ono što je noćas napravila na tu istu strunjaču je manje dražesnocvijeta73 prvotno napisa
i :zavid:
 |
|||
|
|
|||
ono što je noćas napravila na tu istu strunjaču je manje dražesno
i :zavid:
Mima, što nije Lav, vještica i ormar prva knjiga Narnijskih kronika?
Ma to je neka fora da je kao pisac poredao kojim redom treba čitati knjige, a to nije kronološki red kojim su napisane.
Po tom njegovom prva je Čarobnjakov učenik (mislim da se tako zove)
a na to si mislila, da, to znam
NEĆAK a ne učenik
Ne mogu vjerovat da nitko nije primjetii da je mima bila na toliko dosadnom tulumu da se na istom uhvatila citanja.
haha tulum je preambiciozna riječ, zapravo - bio je to obiteljski skup
Moj je procitao junake palove ulice sa 6 godina. Ja sam poslije toga gledala za koji je razred ta lektira i nasla neki test na netu- kako str razumjeli knjigu. Pa sam ga ispitala i sve je znao, osim kako je Nemecek umro. Tj. Na pitanj kako je umro sokirani me pogledao i rekao da nije umro. Sam je citao. Ja mislim da je potisnuo jer mu je neprihvatljivo.
btw., Peterlin, hvala ti na temi!
Nema na čemu, zaista, Šafran me potakla, zasluga je njena. Ali ova tema i one o filmovima i glazbi su pravo osvježenje.btw., Peterlin, hvala ti na temi!
A ne, ne, ideja je bila samo tvoja
Netko je spomenuo Bijeli očnjak, kako sam samo to preskočila navesti, moj prvi susret sa pričom o vukovima
Narnijske kronike, prekrasno, ali to opet samo gledala
Nisam nepismena nego tipkam sa mobitela, sa kongresa- pokusavam da me nitko ne skuzi.
sasa, svaka čast djetetu koje sa 6 godina samo čita knjige
moja 6-godišnjakinja čita enciklopedije i slikovnice, ali za dječje romane još nema koncentracije
Ne sjećam se kad smo počeli s dječjim romanima, s nekih 4-5 godina. Sam ih je počeo čitati negdje nakon 1. razreda.
"Junake Pavlove ulice" sam mu čitala ja, ali drugu polovicu je pročitao samnije mogao dočekati što se zbiva. Interesantno, nije ga kraj ušokirao. A znao se rasplakati na puno benignije i manje uvjerljive detalje u knjigama (npr. na Miru Gavrana
×1000).
Od dječjih autora koji su meni posebno ostali u pamćenju, moram napisati autoricu koja ovdje još nije spomenuta - Hanna Ožogowska (Djevojčica i dječak, Tajna zelenog pečata, Malo sutra...). Uživala sam u njezinim knjigama, tako su pristupačne djeci, duhovite, a nisu plitke, imaju u podlozi i društveni, pa i povijesni kontekst, i još štošta. Mislim da bih je i sad bez problema mogla čitati, i uživati. Na žalost, u knjižnici imaju samo "Tajnu zelenog pečata", ove ostale knjige su prestara izdanja i više ih nigdje nema.
Jako jako puno cita. Sad je na zadnjem heriju. Procitao je pipi, neke 5 prijatelja, nikicu, zvizduk s bukovca.. (Hvalim se!) jako gusta u citanju, ja se nadam da ce tako i ostati!
i moja najstarija (11.5 god.) gušta u čitanju, ali je samostalno počela čitati tek negdje sa 8 godina
zato kažem, bravo za dječaka!
:shock: u šoku sam! kao što smajlić kaže
otprilike znam koliko je star (1. razred?) pa svaka čast!
tanja_b (mislim da se dobro sjećam) je davno otvorila temu o lektiri predškolaraca
ja sam svojima čitala (i još uvijek čitam) Harry Pottera, Hlapića, Zvončicu (onaj Vilinski prah) nebrojeno puta, Lažeš Melita, Vlak u snijegu...
pto se "velikih" knjiga tiče... netko je spomenuo Blaga je noć. ta mi je isto jedna od naj.
Dodajem J.Londona “Zov divljine“ kao no.8
Meni apsolutno najdraža knjiga kad sam bila dijete bila je Timm Thaler ili prodani smijeh
http://en.wikipedia.org/wiki/Timm_Thaler_(novel)
Knjiga je slabije poznata, a ne znam da li bi se sada gdje mogla pronaći.
moji nijedno ne guštaju u čitanju niti u slušanju
totalno sam promašila u tome, ne znam, biće se nisam dovoljno trudila. a nije da nisam čitala, i prije spavanja i ujutro i popodne i svašta.
zato sam zavidna mima, a ne radi psa
aaa dobro, jer danas niti ja samoj sebi nisam zavidna radi psamoji nijedno ne guštaju u čitanju niti u slušanju
totalno sam promašila u tome, ne znam, biće se nisam dovoljno trudila. a nije da nisam čitala, i prije spavanja i ujutro i popodne i svašta.
zato sam zavidna mima, a ne radi psa
moja stvarno voli, i ja joj oduvijek čitam, to je nešto "naše", posebno, njoj je recimo nagrada da joj pročitam 20 stranica knjige
čitanje me spasilo nebrojeno puta kad je bila bolesna da ju natjeram da miruje
Peterlin hvala za temu
moja lista je
Mali princ
J. D. Salinger Lovac u zitu
Hesse Demian
Erica Jong Strah od letenje i Kako spasiti sopstveni zivot
Karim Zaimovic Tajna dzema od malina
a kod Kundere i Kisa ne mogu se odluciti samo za jendu ...
a kad sam bila klinka obozvala sam Emil i detektvi, Koko u Parizu, Heidi, Druzba sinjeg galeba, Carobnjak iz Oz-a ......
Da, ja vidim 5žutih zvjezica, a možda sam samo lupila glavom
I slažem se da je tema baš pravo osvježenje, falilo mi je ovako nešto na forumu, da se i ja mogu malo uključit u neku konkretnu priču.
Jedva čekam da malac malo naraste pa da mu mogu čitati baš nešto konkretno. Doduše dok je bio u trbuhu čitala sam mu puno, a najviše o njezi mali beba, rodine članke
No, ja imam jednu manu kod čitanja knjiga. Čitam brzo, puno knjiga zaboravim, teško da bih sad znala prepričati neku lektiru, katastrofa sam!
mi smo poceli citati romane s nekih 5 godina, i to mi je puno bolji izbor od slikovnica, jer je teze naci dobru slikovnicu nego dobar roman
ali jos uvijek citamo i slikovnice i pricamo price i bajke
IBM svakako, ja uzivam u citanju njenih bajki, to je nesto najljepse od hrvatskog jezika
i grimmove bajke i price, ali mora biti kvalitetno izdanje
Ja sam vazda bila štreber, pa sam lektire sve uredno pročitala.
Ipak, iako klasici i vredna dela, to nisu knjige mog života.
One koje su mi obeležile mladost, tj. one koje sam čitala preko nekoliko puta su:
Arthur Clark - Pesme daleke zemlje
Dnevnik Ane Frank
Perl Bak - Paviljon žena (pročitala sam puno njenih, ali ovu nebrojeno puta)
Marquez - Sto godina samoće
njih i sada mogu da čitam onako, gde god se otvore
U gimnaziji sam iz lektire dosta loše prošla i postala neomiljena nastavnici srpskog jer sam u svom mišljenju o delu malo oplela po Karenjinoj, zato što je ostavila svoje dete i otišla sa ljubavnikom.
I uopšte, često sam iz tih klasika izvlačila neke pouke koje se baš nisu slagale sa opšte prihvaćenim
Posljednje uređivanje od vissnja : 12.09.2013. at 14:19
zaboravila sam Mešu i Derviš i smrt
ma ko zna šta sam još zaboravila...
kasnim
sjetila sam se jos jedne prekrasne knjige Srce, ne mogu se sjetiti autora, znam da je Talijan
Edmondo de Amicis
da nije ova? http://it.wikipedia.org/wiki/Cuore_(romanzo)
inače još jedna koju nisam zaboravila - Ismail Kadare - General mrtve vojske
Onda još
Baricco - Ocean more
Ammaniti - Ja se ne bojim (mislim d aje tako prevedeno)
Baretić - Osmi povjerenik
kao dijete sam napamet znala Dnevnik malog Jurića - Daniel Kokić
edit: dok ja stisnem send već se naslagalo odgovora
Posljednje uređivanje od rossa : 12.09.2013. at 14:38
de amicis
možda ova: http://it.wikipedia.org/wiki/Cuore_(romanzo)
Jao, da, de Amicis! I meni je bila divna, iako se više ne sjećam radnje, ali ostala mi je u sjećanju kao nešto što me jako dirnulo.
Inače, od talijanskih autora jako me bio iznenadio jedan mladi dečko - Enrico Brizzi s romanom "Jack Frusciante je izašao iz grupe". Totalno je porazio moje predrasude o mladim Talijanima
Odlična knjiga!Inače, od talijanskih autora jako me bio iznenadio jedan mladi dečko - Enrico Brizzi s romanom "Jack Frusciante je izašao iz grupe". Totalno je porazio moje predrasude o mladim Talijanima
Vidiš Vissnja ja sam s 14 god.procital Karenjinu i isto kao ti sam ju doživjela ...pa sam sa 30 ponovila citanje misleći da ću je bbolje hvatiti kao zenu i tako to...figa...baš me iritira ta njena osobnost
Od večeras ćemo početi s IBM pa da vidimo.
Fingertips, i ja vidim zvjezdice
Rahela, hvala na podsjećanju na Pustinju i prašumu, a već sam negdje pisala o Roaldu Dahlu, on mi je bio hit u malo starijem djetinjstvu.
I Zane Grey i Karl May u nižim razredima OŠ.
Daaa i njega isto tada, čak sam se sa mojom najboljom frendicom natjecala tko će više od njega pročitati i brže
U to vrijeme smo obje čitale i Janka Matka, od njega smo sve pročitale, prekrasne priče, mislim da bi mi sjele i danas bez obzira na dob.
Joj kako je Srce tuzna knjiga.. Pretuzna!
x
to je knjiga koja je bila mojoj noni lektira, u talijanskoj školi u zadru. još se sjećam kako mi je o njoj pričala
a dan danas pamtim onog dječaka koji je po noći pisao koverte da bi tata zaradio, bio sve blijeđi i blijeđi, tata ga je špotao i vrijeđao, a ovaj nije htio priznati zašto je popustio u školi. i onu priču kad je mali došao u bolnicu, posjetiti tatu, pa su mu rekli da mu tata leži i umire, zamotan. i tako je on stajao pored kreveta od tate, njegovao ga, dan i noć. i na kraju čuje tatu kako izlazi iz bolnice, zdrav, i shvati da je cijelo vrijeme njegovao nepoznatog čovjeka. i onda ostaje uz njega do kraja.
sjećate se?
danas kad o ovome razmislim, čini mi se da je de amicisu srednje ime bila teška patetika
x
danas kad o ovome razmislim, čini mi se da je de amicisu srednje ime bila teška patetika
slažem se, knjiga je teška patetika
ali - i ja sam ju voljela. Dobila sam je za roćkas od najbolje prijateljice u 3. razredu OŠ
A je li netko od vas gledao ekranizaciju "Srca"? Bila je svojedobno talijanska tv-serija, odlična, ne samo po tome što je jako vjerno dočaravala atmosferu iz knjige, nego i po tome što je nekako izbjegla patetici, i sve likove je prikazivala u jednom malo drukčijem (realnijem) svjetlu.
ali - i ja sam ju voljela. Dobila sam je za roćkas od najbolje prijateljice u 3. razredu OŠ
Npr. Franti, onaj dečko koji je u knjizi prikazan kao oličenje dječjeg zla, u seriji je samo zaigrano dijete (danas bi rekli: ADHD
Tema je odlična, ali ću podsjetiti da smo nešto o tome već razgovarali na temi Što čitate, od ovog posta.
Budući da se moj izbor odonda nije mijenjao, neću ponovo pisati :lijena:
To se zove crno bijela tehnika pisanja jel tako? Ma zna biti patetično, ono crnobijeli likovi u crno vijelom svijetu, serija je po ovome što pišeš puno bliža stvarnom svijetuA je li netko od vas gledao ekranizaciju "Srca"? Bila je svojedobno talijanska tv-serija, odlična, ne samo po tome što je jako vjerno dočaravala atmosferu iz knjige, nego i po tome što je nekako izbjegla patetici, i sve likove je prikazivala u jednom malo drukčijem (realnijem) svjetlu.
Npr. Franti, onaj dečko koji je u knjizi prikazan kao oličenje dječjeg zla, u seriji je samo zaigrano dijete (danas bi rekli: ADHD
Ali meni nekako takve pričice ponekad baš dobro sjednu, nakon previše dubine, a pogotovo nakon one životne dubine koju živimo oćemo nećemo
Predivna tema, bas za mene u "home alone" danima
Omiljeno:
Dostojevski - njega obozavam Zlocin i Kazna, Karamzovi, Idiot, Zli dusi, Njetocka, Bele noci, Krotka... ma sve sto sam procitala volim... Jedino sam pocela kockara i prekinula. Mladic mi stoji na polici, mogla bih toga da se latim.
Hese - Stepski Vuk, Demijan, Igra staklenih perli... Ko moze da bude mlad i da ne bude zanesen Heseom?
ima tu svacega spomenutog sto volim. cini mi se da ove knjige nisu:
Kako je zelena bila moja dolina - Ricard Luelin
Rut se davi
Bog malih stvari - Arundati Roj
Talasi - Virdzinija Vulf
Visnja, ne vidim sta je neobicno u tvom stavu, pa poznata prica je da Tolstoj nije voleo Anu, jer je razorila porodicu, i zato ju je bacio pod voz. I ta recenica uvek ide u paru sa drugom: kako je Puskin zaljubljen u Tanju
Hvala što si me podsjetila na Boga malih stvari.Predivna tema, bas za mene u "home alone" danima
Omiljeno:
Dostojevski - njega obozavam Zlocin i Kazna, Karamzovi, Idiot, Zli dusi, Njetocka, Bele noci, Krotka... ma sve sto sam procitala volim... Jedino sam pocela kockara i prekinula. Mladic mi stoji na polici, mogla bih toga da se latim.
Hese - Stepski Vuk, Demijan, Igra staklenih perli... Ko moze da bude mlad i da ne bude zanesen Heseom?
ima tu svacega spomenutog sto volim. cini mi se da ove knjige nisu:
Kako je zelena bila moja dolina - Ricard Luelin
Rut se davi
Bog malih stvari - Arundati Roj
Talasi - Virdzinija Vulf
Visnja, ne vidim sta je neobicno u tvom stavu, pa poznata prica je da Tolstoj nije voleo Anu, jer je razorila porodicu, i zato ju je bacio pod voz. I ta recenica uvek ide u paru sa drugom: kako je Puskin zaljubljen u Tanju
I ove uvjetno dječje priče iz tvog drugog posta su super - pročitao je moj mlađi sin Sretnog princa sad tijekom praznika, a ja zavirivala u knjigu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.09.2013. at 21:14
Jo tanjab kakvo ti fantasticno pamcenje imas! Pa kako se sjecas imena likova?
Sjeća se ona i kad je bio Derossijev rođendan
E toga se ipak ne sjećam
Dan Brown - Velika obmana i Anne Rice- Vampir Lestat dijele prvo mjesto-čitam ih bez daha
Jean M. Auel- pleme spiljskog medvjeda.... tu knjigu sam pročitala preko nekoliko desetaka puta (i njezine nastavke)
Christiane F.- Mi djeca s kolodvora Zoo - knjigu koju svako dijete treba pročitati
Lewis Carroll - Alisa u zemlji čudesa
volim čitati, sad kako imam djecu malo manje imam vremena za knjige, Interliber mi je omiljena destinacija
al ove knjige su mi ono.... vrh vrhova.... i ako bi morala 5 knjiga ponesti na pusti otok - to bi bile te....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
