koja isto ima dvoje male djece ima ja mislim 10 različitih setova kuglica u svim bojama i nijansama i stalno kupuje nove, i bor joj uvijek izgleda kao iz telekom/popularno gazirano piće reklame. Jer joj je to važno, i uvijek nađe vremena da nakupuje tonu tih kuglica.

Inače, mene barem jednom tjedno netko pita ili mi kaže „ja se tebi divim, kako ti sve to stigneš?“. A ja uvijek u čudu, što to stignem, ne stignem ništa, pogledaj malo bolje. I to npr. u situaciji gdje vodim najstarijeg prijatelju na rođendan ujutro, a sama sam s njih troje pa ne mogu ove dvije (6 i 2 god.) same ostaviti doma pa ih sve potrpam u autu. Ali nemogući su i kasnimo pa ove dvije uopće ne uspijem obući. I stavim ih u autu u pidžamama. Njemu sam dala čistu majicu, ali je lik prije izlaska uspio obrisati šmrljke rukavima. Imam još samo jednu jako zgužvanu majicu čistu (ne znam zašto baš tu sušilica ne izravna). Razmišljam hoće li ići jako zgužvan ili sa šmrkljima na rukavima. Odlučim se za zgužvani look. Rođendan je doma i kad stignemo i one žele na 5 minuta u dvorište pogledati. Pustim ih. Pita me jedna mama – „kad ti to sve stigneš?“. Ja ju gledam. Ja izgledam ko da me poplava izbacila, mali zgužvan, cure u pidžama trče po dvorištu, a ona me pita kad stignem. Kad stignem što? Preživjeti?

Što sam zapravo htjela reći? Pa da zapravo kad malo bolje razmislim, da stvarno, imam ja svijetla i u svom tunelu, samo mi fali malo više madraca po putu i da se malo češće izvalim. A to što su one u pidžami vani, a on zgužvan na rođendanu uopće nije ni bitno.

A sad idem učiniti nešto za sebe i idem na trg na prosvjed.

[Forka]

Zapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!

Nije to svjetlo na kraju tunela. Ja sam takva oduvijek, više sam svjetlo U tunelu .
To vam mogu potvrditi svi koji me znaju...
Btw, i moje je dijete nekad bilo mala beba, i toddlerica, i pubertetlija i tinejdžerka (okej, to je još uvijek), nije se rodila odrasla.
I ono što sam gore napisala i prije sam radila, jednako tako.
Zaboravila sam vam napisati da nismo imali apsolutno nikakvu pomoć sa strane, baka-servis - nope .
I imam i vrt (okej, to tek zadnjih par godina ).

[Argente]

1. Broj / dob / zdravlje / karakter djece
2. Imanje / suradljivost muža
3. Zdravstveno stanje roditelja
3. Karakter

Mislilm da su ovo, redom, najbitnije točke. Osobno sam prije djece stizala sve, s prvim djetetom performanse su mi pale za 40%, s drugim 70%. Da imam treće ne bih se stigla oprati.
Još bih ja tu dodala faktore težine slučaja od 1 do 5 (tipa: na ljestvici gdje je 1 totalni nabrijanac a 5 totalna lijenčina, ja sam 3/4 itd.)

[Tanči]

1. Broj / dob / zdravlje / karakter djece
2. Imanje / suradljivost muža
3. Zdravstveno stanje roditelja
3. Karakter

Mislilm da su ovo, redom, najbitnije točke. Osobno sam prije djece stizala sve, s prvim djetetom performanse su mi pale za 40%, s drugim 70%. Da imam treće ne bih se stigla oprati.
Još bih ja tu dodala faktore težine slučaja od 1 do 5 (tipa: na ljestvici gdje je 1 totalni nabrijanac a 5 totalna lijenčina, ja sam 3/4 itd.)

Možda da, a možda i ne.
Ja sam imala u isto vrijeme malo dijete i to bolesno, nepokretnu svekrvu i zaposlenog muža i sve sam stizala.
Aliiii, bila sam mlađa i nisam hodala svakodnevno u teretanu.
Tako da...

[Argente]

E trebalo bi gore pod 5) dodati i zahtjevnost radnog mjesta.

[NanoiBeba]

I pod 6, lokacija posao- kuća.

Ak provedes u autu, tramvaju, busu 2-3 sata dnevno, dan ti je kraći

[Mima]

Zdravi roditelji spremni pružiti logistiku bi bome mogli biti i na prvom mjestu.

[spajalica]

Kao putnik mogu reci da je to vrijeme za mene.
Mozes citati ako si putnik u javnom prijevozu. A slusati knjige ako vozis.
Mozes misliti na svoje stvari. Mozes svasta.
Mozes pjevati. Mozes plasati ako nicim drugo onda s glavom.

[Argente]

Zdravi roditelji sam napisala u smislu da nemaš posla još i oko njih, haha, al imaš point Mima.

Spajka, ti si jako skromna žena istina, da sam vedrije naravi mogla bih pronaći radost u tome što pjevam u autu kad sam sama, i pričam s djecom kad nisam, a ja se uglavnom samo nerviram jer gubim vrijeme.

[Bubilo Bubich]

Zdravi roditelji sam napisala u smislu da nemaš posla još i oko njih, haha, al imaš point Mima.

Spajka, ti si jako skromna žena istina, da sam vedrije naravi mogla bih pronaći radost u tome što pjevam u autu kad sam sama, i pričam s djecom kad nisam, a ja se uglavnom samo nerviram jer gubim vrijeme.

Mene su neki dan pitali imaš li vremena za sebe s troje djece. Ja sam rekla: imam! Vozim se sama u autu na posao!
I da, i plešem i pjevam.

A druge strane kad sam s njima, to je nekad vrijeme za lijepu priču s njima. A nekad bi bome dođe i da izađem iz auta na prvom semaforu i odem...

[Lili75]

Ma Forka nisam se rugala, krivo si shvatila. Zaista.

Point je bio da necu sad ja na temi beba nespavaca pisat kako ja dobro spavam, a djeca mi idu u osnovnu skolu, samo to.Naravno da sad spavaju.

A apsolutno ti vjerujem da si takva bila oduvijek i da jesi svjetlo u tunelu, to je bas predivno

Nama je ove godine puno jednostavniji raspored s djecjim aktivnostima, sin ide u kvart. skolu na kosarku, a kcerka je pocela ici sama do Mladosti tramvajem i pjesice, jedino je mi vracamo kad se po mraku vraca ili ako bas pljusti.
To bas olaksava. A i dalje se drzim svog svetog pravila od pocetka da im je 3xtj treninga sasvim dovoljno.a vole imat i vrijeme za sebe.

[larmama]

Meni je od svega ovoga bilo teško putovanje, u javnom prijevozu mi je znalo biti loše i kad pazim i gledam ravno, i često bi morala izaći van. Morala sam paziti da ne stojim u smjeru suprotnom od vožnje, čitanje mi je bilo SF.
A što se tiče ostalog dok je bila mala, veća i sad srednjoškolka sam u Forkinom timu . Više nam sad pomoć roditeljima utječe na raspored. No s druge strane dijete nas izbjegava a roditelje odrađujemo pojedinačno pa onaj drugi u to vrijeme kreira svoj raspored.

[spajalica]

Nisam skromna. Nisam optimisticna. Casa mi nije uvijek polupuna.
Ali voznja mi je svakodnevnica. Nervirala sam se. Al sad sam odlucila je uzeti kao nesto sto meni moze pomoci.
Cesto imam suputnika. Lijepo se napricam. O temama koje nemaju veze s djecom.

A na temu male djece. Jutros smo imali neku frku s teenom. A naletila je moja sestra. Otisla je na hladjenje od svoje djece. Jedno ni godinu drugo ni tri.
Nakon nase frke nije znala da.se vrati doma sretna sa svojim problemima ili da se rasplace sto je sve ceka.

Odlucili smo sami ili je svemir za nas odlucio da zelimo biti roditelji. S tom odlukom nismo se odrekli sebe. Ali perfekcionizma jesmo.

I to je jedino kako stizemo. Na neke stvari zazmirimo da bi dobili drugu.

[sirius]

Joj, seka ti ima jos jedno od kad sam zadnji put bila u toku.

[spajalica]

Ovaj pak nije isti ja :skromna:

[Lili75]

Odlucili smo sami ili je svemir za nas odlucio da zelimo biti roditelji. S tom odlukom nismo se odrekli sebe. Ali perfekcionizma jesmo.

I to je jedino kako stizemo. Na neke stvari zazmirimo da bi dobili drugu.[/QUOTE]

Predivno receno spajka

[malena beba]

Ajme dje me nadje
Stignem ono sta mi je prioritet. Dakle, kuham svaki dan, malo mi je problematican svako drugi tjedan kad su mi djeca suprotna smjena pa moram imati gotovi ili napola gotovi rucak za cimavicu. Ujutro se ustajem pola sata prije maze jer volim popit kavu u miru i malo prosurfat dok se razbudim. Treniram otprilike 5xtjedno, ako za nesto fali vremena onda preskocim trening. Peglam kako stignem, 1-2x tjedno, nikad mi se ne nakupi previse, cistim uglavnom sub ili ned, djeca preko tjedna usisaju svaki dan, raspreme masinu za sudje, objese/pokupe robu, sta vec treba, vikendom ocistim detaljnije.
Svako jutro pijem kavu sa sestrom, 20 do 30 min, u ducan idem najcesce prije fitnesa al to znaci da moram ranije otic od kuce ili ostat iza, sta mi zna bit naporno jer onda iza 22 h dodjem kuci :visi:
Nastojim odrzavat i drustveni zivot (najcesce otpadne trening kad imam dogovor za izlazak), s djecom se druzim usput, najcesce navecer kad smo svi gotovi sa svime i nadjemo se zajedno na kaucu.
Mozda je bitno za temu da sam obrtnik sta znaci da nemam klasicni godisnji odmor (najcesce je godisnji od bozica do 3 kralja, preko god koji petak ili pon spojim s vikendom) ni radno vrime - kad imam rokove radim po cili dan, a nekad umjesto u 15h odem u 13h ako nemam guzvu taj dan... nema pravila

[casa]

Meni je putovanje javnim prijevozom jedna od stvari koje mi najviše nedostaju iz ZG. Ono voziš se i misliš svoje, čitaš, slušaš muziku .. milina. Nije mi usporedivo s vožnjom auta, jer mi vožnja auta još uvijek jest stres.
Ne stižem sve, i mirna sam s tim. S tim da tek kad mi završi neki posao, osvijestim koliko toga pati dok radim. I onda krećem u velike akcije... A opet čini mi se da u kući i meni vlada veći red kad ja imam što dulji ugovor. Nakon hranjenja djece, prvi prioritet mi je da ja čitam bar 15 minuta dnevno.

[Tanči]

Meni je putovanje javnim prijevozom jedna od stvari koje mi najviše nedostaju iz ZG. Ono voziš se i misliš svoje, čitaš, slušaš muziku .. milina. Nije mi usporedivo s vožnjom auta, jer mi vožnja auta još uvijek jest stres.
Ne stižem sve, i mirna sam s tim. S tim da tek kad mi završi neki posao, osvijestim koliko toga pati dok radim. I onda krećem u velike akcije... A opet čini mi se da u kući i meni vlada veći red kad ja imam što dulji ugovor. Nakon hranjenja djece, prvi prioritet mi je da ja čitam bar 15 minuta dnevno.

Ovo je istina.
Ja čitam, surfam dok se vozim.
Razmišljam, planiram pa i drijemam i tako malo napunim baterije za dalje.

[Bubilo Bubich]

Razmišljam o ovim listama, pa sam zaključila da sam ja zaposlena na puno radno vrijeme te samohrana majka petoro djece s mnogim bolestima, pri čemu su mi ova najstarija djeca u dobi od 47 i 77 godina najzahtjevnija .

Eh, da je barem smiješno .

[Argente]

Ja jako puno toga stignem i uzasno sam efikasna osoba- takva mi je narav- oduvijek sam takva, brzo i lako planiram, stroga sam prema sebi, planova se drzim i nikada ne prokrastriniram. Ali- za razliku od mnogih koji ovdje pisu- ne razvozim djecu po aktivnostima jer idu na aktivnosti koje su nam blizu (ili stariji ide tramvajem), i imam tetu spremacicu jednom tjedno. Sto je stvarno velika pomoc. Osim toga sam jako prakticna osoba- pa npr vjezbam svakodnevno kod kuce, u toku vjezbanja premijesim kruh ako treba, ukljucim manju da radi yogu i tomu slicno. Uglavnom specificnost je da nemam uopce praznog hoda- nimalo. S djecom se druzim sponatano- ne odvajam posebno vrijeme za to- kad kuham za iduci dan onda razgovaramo npr, uvecer nekad gledamo nasu seriju, ujutro se mazimo. Vikend normalno nosi vise vremena i isplanirane setnje, izlete i tomu slicno. Ukljucujem clanove obitelji u kucanske poslove. Vecer iza 9, pola 10, oslobadjam samo za ugodne aktivnosti, druzenje s muzem, prijateljima, pivo i slicno. Malo spavam, 5-6h, to mi je dovoljno. Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost. Ja ponekad pozelim biti lezerna osoba, koja nema pojma sto ce kuhati naredni tjedan i dozvoli si bez grca 3 epizode serije. Jbga, ne ide.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ja ću samo podići savršeni (i, ustvari, jedini) odgovor KAKO.

[casa]

Ja kad pročitam ovako nešto o najvažnijem vremenu za sebe, pomislim ma kako???? Prvo ja stvarno nisam dovoljno samostalna, samosvjesna ni samopouzdanja da bih se mogla tako postaviti. Možda bih se trebala sramiti. S druge strane nekako poanta imanja obitelji mi i jest da ja ne budem uvijek na prvom mjestu, da ponekad kuham/ objašnjavam posvojne pridjeve i zamjenice/ bivamo u parku nauštrb čitanja.

[magriz]

kuham svaki dan, bivali smo u parku dok me trebao, objasnjavala za skolu nisam nikad jer nije trebalo. jer kao sto se posvecujem obitelji, zelim se posvetiti i sebi. meni to treba, tebi mozda ne, razliciti smo.

[magriz]

uostalom, to mi je izvrstan nacin da i dijete i partner shvate da se u obitelji sve dijeli, da smo svi jednako vazni, i da se paznja treba usmjeravati na svakog pojedinacno, kao i na sve zajedno. da nauce da nekad sebe treba stavit na prvo mjesto, ali i maknut se s prvog mjesta da netko drugi bude u nekom trenutku vazniji

[Vrijeska]

i dalje mislim da je ključan broj djece i/ili njihovo zdravstveno stanje

ja ne stignem sve, tj. više ne stižem sve ...
da imam samo jedno koje je sad u SŠ, sve bi bilo lakše
ali ja imam i to veliko i srednje i jedno malo (ok, nije više toliko malo), ali i dalje imam tri puta više robe za oprati (izglačati), više hrane za kupiti, više obroka za iskombinirati, kupaona će se prije zaprljati kad ju koristi 5 osoba (i to dva tinjedžera), nego 3 osobe (2 + jedno razumno dijete)

pokatkada se žalim, a pokatkada mi je svejedno... sama sam si ih rodila pa ću se strpiti još koju godinu dok ih ne proslijedim dalje ... pa nek se onda bave sami sa svojim kupaonicama ili pak njihove ljubavi nek preuzmu nastavak odgoja

inače, više sam imala vremena dok su bili manji nego sada... isto sam 3-4 puta bila na vježbanju, sad imam manje vremena, a i volje... čekam da opet nadođe...
( i problem broj 1: količina stvari koja se nakupila tijekom godina... to mi stvara najveći nered, ne samo fizički nego pravi košmar u glavi s kojim se borim i borim ...)

[emily]

pa djeca nas trebaju više kad su manja
samim tim neke naše potrebe padaju u drugi plan (ja sam to tako prihvatila i normalno mi je, to je jednostavno bilo takvo vrijeme u našim životima)

danas se puno više družim s frendicama, čitam više i izlazim više nego kad su mi djeca bila niži razredi oš