Nije mi se to dogodilo, a možda i bolje da nije, jer ja uopće ne znam više stati i opustiti se i uživati.
Čak i vikendom kad djeca duže spavaju, ja ne mogu - evo me u pola osam najkasnije, budna ko zec, makar gledala neki
film do pola dva. (iako mi se ni to ne da, nemam strpljenja uopće uživljavat se u radnju)
Ja bi vjerojatno čistila kuću, sortirala gomiletine stvari razmišljajuć gdje mi je pamet bila
kad smo to sve dovlačili u kuću, i konačno bila ljuta ko pas jer tome nikad kraja.