Kako izači na kraj s okolinom

[Sanja]

Joj, Ena, jako mi je žao.

Pričekaj dan-dva da se sveki smiri, pa probajte još jednom mirno razgovarati s njom i doći do uzroka njeziinog ponašanja.

Možda je njoj u mladosti netko (njezina sveki?) nametao način kako da se ponaša sa svojom djecom, pa misli da i ona ima pravo na to? Trebate joj na što ljepši način objasniti da je uvijek dobrodošla kao baka, da joj nitko ne želi uskratiti uživanje s unukom i da ju cijenite, no da velike odluke u vezi vašeg djeteta ipak morate donositi vi - roditelji.

[Anita-AZ]

Uh, kako me bole ove teme... Uzzzasno. Dode mi da placem iste sekunde.

Ono sto mogu reci kao utjehu je da ako ste ti i muz jaki i ne date se (on joj odbrusi dovoljno puta da zasuti i dovoljno grubo inace nista!, a ti lijepo s ljubavlju pricaj sa svojima).... da ce s godinama oni prihvatiti i smiriti se.

Mi smo prvih godina s prvim djetetom zivjeli sa mojim roditeljima. Uzzzasno nam je tesko bilo, a cak ni nisu bili tako nametljivi kao tvoja okolina. Ali dovoljno! Takoder su nam masu puta rekli da smo preblagi, ovo ono... a sad obrnuto.. sad rade s djetetom sve sto ne bi smjeli i sto mi otezava stvari kad se vrati kuci (vise srecom nismo zajedno u istom domu). Uvijek suprotno. Zasto? Ne znam i nikad necu razumijeti.

Da li je nemoguce da unajmite stan i zivite sami? Drugi nacin ne postoji, vjeruj mi. Ne zelis ih mijenjati.. bez obzira da li ti moze uopce i uspijeti. Ako ti i moze uspijeti, uspjet ce za dovoljno godina da se bespotrebno istrosis (kao ja npr.).

Nisam procitala bas sve postove pa se ispricavam ako sam ponovila nekoga ili nesto bitno previdjela.

Stvarno mi je zao sto ti je tako i razumijem te i pokusaj prosirit granice mogucnosti i odselite se! Bar utoliko da oni shvate da tako ne mogu.. pa tko zna sto ce biti dalje...

[kloklo]

Potpisujem Sanju i dodajem...

U roku odmah počnite trenirati mirno reagiranje na njene čudnovate komentare...
To je jako teško ali se da izvježbati i zaista je neophodno da vi budete mirni i staloženi, ali uporni i odlučni u namjeri da joj ne dozvolite da vam se petlja u život...

Dokle god ona bude uspjevla dovesti stvari do točke vriskanja i bacanja ultimatuma, ima vas u šaci jer se date isprovocirati i zna da vas gađa di boli...
Kad prestanete trzati na njene ispade, ili će sasvim odustati ili će ih barem ublažiti...

Znaš, ja mislim da ti je to ko s malom decom kad se teatralno bacaju na pod usred najveće gužve, kak je meni Leona danas pokušala izvoditi
Ja se na to opće ne obazirem i zato ona tu metodu isproba tek svakih par mjeseci jednom, vidi da nema vajde, da se ja ni malo ne uzbuđujem - i odustane od toga

Tak bi možda upalilo i sa sveki...daj joj do znanja da si savršeno kompetentna i sigurna u to da se znaš dobro brinuti za svoje dijete i što joj mirnije to preneseš to će više moći biti na tvojoj strani vage, a nek se ona ždere do mile volje, nek lije suze i kune as nezahvalnike, probaj si nekako ograditi srce od toga jer, kao što reče Sanja, to su samo prokušane manipulacijske tehnike koje su inače vrrrrlo djelotvorne, ali ima i za to lijeka

Samo zapamti da nju ne možeš promijeniti, ali zato možeš promijeniti sebe i svoju percepciju stvari na način da se ne daš uzrujavati bedastoćama sve dok vam se ne stvore uvjeti da odete od njih...
Pusa i čuvaj se

[Anita-AZ]

Vidim da nisam najvaznije procitala.. ove posljednje da vam daje ultimatume da odete! Boze, pa tako je nama moj stari radio! Katastrofa! A znao je da nemamo love.. jer tada sam ja imala min. naknadu, a suprug je jos uz sve i studirao i radio neki posao za male novce i nikako se realno to nije moglo. Osjecala sam se naaajgroznije i iako bi cijeli svoj zivot mogla prozivjeti ponovno radi tih godina ne bi... bilo je previse... bilo je pretesko.

Tek kad smo poceli zivjeti sami shvatili smo da zivimo napokon! Iako su oni posljednjih godina bili daleko bolji nego prvih. I da su najbolji na svijetu, nije prirodno da starci zive s djecom poslije neke odredene dobi (kako za koga), u svakom slucaju 3 generacije u kuci su too much.

Znam da je mozda nemoguce... ali ti novci za iznajmljivanje su stvarno novci za mir. Znam da sad to nerealno zvuci... ali mi smo upravo takve stvari napravili.. prodali auto i svasta samo da bi imali za samostalan zivot. Sad srecom imamo svoj stan i super fin. situaciju i sve to dode na svoje s vremenom. Bar to nemoj zaboraviti! Da ce biti bolje.

Saljem ti puno ljubavi i pusa i zagrljaja i podrske i u potpunosti te razumijem.

Sretno!

[Anita-AZ]

Potpisujem Sanju i dodajem...

U roku odmah počnite trenirati mirno reagiranje na njene čudnovate komentare...
To je jako teško ali se da izvježbati i zaista je neophodno da vi budete mirni i staloženi, ali uporni i odlučni u namjeri da joj ne dozvolite da vam se petlja u život...

Dokle god ona bude uspjevla dovesti stvari do točke vriskanja i bacanja ultimatuma, ima vas u šaci jer se date isprovocirati i zna da vas gađa di boli...
Kad prestanete trzati na njene ispade, ili će sasvim odustati ili će ih barem ublažiti...
:

Ovo je izvrstan savjet ALI za onoga tko tako moze! Moj suprug je npr. tip koji to moze.... ja nisam i nikad necu biti. Nazalost! Mene je ljutilo da ja moram glumatati mirnu sveticu dok kipim u sebi, a nikad jos nisam uspjela kipiti bez da procuri kad tad... pa jos i gore ako ne reagiram odmah.

Osim toga.. koliko dugo? I svaki dan koliko puta se ne obazirati, ne reagirati? Tu potisnutu ljutnju manifestirati kako i kome i gdje? Ne znam. Rjesenje je zaista osjetiti u sebi da te ne diraju, a to mozes kad shvatis da toga nisu vrijedni i da su to njihove igrice.... pa cak i onda se tu i tamo pukne. Ma ne znam... mene je zivot sa starcima istrosio daleko previse i mislim da rjesenja nema nego maknuti se. Sve ostalo negdje mora procuriti.. a kako ce.. ne znam.

Ja sam se s vremenom pocela i sa suprugom svadati... i uopce ne znam kako smo uspjeli to prebroditi. Uz ooogromnu ljubav. Inace.. nista.

[kloklo]

Ne, ne, Anita nisi me shvatila

Ja sam dok sam bila mlađa bila strašno podložna ispadma moje mame koji su išli tom linijom da ona meni hoće sve najbolje a zapravo me izbezumljivala...svaka naša svađa bi završila vikom i galamom, suzama i očajem s moje strane što me psihički i fizički uništavalo, pa sam rekoh sa 20 rekla doviđenja...

Ali nisam tip koj pali sve mostove pa smo i dalje komunicirali, a ona je i dalje sipala otrovne strelice koje su me bole u srce i da ne duljim o sebi...
Poanta je da sam ja uz pomoć psihoterapeutice uspjela zadobit kontrolu nad svojim kratkim fitiljem..niš ja ne gutam u sebi već jednostavno ne doživljavam osobno
Jer ni nije upućeno meni, kak da velim sve njene bedastoće su zapravo izrazi njenih frustracija i nezdovoljstava i propuštenih prilika, ja sam se eto našla tu da ih ispucava na meni, ali kad sam se počela postavljati sa spikom: molim te, ne želim to slušati, volim te i poštujem ali ne mogu dozvoliti da ovaj razgovor opet eskalira u svađu...počela je i ona popuštati za što sam mislila da je jednostavno nemoguće jer je do tada živjela od toga da mi kvoca i soli pamet!

Evo ja sam živi dokaz da od plahog djevojčeta koje se trese na pomisao da se nekom suprostavi dođem do zrele žene kojoj ne mre svako nabrajat sve kaj mu padne na pamet
Moja mama me sad poštuje, ali tek pošto sam od djetinastih urlika i suza, prešla na mirno i kratko objašnjenje svog stava...

Ena, možeš ti to, bit će uspona i padova, jednom ćeš uspjeti, pa ćeš tri put popizdit, ali ići će ti sve bolje, vjeruj mi

[Anita-AZ]

Ma kuzim te Kloklo skroz, ali vjerujem da su rezultati krenuli tek kad si se od situacije i odmakla dovoljno!

Kad se sjetim koliko sam sve meditacija i vjezbi opustanja i oprastanja i kidanja veza isprobala i sve je tako kratko trajalo dok sam jos zivjela s njima... Sad bi mogla reci da sam wow uspjela u svemu i da se napokon slazemo, a ustvari je samo stvar u tome da vise ne zivimo zajedno pa je to sasvim jedna druga prica.

Definitvno bi trebalo tako kao sto kazes, ali onda stvarno da tako iznutra to i dolazi kao sto smo se obje slozile.. ali kako to napraviti kad se ne mozes odmaknuti od situacije da se sredis i prikupis?

Boze.. pa izgleda da smo svi mi radi staraca isli na psihoterapije ili na bilo koju vrstu samopomoci! Izgleda da bez toga ne ide. :/ Mozda ne treba ni taj dio u tvom uspjehu zanemariti vec mozda smatrati kljucnim?

[kloklo]

Vjerojatno si u pravu, ali sve dok Ena i dragi ne uspiju zatvorit financijsku konstrukciju i maknut se, bilo bi jako dobro da barem pokušaju tehniku "ne shvaćaj osobno, ne diži glas jer ona nije toga vrijedna i svađa je njena pobjeda"!
Ne mogu ništa izgubiti, samo dobiti

Meni je jako žao što nisam krenula na terapiju dok sam još živjela s njima, ali i na daljinu su bili nepodnošljivi do te mjere da mi je terapija trabala i pomogla..naime, otrovni roditelji imaju vrlo dalekosežne pandže kojima te drže u klinču i kad nisu fizički blizu, sve dok ti ne naučiš kako se iščupati...
Vjerujem da se sad i nedajbože moram vratit i živjet s njima da bi situacija bila bitno drugačija, ali molim te bože r'n'r nemoj mi priuštiti takav eksperiment

Ena, još jednom ti šaljem bezbroj pusa hrabrilica i strpljivica i dobrih želja

[ENA26]

sanjam da odemo i da imamo svoj mir.sanjem da mi dijete raste u okruženju punom ljubavi, da se mazimo, ljubimo i smijemo. A ne da kad on malo zaplače da mi kroz glavu prolazi evo je, sad če doči sad če nas opet kljucati svojim glupostima.
sad če mi opet dijete uzeti iz ruku a on če još više plakati.
Pa se pitam kako ču na frizuru otiči? Kako do trgovine? Kako bilo kamo?
Kako početi raditi sa 6 mj.?
Znam da če moj muž iči na porodiljni, ali hoče li se ona petljati?
Riješenja ne vidim nego stvarno da dobijem na lotu?
O Bože daj nam mir ispunjen ljubavlju, zar previše tražim?

[smoki]

Nemam savjeta niti iskustva u ovome, moji i kad su gnjavili mogli su se nekako urazumiti. Samo sam htjela dati ti podršku i puno da izdržiš

[mamma san]

Ena, radi mira tebe i tvoje male obitelji, prodajte auto, unajmite stan i idite iz kuće. Auto ćete ponovo kupiti kada oboje počnete raditi. Uzmite dijete i van iz te kuće! Vjeruj mi da niti jedna situacija nije bezizlazna makar sada tako izgledala.

Ono što mislim da će se desiti je da one sekunde kad odeš na posao, eto ti nje kod tvojeg djeteta. Izbjegni to.

I sigurno stanovi nisu skupi kao u Zg-u...idite van iz te kuće.

[Audrey]

Ena, vidim da ste iz Ogulina, ne znam kakva je tu situacija za unajmiti stan, ali stanovi se sigurno mogu dobiti za manje novce nego u Zagrebu. Ako ikako možete, stisnite se nekako, za bebu mora biti, a ti samo gledaj da imate za hranu i režije. Što se stvari tiče, uvijek se nađe netko tko ima viška, tko poklanja, a neka te ne bude sramota i tražiti. Zamoli rodbinu, zamoli frendice, sigurno će se naći netko tko će ti pomoći ako ti zagusti. Jer, ništa nije vrijedno tvojih živaca, ništa nije vrijedno toliko da se razara vaš brak i obitelj, ništa nije vrijedno toga da izgubiš vezu s vlastitim djetetom.
Ovo ti piše još jedna koja je otišla kad joj je došlo do grla (doduše, bila sam sama), i iz sadašnje perspektive samo mogu žaliti što to nisam napravila i prije. Nema tog pakla kakvog ti može napraviti netko tko bi te trebao voljeti najviše na svijetu, zato to toliko i boli. Nije mi bilo baš lako, gladovala doduše nisam, ali sam upravljanje svojim budžetom razvila do opsesije, u tekicu sam zapisivala kad bih kupila četvrtinu kruha i odmah računala koliko još novaca imam. Više od pola plaće mi je išlo na podstanarstvo, odmah sam si odvajala i lovu za režije - to se nije diralo ni za živu glavu, odredila bih si koliko smijem potrošiti na gablec na poslu, a ostalo je bilo za život. Stan koji sam unajmila je bio namješten, nešto sam svojih stvari i imala pa tu nisam ništa morala kupovati, a robu... eh, to sam nosila dok je još iole na išta ličilo, kupovala na sniženjima, na rate, dobivala sam od svojih frendica ono što bi one 'prerasle'... netko će reći jadan ti je takav život, ali vjeruj mi, niti jednog se trenutka nisam poželjela vratiti na staro.

Što god napravila, želim tebi i tvom mužu i djetetu puno sreće i mira.

[meda]

ena, tvoja svekrva je jako infantilna, ali nemoj previse ozbiljno uzimatin njene ucjene. ona samo zeli provesti svoju volju, pa proba jel ide, ako vi budete kul, smirit ce se i ona.

daj mi objasni kome vas moze tuziti? izbaciti vas van iz kuce, uz policiju?

ima li neka osoba koja je njoj autoritet? svecenik, doktor? ako da, razgovarajte s njima, mozda ju oni mogu nekako indirektno i diplomatski uvjeriti da nema zasto brinuti, jer to sto ti radis su radile zene generacijama prije, i to nije nista revolucionarno. zamisli zlocina, dojiti dijete i primiti ga na ruke kad place :shock:

[valentinaal]

moje oba dvije bebe su imale grčeve i narovno kako živim sa mamom ona svaki put filozofira da je žedna pa ovo pa ono a oba dvije na prsima ,pa sam prvi puta prešutjela ali sa drugom bebom kad mi je rekla da plače zato što sam živčana (a ja totalno smirena ) onda sam naglo poživčanila toliko da sam zaurlala ovim redom ; daj mi moje djete i nosi se van iz sobe ! nakon toga više nema brige i naravno više nikome ništa ne šutim , a svekrvu sam još sa prvom bebom odma 1 dan kad sam došla kući iz bolnice nešt je filozofirala pa sam joj "jasno i glasno" rekla da je to moje dijete i da ču ja radit onak kak ja hoću i kak mislim da je najbolje !!