Evo moj doprinos:
Gogolj: Kabanica
Harper Lee: Ubiti pticu rugalicu
L. A. May: Male žene
D. Koontz: Očekivani životni vijek
I. Andrić: Na Drini ćuprija
R. Baretić: Osmi povjerenik
 |
|||
|
|
|||
Evo moj doprinos:
Gogolj: Kabanica
Harper Lee: Ubiti pticu rugalicu
L. A. May: Male žene
D. Koontz: Očekivani životni vijek
I. Andrić: Na Drini ćuprija
R. Baretić: Osmi povjerenik
kako sam mogla zaboraviti najdražu knjigu iz svojeg djetinjstva - Pustolovine Huckleberryja Finna
Meni je najdraža bila Otok plavih dupina. Do cca. 14 god. pročitala sam ju bar 4 puta.laumi prvotno napisa
Da i ta, evo i to sam zaboravila
Ne znam je li tko spomenuo, ali meni je Kušan otvorio vrata u svijet knjiga. Kad sam njega počela čitati, uvidjela sam moć knjige.
Kušan mi je u djetinjstvu bio jedan od najdražih pisacaNe znam je li tko spomenuo, ali meni je Kušan otvorio vrata u svijet knjiga. Kad sam njega počela čitati, uvidjela sam moć knjige.
od dječjih knjiga sam još jako voljela Milčecov Zvižduk s Bukovca, Molnarove Junake Pavlove ulice, Krilićeva Zabranjena vrata i Heidi; te su mi knjige obilježile djetinjstvo
Franzen- Korekcije ( Sloboda mi nije tako dobra)
Philip Roth- Americka pastorala
Fitzgerald- Blaga je noc
Nabokov- Lolita
Od popisa nisam procitala Indiju niti Gospodara prstenova, a bome sam ovo ljeta probala citati Jane Eyre i odustala- jako j dosadna
I meni je Jane Eyre bila jako dosadna u ranijim pokušajima čitanjaFranzen- Korekcije ( Sloboda mi nije tako dobra)
Philip Roth- Americka pastorala
Fitzgerald- Blaga je noc
Nabokov- Lolita
Od popisa nisam procitala Indiju niti Gospodara prstenova, a bome sam ovo ljeta probala citati Jane Eyre i odustala- jako j dosadna
onda kad smo je na faksu obrađivali u sklopu kolegija Viktorijanska književnost i kad sam skužila što trebam gledati i tražiti u knjizi, postala mi je malo bolja
iako, Orkanski visovi su mi puno, puno bolji roman iz tog razdoblja
Hesse - osim spomenute knjige tu je još Stepski vuk, Narcis i Zlatousti, Igra staklenih perli, Putovanje na istok...
Demijan mi je promaknuo u mladosti. Kasnije kad mi je pao šaka (već sam prošla tridesetu) jednostavno mi nije više pasala takva literatura. Za neke knjige treba pogoditi pravi trenutak u vremenu (i stanju duha), inače to nije to.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.09.2013. at 09:43
Sad si me opet potsjetila na nešto iz mojih srednjoškolskih dana, ovo je postao pravi mali vremeplov, lijepo
Osim Sidarte, Igra staklenim perlama mi je bila dobra, makar sjećam se da sam trebala malo pomoć oko čitanja jedne moje tadašnje frendice studentice koja je živjela iznad nas, nisam baš odmah od prve razumjela o čemu on to zapravo, nakon što mije objasnila na njoj svojstven način, bila je vrlo interesantna, organizirala je lude tulome na moju sreću, a nesreću sudjedstva, pomalo ekscentirčna djevojka, knjiga mi je sjela. Stepski vuk, s njim sam isto imala malo problema, bio mi je malo premračan, a privukao me je prvenstveno naslov, volim vukove i pomalo miris tog samotnjačkog života, to je ono što na prvu nisam našla u knjizi, a nadala sam se, kasnije sam ju još jednom pročitala, negdje oko studija, ne sjećam se točno na kojoj godini, tada sam je puno bolje razumjela.
Hesse mi paše još uvijek, baš bimogla pročitati ponovno Stepskog vuka, imam ga u podrumu, a i Galeba, nisam već dugoA tanke su knjižice pa ću za to naći vremena.
To je valjda taj vječni tinejđer koji je ostao u meni. Interesantno, počela sam razmišljati o nekim stvarima, o kojima nisam već jako dugo. Morat ću jednom potražiti ovaj topic kad klinci uđu u pubertet
potpuno se slažem...
ja sam u gimnaziji bila zaluđena Hesseom, nedavno sam pokušala čitati i nije mi mozak više u tom psihodeličnom stanju...nije to više to.
Meni je od spomenute tri Krležine drame najviše sjela "U agoniji", izvrsna mi je.
Neću u životu zaboraviti kad nam je profesorica hrvatskog zadala zadaću "Može li se Lauri vjerovati?"
Još reci da kod Krleže nema Glembaj konjaka
Baš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvoj
nisam sigurna koji smajlić da stavimBaš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvojili :hug:
To je stvarno točno, ja sam baš nedavno na nekom dosadnom tulumu uzela sa police Ledu i ponovo je pročitala, i stvarno se oduševila koliko je to dobro napisano, aktualno, svevremensko djelo - u srednjoškolskim danima (a posebno u ovima kad sam se još igrala sa papirnatim lutkicama) nisam nikako mogla shvatiti sve nijanse Krležinih djela. Tako sam nedavno čitala i Tolstoja - i zapravo bi klasike trebalo čitati sada u zreloj dobi.
Evo ljetos sam ponovo čitala i Dublince od Joycea (premda je to knjiga koju sam desetak puta pročitala u raznim životnim dobima) - i sasvim neke druge priče su me oduševile (npr. Grace, stvarno sam se nasmijala čitajući razgovor o vjeri)
Ja sam Jane Eyre čitala samo u djetinjstvu i ranoj, ranoj mladosti (u višim razredima osnovne prvi put), i to barem 3-4 puta. Meni je bila divna, ja sam onda prototip čitačice ljubića
A i volim knjige/ filmove atmosfere, zato mi valjda sporost nije smetala.
Ja sam se i Orkanskih visova bojala!
Što se tiče ekranizacija Jane Eyre, draga nekadašnja kolegica forumašica mi je preporučila seriju sa Ruth Wilson i Toby Stephensom stvarno moram priznati da su to najbolji i najšarmantniji Jane&Rochester ikada!
mene kod Jane Eyre ne smeta sporost, nego baš to što vuče na ljubić
ne volim ljubiće
i Jane mi je previše plošno prikazana
nekako je presavršena, prestrpljiva, prerazumna...
a poezija? koga volite čitati?
meni je najnajnajdraži T.S. Eliot
onda dugo nitko
pa onda Emily Dickisnon, Sylvia Plath, Walt Whitman, Robert Frost
od naših Matoš i Cesarić
Tin Ujević na prvom mjestu, imama čak i doma u ladici sa šminkom
Volim ga jako, mogu ga razumjeti
Uliksa nikad nisam uspjela pročitati od korica do korica
možda si dam još koju šansu
struju svijesti Virginije Woolf mi je puno lakše pratiti nego Joyceovu
Fassbender mi je bio odličan Rochester (iako Rochestera nisam tako zamišljala), isto kao i Mia Wasikowska u ulozi Jane (nju sam baš nekako tako zamišljala)
Zapravo, nekako sam puno puuuuno manje poezije pročitala nego proze.
Slažem se za Eliotta, Sylviu Plath sam već spomenula.
Od ruskih Marina Cvetajeva (baš se vidi da sam pljačkala tetin ormar - ona je bila 1932. godište) ali nisam sustavno čitala poeziju. To mi je bilo tlaka. Voljela sam one zbirne knjige poezije tipa Zlatna knjiga ljubavne poezije, gdje su bile najbolje pjesme (lijenčina).
Eh, zaboravih jednu sjajnu knjigu za lijenčine koja daje presjek svjetske književnosti preobražen u lascivne erotske tekstove, ali na taj način da čovjek poželi pročitati originale ukoliko se s njima ranije nije sreo. Dozlaboga zabavna na perverzan način:
Ivan Kušan - Sto najvećih rupa http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100013378
Samo za ilustraciju - pripovijetka Alibaba i 40 hajduka u ovoj se knjizi zove BABA ALI I NJIH ČETRDESET
Moram jednom kupiti tu knjigu, to je nešto što valja imati doma.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.09.2013. at 11:13
Peterlin
Nisam ni ja Joycea citala :skartoc:
Nekako me ni ne privlaci jer si ga zamisljam kao prestrasnog i prekompliciranog :D
Miroslav Krleža - Evropa danas
Khaled Hosseini - Tisuću žarkih sunaca
Tolstoj - Ana Karenjina
Potpisujem za obje!potpisujem u potpunosti
izdvajam jednu iz djetinjstva koju nikad, nikad, nikad neću zaboraviti (inače imam tendenciju zaboravljanja i autora i naslova knjiga pročitam, a samo iz razloga jer "živim" i radim
od svih ovdje spomenutih na svoj popis izdvojila bih Ubiti pticu rugalicu,
Na ovo sam odvalilaJoš reci da kod Krleže nema Glembaj konjaka
Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/
Potpisujem za sve, a boldano sad čitam svojoj djeci. Btw, stigli smo do samog kraja i više im ne mogu čitati jer se gušim od plača - mm će morati preuzeti...
Ta sam, nedozrela
Netko je spomenuo, mislim Beti3, nema čitanja do čitanja na originalnom jeziku, vjerujem da je to tako, stvarno sam puno puta to čula, ali iz iskustva ne mogu reći. Nisam još nikad pročitala neki roman na originalnom i onda isti preveden. ALi mogla bih baš rpobati, recimo Gotheovog Fausta
Ja sam svoje prve korake u čitanju na njemačkom napravila totalno netipično, sa američkom spisateljicom Patricia Gaffney, Der Garten der Frauen. Iako naslov sugerira tipični ženski roman, priča, tj. priče četiri galvnih protagonistica nisu banalne. Životni roman, meni se dopao i nije mi bio težak za čitanje s obzirom na jezik.
Nakon toga sam se prebacila na nešto što mi je bilo poznato Erich Kästner, njega znamo svi, Emil i detektivi, to sam čitala u osnovnjaku i bio mi je super.
Na njemačkom sam čitala malo zrelije dijelo njegov autobiografski roman Als ich ein kleiner junge war, život u Dresdenu prije rata, sjećanja na rano djetinjstvo, povezice sa nekim povijesnim događjima, kroz taj roman sam moglo bi se reći upoznala malo život u njemačkoj prije rata. Dobila neki osjećaj kako je to tada bilo živjeti tu.
Čitala sam i Arnes Nachlaß od Siegfried Lenza,to je njegov noviji roman, isto jako dobar roman, ali tragičan, čak sam se i rasplakla na kraju. Tužan je i pomalo sumoran, siv, radnja je smještena u Hamburgu, lučkom gradu, mislim da vjerno prikazuje život tamo lučkih familija. Radi se o posebnom dječaku, posebne inteligencije, sklonom halucinacijama, jedini je preživio od čitave obitelji i došao u obitelj koja se skrbila za njega, a u koju se uopće nije uklapao, nisu ga razumijeli, šikanirali su ga, što je vodilo do njegovog tragičnog kraja.
Onda sam pročitala Hotel Savoy od Joseph Rotha, to su sve klasici ovdje koji spadaju pod obaveznu lektiru.On je inače židov, austrijanac. Roman mi je bio odličan radnja se događa 1919. u Poljskoj, a taj hotel još uvijek postoji i dan danas.
Ni meni. Tako sam doživela i Selindžera i Koelja. Ostala mi je nepročitana Igra staklenih perli, jer mi tada nije išla, a najbolja mi je bila Narcis i Zlatousti.
ja im još neću čitati Junake Pavlove ulicePotpisujem za obje!
Na ovo sam odvalila
Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/
Potpisujem za sve, a boldano sad čitam svojoj djeci. Btw, stigli smo do samog kraja i više im ne mogu čitati jer se gušim od plača - mm će morati preuzeti...
previše bi ih rastužilo
klincima sam ovo ljeto pročitala Priču bez kraja (ima i film: Neverending Story, ako netko nije gledao)
divna je, divna! (i debela, oko 450 stranica)
sad ćemo Priču o džungli pa onda Narnijske kronike
Ja sam od Hessea čitala Siddarthu, u srednjoj, to mi je bilo ok, onda sam počela Stepskog Vuka, pa sam ga bacila nakon trećine, išao mi je na živce.
Ali zato Castaneda
Identično!Ja sam od Hessea čitala Siddarthu, u srednjoj, to mi je bilo ok, onda sam počela Stepskog Vuka, pa sam ga bacila nakon trećine, išao mi je na živce.
Ali zato Castaneda
Od (skoro) domaćih... Evald Flisar, Čarobnjakov šegrt.
istekao mi edit.
Mimah, a Segrt Hlapic? meni je to prekrasna knjiga,jedna od prvih... Takoder bilo Sta od Andersena ili brace Grimm...
Potpis za Ivanu Brlić Mažuranić - moja djeca znaju Priče iz davnine i Šegrta Hlapića napamet. Mlađi sin je u dobi od pet godina govorio u frazama Priča iz davnine, a posebno omiljeni mu je bio epski deseterac - opis bitke (megdana) junaka Relje i zmaja ognjenog iz priče Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica
S koliko ste poceli djeci citati romane? Ja sam uzela
Lazes, Melita, ali bojim se da ce joj biti dosadno bez slika. Trebala bih probati, ha?
Sajam tastine je meni bilo zabavno djelo. Volim te viktorijance, obuzme me neki neobican osjecaj dok ih citam, mislim da sam u proslom zivotu bila neka engleska plemkinja
Pipi duga čarapa je bio prvi, imali su 4 i 5 godina (mislim). Uslijedio je Mali princ... ma nemam pojma. U toj dobi bolje su im bile kratke priče tipa Vrijedne ruke (Božidar Prosenjak) jer im pažnja nije bila dovoljna za dulje cjeline. Čak i neke Andersenove bajke nisu dobro prolazile jer ... nisu baš za djecu (kako da to sročim??)S koliko ste poceli djeci citati romane? Ja sam uzela
Lazes, Melita, ali bojim se da ce joj biti dosadno bez slika. Trebala bih probati, ha?
Sajam tastine je meni bilo zabavno djelo. Volim te viktorijance, obuzme me neki neobican osjecaj dok ih citam, mislim da sam u proslom zivotu bila neka engleska plemkinja
Ovisi što djeca vole. Moji nisu neki čitači, ali kad se zalijepe za neku knjigu, onda je pročitavaju iznova i iznova.
***
Sajam taštine (zapravo, izdanje koje sam čitala bilo je Vašar taštine i ta riječ mi nekak bolje paše - puno je bolja od odgovarajuće hrvatske riječi za taj pojam) me podsjeća na mladost i policu s knjigama u roditeljskom domu. Tamo su mu društvo pravili George Eliot (Vodenica na Flosi), Stefan Zweig - novele, Gui de Maupassant - isto zbirka priča... čekaj da se sjetim još toga - Teodora (carica) itd.
I još malo lokal-patriotizma:
volim J. P. Kamova,
zatim roman koji mi je obilježio srednju školu;
A. Kapidžić & E. Krivac: Piknik
i, naravno, Junaci Pavlove ulice, Kušanov opus...
Od pjesnika volim Irenu Vrkljan, S. S. Kranjčevića i Tadijanovića.
ja sam odrasla uz moto "čitajte kamova", lokalpatriotski podržavam cijelu tu priču oko kamova (tipa kako je krleža bio kriv što nije bio čitaniji, itd), al brate mili, ko može pročitati više od 10 stranica isušene kaljuže...kapu mu skidam.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 12.09.2013. at 13:28
svimbja sam odrasla uz moto "čitajte kamova", lokalpatriotski podržavam cijelu tu priču oko kamova (tipa kako je krleža bio kriv što nije bio čitaniji, itd), al brate mili, ko može pročitati više od 10 stranica isušene kaljuže...kapu mu skidam.
Je Salinger je tipični tineđerski miljenik, valjda zbog kontraverznosti
Meni je Salinger i dalje dobar, baš sam neki dan čitala Lovca i mislila kako se zapravo ništa nije promijenilo i kako su i dalje na cijeni licemjerje i (nemoralna) snalažljivost, a kako je besperspektivnost mladih zapravo sve veća.
Zasto tema ima zvjezdice kraj naslova?
M. je, nakon sto je vise puta odgledala crtic, s punom paznjom odslusala Segrta Hlapica tijekom jednog avionskog leta s 3 i po godine. Poslije smo nastavili s Pipi, al to citamo vise na preskoke, ponekad, izmedju slikovnica.
A sto se tice knjiga mojeg djetinjstva, moram podebljati Mark Twaina i dodati Jack Londona (Zov divljine i Bijeli ocnjak) i Branka Copica, (pogotovo Orlovi rano lete)
O, da... Jack London mi je bio kultni pisac u djetinjstvu.
Branko Ćopić: Bosonogo djetinjstvo i Bašta sljezove boje
Mimah, ja sam svojima počela čitati romane prije godinu dana (imali su 5 i 6.5 godina)
do tada smo čitali bajke i grčke mitove
A zvjezdiceeee???
???A zvjezdiceeee???
Ja ne vidim nikakve zvjezdice. Da opalim glavom
Ja svojoj curki odavno čitam dječje romane, negdje od 3-4 godine, prvo sam joj čitala Hlapića, a onda sve redom.
Kad smo čitali Junake Pavlove ulice morala sam preskočiti dio kad Nemeček umire.
Beskrajnu priču smo čitale prošlo ljeto, i to joj je najdraža knjiga, zapravo kaže da joj je prvi dio najdraža knjiga.
Kronike iz Narnije sam joj pročitala Lav vještica i ormar, a ljetos je sama pročitala prvi dio.
Uglavnom, stalno joj čitam - trenutačno Harry Pottera (šestu knjigu).
Sad imamo i peseka, pa kad navečer čitam pesekica dođe u dječju sobu i fino se izvali na strunjači pa i ona sluša.
i :zavid:
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom