A propos dalmatinaca...jedna mi se prijateljica udala za jednog. I tako rodi ona drugo dijete, ja dodjem (jos bez djece) do nje nakon 10 dana da joj malo pomognem, da vidim bebu. Njenom muzu upadaju predvecer frendovi, zasjednu, cugaju, mi ih dvorimo, malo se i pojede, vec je bilo kasno, ponoc, a oni nikako otici. Prijateljica vec napeta, djeca trebaju mira. Na kraju muz odlazi s frendovima, zaruzi i vraca se u cugi u neko doba noci, mali stan, sve se cuje...ma koma. Ja sam bas ostala onako iskreno zacudjena. Frendica bijesna. Ali mislim da se kasnije navikla

Mi slabo izlazimo navecer, nemamo bas prilike, jer deda i baka nema u blizini a nikome drugome ne volim ostavljati djecu. Ali onak iskreno nemamo ni neke volje za vecernjim izlascima...naizlazili smo se oboje poprilicno, prije nego smo se sreli i na pocetku veze, valjda smo se izdovoljili. A sad su djeca mala, njega umara posao, mene domacicu sve drugo...fali mi samo nekad otici na veceru, kino, nesto bez djece. A mastam i o vikendu bez djece, samo to ce jos pricekati, jer su jos male.

Inace normalno da se vidjamo s prijateljima, s djecom najcesece, kao i na kavama u pauzi na poslu ili dok mi beba spava, i vikendima idemo svugdje, rostiljamo, idemo na izlete, putujemo i tako to, ali ne brojim to pod izlaske.

A da mi muz ima potrebu lumpati svaki tjedan, najvise od svega bi mi smetalo to sto nema radije potrebu biti s nama...