 |
|||
Mi smo to prošli, ambicijama na poslu i poslovnim partnerima zadovolji svoju potrebu za društvom i onda se umoran vraća kući.I meni to ide na živce jer ja želim da on ne želi ići vani
Tako da smo došli do toga da jedva čeka da je slobodan i može biti u domu svom.
Posao nas je spasio.
Možda je do toga, možda bi bilo dobro da si pokuša sa još nečim zaokupirati život, nešto mu možda još fali.
MM ne izlazi nikad (on ni nema "svoje" društvošto me ponekad malo brine).
Ja - rijetko. Jednom u par mjeseci ako se uspijem dogovoriti s frendicama (koje također imaju djecu), pa nam dogovori traju i traju. A i to nisu večernji, nego popodnevni izlasci (nakon posla).
Zajedno - idemo povremeno na koncerte, ev. u kazalište, ali prilično rijetko. Satre nas svakodnevica, pa nam se navečer nikamo ne da.
Oka, volim ja svog muža, dobar je on mužNije ovo neka strašna stvar, mislim, nije neka top tema ili nešto što nam predstavlja veliki problem. Ali mi je zadnjih par dana aktualno, nešto smo ušli u raspravu zbog naredanih događaja na koje on nije išao, jer mi ih nije ni spomenuo (rekao mi je nakon nekoliko dana). Ja to sve zbrčkam kad pišem zbrda s dola pa ispadne svakako. Pa ajmo sažeti to u par rečenica. On ne izlazi često jer meni to ne paše. Kad bi imao moju dozvoli išao bi često. I meni to ide na živce jer ja želim da on ne želi ići vani
ovo je i kod nas slucaj. s tim da s istim osobama (vecinom) zna imati i vecernji izlazak.Imamo firmu, prešutnim dogovorom se njegova potreba za društvom svela na sastanke, popodnevno-a druženja sa prijateljima koji su usput i partneri u poslu itd, tako da on ponekad spoji ugodno s korisnim, odnosno stalno tako i radi.
odnosno čovjek stvarno radi sto na sat, i skidam mu kapu.
meni tako vise pase, a i zenama osoba s kojima se nalazi. naime, vecinom navecer takodjer radi sto znaci da ako ce se naci nakon posla onda od njega taj dan necu "imati nista". doci ce doma navecer, provest sat vremena s nama ili samnom (jer djeca vec spavaju) i opet nastaviti raditi.
s druge strane, ja sam vecinu vremena sama s njima, on dolazi s posla predvecer i navecer je jedino vrijeme kad ja nesto mogu obaviti iliti izaci.
nama oboje vise odgovaraju vecernji izlasci dok preko dana pokusavamo uloviti sto vise vremena zajedno, svi 4.
no meni je jasno da netko zna pretjerati. i znali smo i mi, pa bi jedna strana izrazila nezadovoljstvo, druga bi to uvazila.
žurim se i pišem s tableta samo osnovno,
Ma nisam ja protiv izlazaka, pogotovo ovo kako si ti divno opisala, to bi meni bilo isto idealno da mogu tako živjeti.
tvoj užitak izlazaka tvoja djeca svakako osjete.
Užitak bi bio kad bi muž ponekad izašao van i uživao sa prijateljima, ovako djeca vide da mama to ne odobrava jer je to prečesto i osjete negativnu atmosferu, a ako polete riječi onda svakakok još i čuju.
O moj muž sudjeluje itekako u svemu. Tu mu nemam što prigovoriti. Imali smo kriza i u tom pravcu ali odavno je to ptošlo. Treba uzeti u obzir da je on postao otac sa 23 i u sljedećih 10 godina napravio još troje djece, napredovao je do neprepoznatljivosti. I ja i on.
On ima svoje ispušne ventile koji nemaju veze s izlascima. Zbog njih ga zadnjih 13 godina nema dva, tri puta tjedno navečer kući. Prije dva mjeseca je shvatio da mu je to veliko opterećenje a ne ispušni ventil pa je prekinuo s tim. Zato ima drugi u kojem istinski uživa i ja ga podržavam 100 % u tome. Isto zbog toga izbiva, ovisno o dijelu godine, trenutno tri, četiri večeri ili čitave noći u tjednu. Dakle, kad sažmemo naših skoro 13 godina braka, njegovih izostanaka, hobija i ispušnih ventila..izlasci su po mom mišljenju čisti višak. U suprotnome sam samohrana majka koja može računati na oca svoje djece. Ali ne na obiteljski život u pravom obliku. Jer bi onda ispalo da me je zahebao-znaš, imat ćemo četvero djece, super je to ali ti ćeš biti kući s njima, jer tko bi ti čuvao čitavu noć svih 4, a ja ću se opuštati sa svojim prijateljima + na svojim hobijima. Ti ne možeš, a zašto bi oboje čamili u kući kad jedno može ići.
Pobogu Trina, nađi si neki hobi koji te veseli, odi na masažu, odi pušiti travu na plažu kako si jednom napisala da želiš haha, priušti i ti sebi svoje ispušne ventile. Ako ti muž sudjeluje u svemu, neka i on sačuva koji dan/večer za tebe. Tu se radi samo o volji i dogovoru. Ti se trebaš natjerati da sebi priuštiš ono što voliš, a onda se vas dvoje lijepo dogovorite da on ostaje čuvati djecu dok ti guštaš. Po svemu što si napisala, nije problem u tvom mužu, nego je problem u tebi. Pa, pokreni se ženo !Trina prvotno napisa
Da se pokrenem? Ti se šališ?
Ne šalim se. Pokreni se, odmakni se malo od kuće i učini nešto za sebe. Znam iz tvojih postova da si uvijek u pokretu, ali to se uvijek svede na to da činiš nešto za druge (sudeći po tvojim postovima). To je lijepo i za pohvalu, i to trebaš nastaviti činiti, ali onda očekuj i od ukućana da se odnose prema tebi s istom mjerom. Ako se tvoj muž uz djecu, kuću i posao stigne baviti ribičijom, ići na izlaske i slično, onda i ti imaš pravo dići sve 4 u zrak kad ti dođe.
Trebala bi Trina malo,se ispuhati, slažem se sa Rehab
Možda te muž bolje shvati, možda se više poveže sa djecom?
Možda se nešto dobro iz toga izrodi?
Možda ukrotiš njegov nemiran duh
Mislim pod time da izađeš van sa curama
Posljednje uređivanje od oka : 31.08.2013. at 15:23
Naši se izlasci svode na povremene (dnevne) kave. Nekad skupa sa zajedničkim frendovima, nekad on sa svojim kompićima, a ja sa svojim curama, ali to je ponekad.
U kina, kazališta i sl. ne idemo jer nam nema tko pričuvati klince.
Odemo u prirodu, na bazene, na vožnju biciklom, na sladoled u grad, to sve naravno s djecom.
Noćni izlasci..Što je to. Ja bila nedavno na proslavi male mature, te proslave mature su mi jedino na što idem. Dakle svakih 5 godina, sad je ove godine uletila iznimno i ta proslava male mature.
Rehab pa daj baci pogled na Trinin avatar
Šalim se, ja mislim da će to sve doći na svoje kad klinci porastu, pa kad će oni htjet pobjeć od staraca, ne obrnuto
Ja inače skidam kapu svim ženama koje imaju više od dvoje djece i sve to uspiješno hendlaju, ono, svaka čast!
Nije ljeto problem, a oba su rodjendana srecom tada. Imamo dvoriste, pa smo ljeti stalno vani, no zato nam se i broj povecava, u drugom dijelu kuce cije dvoriste dijelimo, su mi svekrve, svekrovi i djever, svi znaju kad smo, zasto i dokad negdje bili. A raspored prostorija u kuci pomoziboze, srecom, kad smo se odijelili uspjeli smo prenamijeniti jedan hodnik u spajzu, a kraj drugog u ormar- igraonicu- spremu za igracke. No vec dvije godine Mm spava na kaucu, a ja s klinkama u sobi, vise mu fali postelja nego izlasci, meni je svejedno ko me tiska po krevetu. zao mi ga je, ujutro se mi dizemo, on se premjesti u krevet da ispravi ledja, zivimo skupa, a vidimo se sat, dva dnevno za ruckom.Genijalno! Šijemo vas za 3 m2 višeImate balkon? Ako imate nema beda, još ako ti klinci ne moraju spavata više 2 x dnevno pa di ćeš bolje! Ako hoćeš pošaljem ti privat fotke gdje smo za rođendan strpali 24 duša, 14 odraslih, 10 djece, i još smo roštiljali na -10
Bit će vam malo guravo sad kad dođe 3 beba sigurno, ali ako te bar malo mogu utješiti, evo od jedne poznanice prijateljica njih 4 u 19m2 i živi se, 2 šokalraca u međuvremenu
Stara izreka kaže, gdje čeljad nije bjesna, kuća nije tjesna!
p.s.
Naravno da bi i ja rado živjela u bar 100 m2, ali živi se i ovako i lijepo je. Tako smo namjestili i sredili stan da i za našu intimu ima mjesta i sve pet. Nije savršeno, ali funkcionalno, da imamo 100 m2 ja se često pitam, pa di nam tek onda bio kraj
Znam kužim, mislim mogu shvatiti, trenutno je i nama svakako od kada se mališa rodio, s time da ja i dalje spavam sa mojom curom, ali se iskradem, sada tomogu kada čvrsto spava, pa se onda vratim. Ma znam, ali hej znaš ti šta bih ja dala za dvorište? Sanjam dvorište, sanjam da ono dvorište koje imam u Hr mogu prebacit ovdje, ali ne ide, ježi ga, ali dvorište je, ma, super stvar, još kada čovjek ma djecu.
Ali koliko kužim vi se imate gdje širiti još, pa s vremenom nešto još nadograditi ili tako nešto. Da vidiš ovo što kažeš više mu fali postelja nego izasci, ja bi rekla ne traži kruha preko pogače jer jedva da ima i pogčau, pa to nas nekako sve oblikuje u životu silom prilika, ovi izlascii sve to, gušti to su bomboni, slatkiši, ali treba prvo osigurati kruh. Jesam ga sad isfilozoforala, ali znaš na šta mislim.
A propos dalmatinaca...jedna mi se prijateljica udala za jednog. I tako rodi ona drugo dijete, ja dodjem (jos bez djece) do nje nakon 10 dana da joj malo pomognem, da vidim bebu. Njenom muzu upadaju predvecer frendovi, zasjednu, cugaju, mi ih dvorimo, malo se i pojede, vec je bilo kasno, ponoc, a oni nikako otici. Prijateljica vec napeta, djeca trebaju mira. Na kraju muz odlazi s frendovima, zaruzi i vraca se u cugi u neko doba noci, mali stan, sve se cuje...ma koma. Ja sam bas ostala onako iskreno zacudjena. Frendica bijesna. Ali mislim da se kasnije navikla
Mi slabo izlazimo navecer, nemamo bas prilike, jer deda i baka nema u blizini a nikome drugome ne volim ostavljati djecu. Ali onak iskreno nemamo ni neke volje za vecernjim izlascima...naizlazili smo se oboje poprilicno, prije nego smo se sreli i na pocetku veze, valjda smo se izdovoljili. A sad su djeca mala, njega umara posao, mene domacicu sve drugo...fali mi samo nekad otici na veceru, kino, nesto bez djece. A mastam i o vikendu bez djece, samo to ce jos pricekati, jer su jos male.
Inace normalno da se vidjamo s prijateljima, s djecom najcesece, kao i na kavama u pauzi na poslu ili dok mi beba spava, i vikendima idemo svugdje, rostiljamo, idemo na izlete, putujemo i tako to, ali ne brojim to pod izlaske.
A da mi muz ima potrebu lumpati svaki tjedan, najvise od svega bi mi smetalo to sto nema radije potrebu biti s nama...
Čitala sam polako jer sam pola toga preskočila dok sam tipkala.
Našla sam odgovor, da ti se na da vani i nemaš volje.
Možda barem jednom navečer na nekoliko sati samo da nakratko uskoči na tvoje mjesto.
ili da ga po danu ostaviši na nekoliko sati samog sa djecom, za vikend nor?
Predlažem to jer imam dojam da dođe na gotovo, pedantna si u čišćenju i kuhanju, shendlaš djecu i ne žališ se punojer ti nije problem, a ljeti imaš i turiste? To sve zajedno ipak nije sitnica iako se time ne hvališ, ako ništa drugo nakon svega ostane ti umor.
Da li je moguće da to malo previše uzima zdravo za gotovo?
Teško je živjeti i nositi se time da parner nije zadovoljan situacijom...On ne izlazi često jer meni to ne paše. Kad bi imao moju dozvoli išao bi često. I meni to ide na živce jer ja želim da on ne želi ići vani
Zato je potrebno nekako to riješiti, nama je životna situacija to nekako rješila, a da nije, samo puno puno razgovora i truda da se čim bolje razumijete, ne međusobna popuštanja nego borbe za shvaćanjem i prihvaćanjem.
Može se i tolerirati ponekad, ali to ne rješava problem nezadovoljstva sa obje strane.
Meni ne smeta kad moj ide van sa svojim drustvom, ponekad mi i dobro dode malo mira od svih.
Isto tako njemu ne smeta kad ja idem sama van. Pa ako smo u braku ne znaci da smo srasli jedno sa drugim i da ne mozemo mrdnuti jedno od drugog.
Ovo boldano je ključno, sa ponekad, zalomi se tjedan itd nema niko problema, problemi počinju kad se takve stvari podrazumijevaju i kad ih ima previše.
problemi pocinju kad jednoj strani ne pase.
i onda to treba rijesiti.
a ako paru pase da se u 20g braka nisu nikad razdvojili ili da svaki dan jedan od njih ima svoje vrijeme solo, problema nema.
i par treba slusati sebe, a ne okolinu. za okolinu te doslovno bk.
Da, tako je.
Možda je to samo neka faza, nije lako četvoro djece podići i sve zadovoljiti.
Evo ja imam dvoje pa jedva čekam da malo odrastu da mi se neke kockice poslože za moj vlastiti gušt, da žudim za tim guštima.
Ali opet stoji da ne može jedna strana raditi po svom, dok druga to ne može.Mislim da ne bi bilo loše da im netko uskoči u pomoć jedno veče i jednu noć, tako da se provedu zajedno po svom guštu.
Baš razmišljam, u skoro 14 godina braka da li je mm ikamo izašao bez mene... Jednom na neki koncert i to je bilo sve. Ja se isto mogu pohvaliti sa dvije okrugle godišnjice mature i tu priča završava. Istina, mi baš puno ne izlazimo, ali kad izlazimo, idemo zajedno. I da - ni on ni ja nismo obožavali izlaziti nikada, ni u srednjoj školi ni na faksu. I jedva smo dočekali da okolina od nas prestane očekivati da izlazimo subotom. Bolje je štajaznam planinariti nego ići nekam samo zato da budeš viđen.
Dakako, pod izlaske ne računam rekreativne aktivnosti tipa joga, teretana, vožnja bicikla, šetnje i slično. To sve obavljamo u različitim kombinacijama. Isto vrijedi i za muzeje i koncerte. U kazalište ne idemo toliko često koliko bi mogli, djeca su nam velika ali nekako smo izgubili naviku dok su bili mali. Vjerojatno je vrijeme da je obnovimo.
Što se tiče prijateljskih druženja - volimo ići k nekome ili pozvati nekoga doma ili (češće) u vikendicu. Mali krug dugogodišnjih prijatelja viđamo uglavnom čoporativno (imaju djecu iste dobi kao naši, znaju se od pelena i dosta se dobro slažu) oko roštilja, ali ta okupljanja ne smatram izlascima.
Ja ponekad, ali jako rijetko, odem sama s nekom od baba na kavu, uglavnom u kvartu. Zapravo, ne mogu reći da nam nešto fale izlasci. MM nije ljubitelj nogometa, tak da ne ide ni na utakmice (ni kao gledatelj, još manje kao igrač). Ranije bi otišli pogledati kakvu atletiku - baš se premišljamo hoćemo li na Hanžekovićev memorijal (upravo se prodaju karte) ali nam se ne da...počinje školska godina itd. Jednostavno volimo biti doma i ne osjećamo da nam baš nešto fali ako ne izađemo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.08.2013. at 22:05
Mogla bi potpisati ovo, samo sa jednom razlikom, što smo oboje kao mladi bili nezasitnii izlazaka, ali ne bilo kakvih, uglavnom plesnjaka, oboje obožavamo plesati.
I poneki još detalji, vjerojatno i razlika u godinama, mislim da si ti jedno 10tak starija od mene ako sam dobro računača, i imaš za toliko veće klince.
U biti mislim da treba uzeti i nečije godište u obzir i kod žena i kod muškaraca, što se tiče izlazaka, neka fiju briju i slično ne privlači više jednako sa 40 ili 50, kao sa 20 ili 30.
A bogme je i ogromna razlika dobiješ li 2-4 djece u kasnim 20-tima ili ranim 30-tima ili već bliže pragu 40-te, gdje i kako si se izživio i naguštao ili nisi itd..
po meni Trina nema problem sama sa sobom već s okolinom koja smatra pod normalno da su izlasci privilegij muškog dijela populacije i da je normalno navečer ružiti s dečkima
dakle problem je u stavu koji ženu automatizmom svrstava u red onih koje po prirodi nemaju što tražiti vani jer se zna gdje je njihovo mjesto
i mislim da je takva okolina strašna za ženu koja ima i mrvu samopoštovanja
Posljednje uređivanje od flopica : 31.08.2013. at 21:47
Evo ja danas taman napisala kak moj nema volje nikud izači,kad dođem doma navečer iz šetnje i druženja s dragom mi legicom,a on na pivi s kumom.
Uglavnom ne izlazimo puno u noćni život, prevelike smo spavalice. Ili smo jednostavno izmoreni od troje nespavačamala se u sat vremena evo već dva puta probudila).
Ali itekako imamo ispušne ventile i osobno vrijeme, ne na dnevnoj bazi ali bar triput tjedno da.
Mm nije od bančenja, a da živi ko fetivi dalmatinac mislim da bi pobjegla glavom bez obzira.
mi ljeti kad je MM doma cesto izlazimo,na koncerte,u kino,na vecerice...kad njega nema doma ponekad sama izadjem,ali rijetko....
u prizemlju je baka-servis pa sa cuvanjem nema problema..
ne volim zatvorene prostore,dim i guzve pa cim zahladi meni se neda nigdje...da zivimo u vecem gradu sa normalnim klubovima gdje nema djece od 16g mozda bi i izlazila....
ono,klub di mozes nesto pojest pa kasnije zaplesat i do 2 si doma...savrseno....
Izlasci u braku
Mi izlazimo samo kad su djeca kod bake, a to nije precesto (preko praznika povremeno). Onda landramo non stop i na posao dolazimo s podocnjacima. Volimo to, moram priznati!
Kad uleti neki koncert koji si jako zelimo (partibrejkers svaki put kad su tu), zicamo bake da dodju u Zgb i cuvaju svoje divne unucice
Ja rijetko idem sama, mozda koji put u kazaliste.
Trcanje ne racunam
On zna otici na koncerte bez mene. Nije precesto. Nije ni rijetko :D ali mi ne smeta.
Da je cesto i da ide samo on, vjerujem da bi mi smetalo.
Posljednje uređivanje od Anci : 31.08.2013. at 22:23
Netko od nas dvoje izađe jednom tjedno, a otprilike dvaput mjesečno odemo zajedno. Uglavnom koncert, tulum ili poker druženje kod prijatelja.
MD u tjednu zna otići pogledati utakmicu kod frendova. On je izrazito socijalno biće i ima veću potrebu za druženjem, ali nije tip od kafića, uglavnom voli ići kod nekog ili da netko dođe kod nas, što je otkako imamo dijete ipak rjeđe. On možda malo češće izlazi od mene, ali moj ispušni ventil bude povremeni odlazak u Zagreb.
Smetalo bi me da se podrazumijeva da ja ostajem doma, a da je normalno da on izlazi kad hoće i koliko hoće, zapravo smeta me bilo koje podrazumijevanje, a pogotovo ono koje ima veze s tim da sam ja žensko, a on muško. Ne bih tolerirala redovite izlaske i opijanja s dečkima, zapravo nadam se da bih taj profil skontala na vrijeme
Nama je to nekako periodično, nekada mjesecima ne iziđemo solo, a nekad svakih par dana, kada nas krene. A to obično bude ljeti jer živimo u prizvizdini gdje zimi ničeg nema.
Tapija, rekao bi naš tinejdžer.
No da volim izić, volim,
ali drugačije,
više mi ne pašu zadimljena mjesta sa preglasnom muzikom i previše ljudi,
ono kada jedan drugome vičemo na uho i guramo čašu ispod brade da nam se ne prolije u gužvi.
A to mi je baš nekad bilo kul, brdo ekipe, mjuza, cuga i piči do jutra.
Jbg, stara sam, ne mogu to više,
sada bih radije neko mirnije mjesto, gdje možemo u miru popiti piće i čavrljati,
ako ima i neka klopa još bolje. :usenaseipodase:
NIsam odgovorila na početno pitanje - mislim da je jedino bitno naći ravnotežu, da se nitko ne osjeća izigranim. Eh sad, kako... nemam pojma. Kod mene doma bi upalio dogovor.
Ont. ja ponekad čak poželim da mm izađe sam, ali njemu ne pada na pamet. Ja bar odem na jogu (večernji termin 2x tjedno), a on ništa slično. Pravi "couch potato", barem u večernjim satima.
Moj kad ode nema ga po 3 mj!
U Norveškoj je, ima svu slobodu svijeta, može mi reć šta hoće, ja se mogu na trepavice postavit al pravo stanje stvari saznat neću!
I onda dođe doma, na duga 2 tjedna i kaže da bi van! Ma di ćeš van? Sjedi tu i čuvaj djecu! Sad JA idem van!
A sad za ozbać: ubija me sjedenje doma, ne radim, konstantno sam s djecom, ne pijem kave s frendicama bez djece, neidem u dućan bez djece...i da, kad dođe muž uzmem jednu večer za pravi babinjak. Al i tu jednu večer imam grižnju savjesti jer bi htjela bit s njim to malo vremena što je doma a opet, ako ne izađem bar jednom u ta 3 mj puknut ću ko kokica!
On se tamo druži s kolegama, ne izlaze (barem tako mislim) jer je preskupo ali ipak...on odradi svoje i nakon toga može buljit u TV, u zid...ili popit pivu s dečkima potpuno neopterečeno...
A ja ne mogu.
I zato mi zaista smeta kad kaže da bi išao s dečkima kad dođe doma. Iako nije ok da mi smeta da se druži s prijateljima. Pa se lomim i nerviram jer mi je prvi instinkt reći mu da ne može van i naći se uvrijeđena što je uopče pomislio da ide. Pa mi nakon par min dođe iz dupeta u glavu i znam da sam u krivu al sam preponosna da priznam i ustvari se potajno nadam da ipak neće ići...Ma užas! Košmar živi!
Koksy, ti si zaslužila da s ordenom i lentom raspojasano bančiš čitavu noć u nekom obijesnom klubu, zato ušutkaj tu zločestu tetu savjest i uživajMoj kad ode nema ga po 3 mj!
U Norveškoj je, ima svu slobodu svijeta, može mi reć šta hoće, ja se mogu na trepavice postavit al pravo stanje stvari saznat neću!
I onda dođe doma, na duga 2 tjedna i kaže da bi van! Ma di ćeš van? Sjedi tu i čuvaj djecu! Sad JA idem van!
A sad za ozbać: ubija me sjedenje doma, ne radim, konstantno sam s djecom, ne pijem kave s frendicama bez djece, neidem u dućan bez djece...i da, kad dođe muž uzmem jednu večer za pravi babinjak. Al i tu jednu večer imam grižnju savjesti jer bi htjela bit s njim to malo vremena što je doma a opet, ako ne izađem bar jednom u ta 3 mj puknut ću ko kokica!
On se tamo druži s kolegama, ne izlaze (barem tako mislim) jer je preskupo ali ipak...on odradi svoje i nakon toga može buljit u TV, u zid...ili popit pivu s dečkima potpuno neopterečeno...
A ja ne mogu.
I zato mi zaista smeta kad kaže da bi išao s dečkima kad dođe doma. Iako nije ok da mi smeta da se druži s prijateljima. Pa se lomim i nerviram jer mi je prvi instinkt reći mu da ne može van i naći se uvrijeđena što je uopče pomislio da ide. Pa mi nakon par min dođe iz dupeta u glavu i znam da sam u krivu al sam preponosna da priznam i ustvari se potajno nadam da ipak neće ići...Ma užas! Košmar živi!
E ovako slično i kod mene! MM nema 3-4 miseca, samo nema svu slobodu svita kad je odsutan, nego je većinu vrimena na srid oceana, kopna jedva da vidi kroz prozor svoje kabine na brodu, al kad dođe doma i nema baš želje sa izlaskom, a nemam ni ja.eventualno ako u periodu kad je doma padne godišnjica, rođendan ili tako nešto..mene zadovolji popodnevna kavica ili šetnjica..kad je vrime za to, ode na lignje, odem i ja koji put kad je moja mama slobodna pričuvati curice..kad smo od volje, navečer kad cure zaspu natočimo svaki koje piće i opuštanje...stvarno smo se naizlazili prvih par godina veze i sad mi ne fali uopće..mlađa cura je još mala, pa još uvik postoji mogućnost da nam se i trenutne navike promjene za koju godinu..Moj kad ode nema ga po 3 mj!
U Norveškoj je, ima svu slobodu svijeta, može mi reć šta hoće, ja se mogu na trepavice postavit al pravo stanje stvari saznat neću!
I onda dođe doma, na duga 2 tjedna i kaže da bi van! Ma di ćeš van? Sjedi tu i čuvaj djecu! Sad JA idem van!
A sad za ozbać: ubija me sjedenje doma, ne radim, konstantno sam s djecom, ne pijem kave s frendicama bez djece, neidem u dućan bez djece...i da, kad dođe muž uzmem jednu večer za pravi babinjak. Al i tu jednu večer imam grižnju savjesti jer bi htjela bit s njim to malo vremena što je doma a opet, ako ne izađem bar jednom u ta 3 mj puknut ću ko kokica!
On se tamo druži s kolegama, ne izlaze (barem tako mislim) jer je preskupo ali ipak...on odradi svoje i nakon toga može buljit u TV, u zid...ili popit pivu s dečkima potpuno neopterečeno...
A ja ne mogu.
I zato mi zaista smeta kad kaže da bi išao s dečkima kad dođe doma. Iako nije ok da mi smeta da se druži s prijateljima. Pa se lomim i nerviram jer mi je prvi instinkt reći mu da ne može van i naći se uvrijeđena što je uopče pomislio da ide. Pa mi nakon par min dođe iz dupeta u glavu i znam da sam u krivu al sam preponosna da priznam i ustvari se potajno nadam da ipak neće ići...Ma užas! Košmar živi!
ja te razumijem mamice skroz na skroz. i isto su mi teško padali ti postporodni periodi, kada bih imala osjećaj da sve teme koje mogu podijeliti dotiču dojenje, cice, kakicu i papicu. i jako sam zavidjela MMu što može neopterećeno izaći van i pričati o...Indiji...nda, tako nam je pao grah, na sreću to brzo prođe.
pa ne znam baš za godine...to nije pravilo. znam puno ljudi od 40 i nešto koje vole izlaziti i mnogo izlaze, kao i onih od 20 koji su jedva dočekali da se "skuče" i da ne idu van. kao i sa svime, neki vole, a neki i ne. iako, ovo što priča trina- ja razumijem frustraciju u situaciji u kojoj se podrazumijeva da muško izlazi i opušta se, pa i odmara drugi dan, dok žena hendla klince i kućanstvo- vidjah po otocima. no to treba razlikovati od one- smeta mi što ne želi biti s nama, tj. od toga da se ne može podnijeti da partner može uživati i u kombinacijama koje uključuju druge ljude.
evo me
ja bih stalno izlazila
ok, ne više kao prije do zore, jer mi sada treba puno više vremena da "dođem k sebi"
prije smo direktno s tuluma na posao, direktno s posla na tulum (između se ubaci neko tuširanje i presvlačenje)
a sada...
jedna neprospavana noć - tjedan dana rekuperavanja
ali me čudi, kako nisam umorna kad mjesecima radim po cijele noći i spavam po dva sata
ali kad izađem... ubije me
koksy onaj prvi glas ti dobro kaže a ovaj drugi ušutkaj
i odi van, bome si zaslužila
Izlazimo povremeno, u svim opcijama.
Ja sa frendicama, on sa svojim frendovima, zajedno.
Nije to toliko često, ali oboma nam služi kao ispušni ventil.
Volim otići na koncert, u kino, kazalište s njim, ali volim i sa svojim curkama zasjesti i popričati, nasmijati se...
Posljednje uređivanje od bodo : 01.09.2013. at 08:03
tako isto i MM. voli izlaziti više nego kruha se najest, ali žali se da su ga godine stisle pa se dugo oporavlja. ja s tim nemam problema.
pa ti ženi mlađahnu!
a onda si mislim... možda i ne bi bilo tako teško oporaviti se da se cijelu noć pije samo - voda.
Tako i mnoge moje prijateljice, izlaze više nego u mladosti.
Meni se to stvarno ne da, ali niti najmanje.
Ja sam prestala izlaziti van i prije nego što sam rodila.
MM nekad ode na poneki koncert ili na gledanje utakmice u kafiću sa prijateljima, ali vrlo rijetko.
Ja bih voljela doma imati slobodnu večer.
Ni ja se ne slažem za ovo oko godina, naše društvo je između 35 i 45 i svi izlaze, barem povremeno.
I da, dragi se sve teže oporavlja, ali ja sam izdržljivija po tom pitanju
Sad nam više paše laganini, i sa djecom, uvijek biramo društvo sa djecom, i nešto gdje su i djeca uključena, to nam sada paše, brzo rastu, nalaze svoje društvo itd.., pa sad koristimo priliku.
Volimo i kazalište i kakvu operu, pa u bitijedva čekamo da možemo sa klincima tamo, ja sam u HNK bila sa 9 godina Seviljski brijač gledala sa tetom, nešto kasnije Labuđe jezero itd.. i to mi je ostalo baš u super sjećanju, tako bi i mi sa svojim klincima.
Mi smo se izguštali u mladosti, a klince smo dobili kasno, tako da nama trenutno ništa ne fali. Ali iskreno pa ne znam baš puno ekipe 40+ da fiju briju do jutra, neki tulumi, strašna neka želja za izlascima, pogotovo oni koji imaju klince, ali valjda 100 ljudi 100 čudi kako se kaže.
kako se možeš izguštati
nešto ili voliš ili ne voliš
nije me prošla želja
samo nedostatak mogućnosti
Pa ja ne kužim kako se ne možeš izguštati, baš neki izlasci do jutra nas nešto više i ne pale, kad smo čitave vikende proveli po plesnjacima do jutra, 16 godina smo bili solo prije klinaca, nama je to bilo čist dosta vremena za sve.
X
nema šanse da me ikad prođe želja za izlascima!
doduše, sad su mi draži kućni derneci, bez djece, sa sviračima, ali s vremena na vrijeme volim zaružiti i u nekom klubu.
i MM i ja relativno često izlazimo, ponekad zajedno, ponekad odvojeno.
i to mi je definitvno duševna hrana.
apri, ja se još sjećam nekog dogovora koji se nikako nije realizirao
Prvo moram reci da me je ocarao Sasin opis izlaska u Zagrebu - iste sekunde mi se stvorila pred ocima slika centra navecer, vreva, buka, mirisi... Ah, obozavam Zagreb! Koja nostalgija!
Obozavam izlaske i izrazito sam drustveni tip. Obozavam druzenja u svim mogucim kombinacijama. MM ima svoje prijatelje iz djetinjstva, ja takodjer, a druzimo se na sve nacine - odvojeno, zajedno, cak nekada i spojimo drustvo. Volim koncerte, kino, kave, vecere, obicne pijanke... Daj sta das
No, mom muzu su izlasci u opisu posla (jednog od onih kojima se bavi) i unatoc tome sto i sama u sebi nosim tu strast, moram priznati da mi nije drago sto je vani skoro svaku vecer. Ne radi se o povjerenju - znam i gdje je i s kim je i sto radi, a i nikada nisam bila ljubomoran tip. Jednostavno ne zelim biti sama kuci navecer nakon cjelodnevnog izigravanja domacice (sto je za mene izrazito zatupljujuce). Zelim obiteljsku vecer. Zelim, kao sasa, piti vino i cavrljati na balkonu. Imam prekrasan balkon s prekrasnim ljuljackama i prekrasnim pogledom, sve prekrasno
A priznajem i da sam ljubomorna sto ne mogu izaci kad mi se ćukne i kako mi se ćukne. U zadnja 2 mj izasla sam navecer 3 puta. Ubijte me, ali meni je to malo. Ljeto je!
ali šafran, i ljudi koji izlaze vole se družiti sa svojom djecom. i čak ih vode u kazalište. no u 10 navečer volim odraslo društvo, žamor, glazbu, debatiranje, ples i tome slično. mislim, čemu to prenaglašavanje kako jako volite biti s djecom?
Nema tu prenaglašavanja, samo pišem kako je iz moje, naše perspektive sa tim izlascima, ništa drugo posebno. Ovo za kazalište itd.. sam spomenula onako usput, proletila mi misao dok sam pisala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom