Home alone

[Mima]

I ja sam preko ljeta najmanje tri tjedna sama doma, ali ne mogu reći da to volim.
Kao prvo - vikendom idem na more i to mi je užasno naporno.
Kao drugo - ako za vikend ostanem u Zgb, onda pospremam svinjac koji ne stignem spremati preko godine, a to mi je još napornije.
Kao treće - većina ljudi sa kojima bih ptišla na kavu su u osmom mjesecu na godišnjem, a iskreno rečeno baš se i ne volim družiti sa ljudima.
No, najzanimljivije mi je kad nakon posla odem malo do grada, prošvrljati po dućanima i knjižarama, kako mi glasić u glavi govori da požurim kući, to mi je super znak koliko se nisam u stanju opustiti.

[tangerina]

No, najzanimljivije mi je kad nakon posla odem malo do grada, prošvrljati po dućanima i knjižarama, kako mi glasić u glavi govori da požurim kući, to mi je super znak koliko se nisam u stanju opustiti.

Ajme, ovo i meni najviše fali, da sam slobodna poslije posla švrljat i zadržat se koliko se zadržim, ovako stalno imam osjećaj da kradem od djeteta vrijeme, tako da idem samo tamo di trebam, maksimalno učinkovito i pičim kući.

Meni je puno pomoglo kad sam se prije 2 godine nekim spletom okolnosti počela družiti s nekoliko ljudi koji nemaju djecu. Ono što je super s prijateljima koji nemaju djecu je što s njima nećeš zaglaviti u dvosatnoj priči o kakanju, sisanju, dohrani i igračkama. Ispričaš im dvije najsmješnije anegdote o svom djetetu, i ide se na druge teme. I netko od njih je uvijek za neku akciju, ako sam kojim nevjerojatnim slučajem ja

[tanja_b]

No, najzanimljivije mi je kad nakon posla odem malo do grada, prošvrljati po dućanima i knjižarama, kako mi glasić u glavi govori da požurim kući, to mi je super znak koliko se nisam u stanju opustiti.

TOČNO TO se meni dogodilo ljetos. Bila sam tjedan dana sama, i svaki dan sam gledala na sat i žurila doma.
I uzalud što sam si ranije isplanirala kako ću otići na neki koncert, ili se naći s prijateljicom, ili štojaznamšto, kad na kraju nisam napravila ništa za sebe, i još mi je bilo pusto u kući jer me nitko nije čekao.
Kako mi sin raste, tako se pomalo više orijentira na zabave s tatom, pa se često vikendom desi da njih dvojica odu igrati nogomet, ili na bazen, ili na bicikl, a ja ostanem doma. Ali još nisam naučila uživati u tome. I dalje se u tim trenucima osjećam kao da nešto moram napraviti, neku domaću zadaću, štoli