 |
|||
kako ovo zvucimamitzi prvotno napisa
, mislim MM moze ici, samo da li ce tebe muz pustiti. ali skeptici su super, jso kad ako idete s D. bit ce vam super.
sto se tice jazza, znam ja da je to veliko podrucje, ali mislim da ste smetnule s uma da mene smeta zvuk saksofona i njemu bliskih puhackih instrumenata. zao mi je mene to nanervira u sekund.
Spajalice evo samo za tebe
smooth latin jazz
E ako ti se ni ovo ne svidi, idem se odmah baciti kroz balkon!
Prosurfaj si malo još po youtubu Marc AntoineIli bossa nova jazz itd...
Mrsh, tek sam nasla cure koje kao i ja ne mogu jazz, ti bi ih preodgajala
I još jedan jazz klasik iz 50-tih, ali ovaj bez saksofona
take five bez saksofona
Origigi verzija sa saksofonom, meni osobno daleko bolja take five
Ne svira saksofon samo Kenny G.
I meni predraga Jessy J. tekila moon ovo je stvarno glazba za mrziti
I tu prestajem dok me ne potjeraju moderatori.
isvetica, sorry, evo mičem se
Odlucila ja poslusati bar ovu zadnju, i taman kazem mm-u, ajd, ovo se da i poslusati, ali ne bih vise od tri slicne, kad izlijece mala (5)iz sobe, GASITE TO JESTE LI NORMALNI! Ocito je genetski
Mm je ustanovio da je za nas samo m-caca-m-ca muzika
Ne volim jazz. Sa svakim jazz akordom tlak mi malo poraste. Ja sam za lagani rock i blues. To me opusta.
Jazz, blues, soul se često isprepliću, recimo tipični jazz blueseri su BBKing, Marlena Shaw itd.., kao i što jazz nije samo saksofon itd...
Ne trudi se, ja stvarno ne volim jazz.
Ni ellu fitzgerald? :D
jesam ja ono rekla da mi muz bas i ne izlazi, jos da se logira pa da vidi da se ovdje grabe za njega
trina savjet, ne salji muza na rodu, jos ce vise biti van kuce
Ja odustajem od ove teme..mislim ono..posvadjali smo se gadno da gadnije ne moze biti,odjurio je u 10 navecer vani i vratio se sutradan oko 10. Ja uvjerena kako je svoj bijes isao lijeciti vani u hektolitrama alkohola a on otisao direkt spavati u apartman. I bogami naspavao se napokon ko covjek. Ali mozemo mi o glazbi,to mi je uvijek napeto. Ili o tudjim zlocestim muzevima,moj ne voli izlaziti vani hehe
Izlasci u braku..and all that jazz
Meni je drago vidjeti da su još kod nekoga svađe tako burne kao i u našoj kući, čak i nakon tolikih zajedničkih godina kad bi, jelte, trebali već ravnodušni postatii kod nas se odvijaju drame najvećih razmjera hehe. Uopće ne mogu razumjeti kada netko kaže kako ne razgovara s partnerom danima ili sl. Ja bi na guzicu progovorila tj. proderala se
a da otvorimo topic kako se svađamo s muževima?
A da ga posaljem na rodu..mislim da bi radije lupao glavom u zid dvadesetiosam minuta nego citao misljenja i stavove sto sezdeset zena.
odvaljujemmmmmmmmmm
x
Za jazz (zapravo vrste glazbe koje slušamo) bi trebalo otvoriti novi topic, tam na podforumu o kreativnosti ili kak se već zove. Ovu temu smo doderali.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.09.2013. at 09:13
šafran hvala na trudu oko jazza, ali ne bi poslusala ako ne moram, puno ljudi koji su stovatelji istog mi je pokusalo pribliziti isti. u raznim oblicima i verzijama. ali vise nisam mazohista, pocela sam voliti sebe i ne muciti se.
kad smo kod izlazaka, ne izlazim često, ali baš svaki put imam dilemu : piti ili voziti?
zadnji put kad sam se odlučila na piti, čekala sam sama oko ponoći tramvaj na trešnjevačkom placu kad su mi prišla dva muškarca oko 30, skroz običnog izgleda i pitali me mogu li me nešto pitati. onda su me nagovarali da im popu... (mislim na oralni seks, nadam se da nisam previše nepristojena) za 400kn. objašnjavli su mi da je to 400kn za svakog i da je to dobra cijena i kako su napokon dobili zaustale plaće i žele se zabaviti-riješila sam ih se tek kad je tramvaj došao. tad sam se prvi put osjećala jako starom za izlaske jer sam se preplašiila ( od par piva u glavi mi je bilo maglovito) - na kraju su oni mene ubjeđivali da sam jako zgodna i da bi se baš mogla baviti seksom za novce (srednjovječna sam i neupadljiva buca).
Ajme, mamitzi, strasno!
Ja bih uzela taxi, ja ga platim 30, 35 kuna. Max mi je bio 40.
Ni meni nije u Zg navečer svejedno kad sam sama. Nema šanse da bih išla više pješice doma. Ja sam u Španskom kao studentica jednom stajala na busnoj stanici oko ponoći, sama samcata kad je iz nekog birca izašla ekipa od 4 mladića koji su ugledavši me povikali - gle cura! ajmo ju silovat. Mogla sam probati pobjeći natrag frendovima, al dok bi mi frendovi otključali haustor... Niš odlučila sam se pravit cool i prebacila na neku mušku spiku, onda su se oni međusobno potukli, tekla crvena krvca po snijegu, ja i dalje stojim na autobusnoj stanici. Onda sam u nekom trenutku najcoolskije što sam znala rekla da očito nema busa, da idem natrag kod frendova, pozdravila ih i otišla. Na kraju je ispalo da uopće nema busa za Črnomerec vikendom navečer i da sam mogla do sutra stajati.
Al sad me svega stoput više strah. Nisam više tako cool
Ne izlazim, posebno ne kasno navečer, ali često u raznim prilikama koristim taxi, i stvarno vam svima to preporučujem, značajno je pojeftinio.
Ja sam npr. prije noćnu vožnju od Autobusnog kolodvora do doma plaćala 150 kuna, a sada me košta 65.
Samo pazite da ne sjednete u taxi sa žutim tablicama, tj. gledajte da uzmete Radio taxi.
I moram reći da ima sve više mladih taksista koji se ponašaju poslovno i ljubazno.
Spajalica nema na čemu, bilo je vrijedno pokušaja. Trina također, nema beda, ponijelo me, volim pričati o glazbi općenito, a jazz, o njemu bi stalno..sorry na skretanju topica.
I ja sam se naizlazila, a sada mi opet fali jer kao i ostale imam veliku rupu dok su djeca bila mala a nemamo ih kome ostaviti - i tako imam burmi tjedan, petak ružiona s mužem, subotu su organizirale moje drage frendice. i to je najveći problem - organizacija - dok se uskladimo, prođu tjedni. A ja pak, što sam starija, više mi ne paše svakodruštvo. Odnosno, najviše mi fale izlasci s mužem- toga je bilo najmanje sve ove godine jer je uvijek jedan ostajao doma s djecom
I još nešto - moj društveni život se popravio otkada smo se preselili bliže centru - ne vozim se autom, pa hodajući gradom naletim na neke stare frendove. nekad samo stanem i malo popričam, a nekad zto završi kavom. Kao što je već netko napisao- i ja volim grad, puno ljudi i sve što to nosi sa sobom
nib, ako dobro interpretiram tvoj potpis, mislim da djeca mogu oar sati ostati sama. ili ce uskoro moci.
aha, mogu. MM i ja ponovno izlazimo skupa, ne baš često, ali bome nakon skoro pa 12 godina suše.
I ona skupina s foruma 25-35 je totalno bez veze- znam da nas puno s ove teme premašuje tu granicu
Ima na forum.hr tema "kamo u zagrebu moze izac starija ekipa (25-35)"
Nisam bas pazljivo citala, netko mi je skrenuo pozornost vise kao zanimljivost naslova. Bacila pogled i naravno prepucavanja sto ste do sada radili, pa je l sam star s 36 itd.
Ova prica s jazzom mi je isto kao kad recem ljudima da ne volim sir, uvijek se nade netko tko ce znati da ce mi se bas ovaj sir sigurno svidjeti, samo gs jos nisam probala
isvetica, malo ti ne valja usporedba, jednostavno ja jazz smatram lazno umirujucom glazbom, a takva mi ne pase. ne znam zasto ti to nije jasno. i nakon xy godina slusanja na nagovaranje drugih da bas nisam cula ono sto je super, vise ne pokusavam.
to je kao da one koji nisu tolerantni na laktozu tjeras da probaju sir, jer bas ovaj ima jako jako nizak % ne fermetirane laktoze.
Spajalice, pa isvetica je rekla isto što i ti.
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
eto mi kad zelim biti multitasking woman
da, jako je važna praktičnost. mi stanujemo u centru grada i van idemo pješke ili biciklima. što uvelike olakšava.
Ajme, zbunila si me totalno spajalice
nano ... pa izlazimo petkom
... sistem :djeca u igraonici a mi na kavu
ali sad su prevelike za igraonice pa su nas zeznule
Ja sam sinoć izašla sa sinom
E, ovo mi je poznato - djeca su nam sad u prekrasnoj dobi - već sve znaju sami i veliki su, a još ne idu daleko od nas, he he he... Treba to iskoristiti jer ne bude potrajalo.Ja sam sinoć izašla sa sinom
Je, baš je tako.
Najbolje mi je na Go-u - oni sa svojim društvom mi sa svojim, a svi smo negdje blizu. da je GO svaki dan
jezik pregrizla
A gle,koliko god ruzne te svadje znaju biti,to nesto i govorí o odnosu. Najgore je kad si ravnodusan,to tek odaje malo dublji problem.
Bar jedan put tjedno izlazimo savki sa svojom ekipom...nekad vishe nekad manje, nema pravila zavisi od organizacije
Imamo dosta zajednickih prijatelja i ta su druzenja najcesca. Kod nas, kod njih, vani, uz klopu... Kave u kaficima smo pili na dnevnoj bazi, recimo pri povratku s posla. Danas uglavnom furamo i smizlu s nama. Cesto smo odlazili na vecere, kino, kazaliste, sad rjedje jer ja kapituliram od umora oko 20, 21 h. On odlazi na cugu, nogomet, utakmice s deckima, ja na kave, u kino s curama. Ipak, najdrazi su mi godisnji odmori i jutarnje morske kave, te buzara i vino za veceru. Zajedno!
Ja izlazim s djetetom, uglavnom po danu. Muz radi. Zajedno... izadjemo s djetetom, kad ne radi. I bili smo bez njega, u ovih devet mjeseci, otprilike dvaput.
No ovdje se ionako nema kamo ici, niti imamo s kim.
Kak ne, a "bowling nights", pa to svaki pošteni amer prakticira, barem prema filmovima.
izlazim ja solo i on solo (uglavnom na tekme i kartanja preferansa).
zajedno ugl s djecom - kod drugih ljudi koji imaju djecu
meni ne fali toliko izlazaka koliko me ubija u pojam da za svako moje odsustvo (pa makar to bila kava poslije posla i ne znam, odlazak kozmetičarki) ja cijelu logistiku danima prije slažem, a on jednostavno kaže da ide i - ode.
xmeni ne fali toliko izlazaka koliko me ubija u pojam da za svako moje odsustvo (pa makar to bila kava poslije posla i ne znam, odlazak kozmetičarki) ja cijelu logistiku danima prije slažem, a on jednostavno kaže da ide i - ode.
e to me tek izluđuje!
Izlaziti po noći u neke klubove ne bi više ni da me netko toljagom tjera, mrzim gužvum, a još više lošu muziku. I kronično mi fali neko mjesto za izaći gdje nije prevelika gužva i neki dobar bend svira u neke normalne sate, pa izađeš oko 9 i do 1 si doma. Opcija tulumarenja čitavu noć ako znam da da me ujutro prije 8 bude tri male zvijeri odmah u mojoj glavi otpada.
Nama nema tko pričuvati djecu, pa jedino i mogu izaći nekud bez MM, i on bez mene i baš mi fali otići nekud s njim, makar prošetati bez djece. Desilo nam se godina dana bez da smo igdje izvan kuće bili sami, i kad smo prvi put nakon godine dana sami pili kavu na benzinskoj bilo nam je čudno, i vjerovali ili ne doživljaj, kad prolazimo pored te pumpe na putu sjetimo se toga svaki put.
On nikad nije bio tip za izlaske, ja sam bila malo više ali to njemu nikad nije smetalo, i to je to.
Nikad ne bi stvorila obitelj s nekim tko ima potrebu izlaziti par večeri u tjednu, to jednostavno ne ide skupa s obiteljskim životom, ni vremenski a često ni financijski. A često je vezano i uz problem ovisnosti o alkoholu nažalost, po onome što vidim iz primjera u okolini.
Povremeni izlasci, tipa 2-3 puta mjesečno, ljeti možda malo češće, kao ispušni ventil su mi normalni I poželjni.
Druga krajnost, kad par nema odvojene prijatelje, nikakvu aktiovnost, kad su sljepljeni kao sijamski blizanci, isto tako bi poludila. Pa o čemu ljudi pričaju kad nemaju nikakva iskustva, doživljaje nego su non stop skupa.
Isto imam primjera u okolini dosta kad partneri ne toleriraju da drugi ide bez njih ikud, u studenstskim danima, pita MM svoga frenda hoće li popodne nekud, a on kaže da mu cura mora učiti pa ne može
Evo malo sam ko padobranac došla na ovu temu i jako mi je zanimljiva pa imam i ja potrebu nešto reći o tome. U braku smo ja i moj muž 2,5 godine, udala sam se sa nepune 33 godine, a on je 2 god. stariji od mene. Prije nego sam se udala i upoznala svog muža, izlazila sam svaki vikend s prijama /prijom, al ti su mi izlasci već bili dosadili dugi niz godina, pogotovo zimi (liti je malo drugačije, pogotovo kod nas u Dalmaciji). Ta cjelonoćna stajanja u klubovima, sutrašnji umor i neispavanost zbog čega nedjeljom nisam bila ni za što, a kad dođeš u neke godine, recimo tridesete pa nadalje, nije to više to što se izlazaka tiče (mislim noćni klubovi, disko i sl.) U 20-tima sam živila za subote i izaske sa prijama, al život ide, idu godine i s godinama to dosadi i imaš neke druge potrebe. Sada sam u braku i nemam uopće potrebu za takvom vrstom izlaska, a tako ni moj muž. Imamo dosta slične interese i stvari koje nas zanimaju i koje volimo zajedno radit i mislim da je to jako dobro za brak, kad se kaže "suprotnosti se privlače" ja se baš s tim ne slažem.
Recimo, volimo ići u kazalište, kino, nedjeljom prošetati, popit kavu negdje uz more, ljeti na more, na neki izlet, obična sportska šetnja, recimo od našeg kvarta do mora ili grada i nazad i sl. i ja u tome uživam. Ili zimi ušuškat se na kauč i gledat navečer neki film, zezat se...napravit pizzu. Što se tiče grupnih druženja, teško je to uskladit jer svatko ima svoje rituale, prijatelji imaju djecu (mi još nemamo), posa, obveze, probleme, ta druženja se svedu uglavnom na rođendane i sl. A ja sa prijama odem popit kavu, ženska druženja, al tu nema pravila jednom tjedno i sl. već kad se dogovorimo kako kada možemo.
Ja ne branim svom mužu izlaske, niti on meni,da želi on može kad hoće i ja isto, al jednostavno nemamo potrebu više za tim nakon toliko godina izlazaka (prije vjenčanja) i sretna sam šta su ta noćarenja iza mene.
Mi smo par koji se bori sa neplodnošću, to nas još više spaja i veže, ja uživam provodit slob. vrijeme sa svojim mužem, a kad bi još i dobili dijete, našoj sreći ne bi bilo kraja.
Meni je sasvim normalno da ljudi koji su u braku po ne znam koliko godina imaju svkao svoje prijatelje, pa tako i svako svoje izlaske. Porodica je najpreča, definitivno njoj treba da pripadne privilegija zajedničkih trenutaka. Nakon 18 godina braka rijetko izlazimo odvojeno, ali izlazimo, otprilike jednom mjesečno, jer neke ljude, npr. cure sa rekreacije MM nikada nije ni vidio a mi igramo zajedno već par godina i zašto da se ponekad ne susretnemo negdje vani. Tako i on. Ima neke svoje likove iz prošlosti, koji su meni ono, totalno nedefinisani, ali njemi odgovaraju, MM je karakteran čovjek i ti ljudi nemaju nikakv negativan utjecaj na njega.
Pa ja imam najbolju drugaricu više od 20 godina, i naravno da svaka od nas ima svoje prijatelje, i meni su neki njeni totalni frikovi, ali njoj odgovaraju i šta sada?
Grupna sijela imamo par puta mjesečno, skoro svaki vikend, i kreće se neko društvo od otprilike 3 do 5 parova sa djecom, koji sjede, pjevaju, spremaju večere jedni drugima, zajedno gledaju utakmice, Eurosongove, i ko šta zna sve. Tu se igra, pleše, i normalno je da nekada bude super, a nekada onako, ubiješ vrijeme, ali ekipa je dobra, pozitivna, drugarska, i svašta smo skupa prošli(smrti, bolesti, nemogućnosti začeća, bankrote, iseljenja, pubertete naše djece, gubitak posla) i sa takvim ljudima ja želim da ostarim, i neću dozvoliti sebi da izgovor poput"nedostatka vremena" to, na bilo koji naičin, spriječi.
I da baš se radujem kada pomislim kako li ćemo izgledati smiješno kada budemo imali cjelenoćna sijela sa 70, ili ćemo tada počinjati u 7 a završavati u 8 naveče.
Ljudi moraju imati prijatelje.
Posljednje uređivanje od eris : 13.09.2013. at 16:24
Mi izlazimo jednom godišnje- na godišnjicu braka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
