Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
Malo sam u dilemi tj. trilemi sto da radim.
1. Treba li ici na ono sto mu ionako ide puno bolje od vrsnjaka
2. Treba li ici na ono gdje je prosjecan pa da se to popravi
3. Treba li ici na nesto gdje nemamo pojma kako mu ide, al da nesto nauci.

Ono u cemu nemam dileme je da ide samo na ono sto ga zabavlja u ovoj dobi. Eventualno na nesto sto moramo, zbog necega, tipa logoped.
Mi smo prvo htjeli da se dijete zabavi i da slobodno skače negdje pa smo ga dali na probu na sport u vrticu. Pobjegao je, nije mu se svidjelo.
Pitali smo ga hoce li na engleski. Nece. OK. Sad je izrazio da bi isao, al labavo, ali nema mjesta u vrtickoj grupi. A i nije mi engleski nesto napet u toj dobi, radje bi da ide na sport, al ako nece, nece.
Ono za sto je turbo talentiran je aritmetika i MM je malo pogledao te radionice za mentalnu aritmetiku, otisli su na neku procjenu, mali je rasturio u odnosu na vrsnjake, zele ga staviti medju starije. Vratio se sretan s toga.

Nemam pojma sluzi li to necemu. Njemu to ide i ovako i onako. Meni je OK da ide, a opet, ne da mi se bit vezana za neki termin dugorocno, dok ne moram. Je l ima tko s tim radionicama iskustva?
Ovo je doba istraživanja, a produljit će se i na iduću dobnu skupinu...

Naime, nema nikakvog načina da doznaš kako će dijete reagirati i čime će se oduševiti ako ne probaš. Iz cipela majke maturanta i brucoša, evo pregleda:
- moja djeca su išla u Suvag jer su morali, stariji od treće godine, mlađi malo kasnije - hodočastimo k njima i danas (po potrebi)
- moj stariji je išao na terapiju slabovidnosti (ortooptičke vježbe) jer je morao

Neobvezne aktivnosti:
- u knjižnicu upisani praktično od pelena i tamo su išli na razne radionice i igraonice
- sport u vrtiću - moji su to voljeli, ali više su voljeli gimnastiku u Sokolu (dvije sezone dobro, treću sezonu se promijenilo društvo i nije im se više sviđalo)
- nisu voljeli grupni sport, pa je nakon gimnastike uslijedila atletika - treninzi u školi - to im je bilo na 200 m od kuće, pa su išli na razgibavanje, a prestali su negdje u višim razredima kad nisu više stizali zbog drugih obveza (vidi dalje)
- škola plivanja i treninzi, ali nije dugo potrajalo, pa sad povremeno samo odu rekreativno
- u kvartovski zbor smo ih upisali, ali nije im se svidjelo društvo, pa su ostali samo pola jedne sezone
- glazbena škola - starijeg smo upisali u trećem osnovne da popravi motoriku, mlađi je odmah rekao "idem i ja" i to je bilo to - završili
- mlađi je bio u programu ranog učenja engleskog, stariji nije mogao zbog smetnji sluha, ali on je volio informatiku i robotiku, pa je rano krenuo s tim
- mlađi je bio i u kvartovskoj dramskoj grupi, starijega to nije zanimalo

Od viših razreda osnovne škole išli su na razne radionice i ljetne kampove (glazbena škola, radionice HFS i slično) a s tim ljudima se druže i danas. Sigurno sam nešto i propustila, kao npr. one znanstvene piknike i slične manifestacije koje se i danas održavaju kod Boćarskog doma, a ima nešto i na Oporovečkoj u prostorijama Jadranfilma: http://znanstvenipiknik.weebly.com/

Obojica su odabrali škole koje su im po volji (stariji mat.gimnaziju, mlađi teh.školu) i vidim da je od ranih aktivnosti bila velika korist u jednom jedinom segmentu: rano su naučili nositi se s puno obveza, organizirati se i upravljati vremenom. Kraj priče.


Ne možeš znati što će biti od koristi, ali ako dijete uživa u nekim aktivnostima (radionice i slično) i ako tamo nađe društvo sebi sličnih - radionice su ispunile svrhu.

Nemoj se previše opterećivati, prilike će se pokazati same...