Što?
da. u pravu si. ima nekoliko knjiga iz vampirskih kronika
odavno sam ih počela čitati...još dok nisu bili u modi ovi šljašteči i gay vampiri(njih mi vjera, religija i nacionalnost brani čitati/gledati
)
intervju s vampirom (odličan,čak i tom cruise kojeg organski nemogu smisliti) i kraljica prokletih (katastrofa) su bili ekranizirani
Posljednje uređivanje od Lucas : 12.09.2013. at 17:42
Sad kad si spomenula gay vampire setila sam se Vajlda i Dorijana Greja. Pre par dana sam čitala njegove bajke - Srećni princ, Zvezdani dečak, Mladi Kralj, Sebični džin, Odani prijatelj. Koliko morala na jednom mestu! Toliko me mlinar u poslednjoj priči iznervirao da mi je došlo da mu lupim šamar.![]()
Nekako mislim da knjige koje pročitamo ostavljaju ili ne ostavljaju trag na/u nama ovisno o tome kada smo ih u životu pročitali i u kojim okolnostima...
I da se može desiti da nas je određena knjiga ostavila ravnodušnima možda samo zbog toga jer smo je pročitali prerano ili prekasno ili pak u nekom hektičnom razdoblju svoga života...
Jako davno, na svoj jedanaesti rođendan dobila sam Malog princa (A. de Saint-Exupery) s posvetom "To K. from her American friend...", i to je jedna od prvih knjiga koje su mi napravile onaj "switch" i kojoj sam se i kasnije vraćala često...
U to vrijeme bile su tu neizbježne Devojčice Louise May Alcott s ostalim nastavcima, pa Heidi Johanne Spyri, serijal Tarzana E. Rice Burroughsa, o Davy Crockettu da ne govorim...
Mislim da je otkrićem Malog princa nekako započela nova faza u mojem druženju s literaturom...
A o tom potom, jer sad ne stignem![]()
I ja se slažem da knjige ostavljaju dojam ako smo pogodili trenutak kad ćemo ih pročitati.
Ima i nastavak - knjige često nađu nas, ne nađemo nužno mi njih.
Evo priče: Knjigu Funkcija Orgazma (Wilhelm Reich) prvi put sam pročitala još kao srednjoškolka - mojim roditeljima ju je netko posudio, nije bila namijenjena meni ali sam je svejedno slistila. Jako me se dojmila, ali nikako je nisam mogla naći jer je to bilo limitirano izdanje (samo 1000 komada), beogradsko, s predgovorom Predraga Matvejevića.
Puno godina kasnije (već sam imala nekoliko godina staža) stajala sam usred noći u Frankopanskoj ulici ispred Gavelle i kisnula čekajući tramvaj. Buljim u izlog antikvarijata koji je tada tamo bio i što vidim - FUnkciju orgazma! Daklem, iduće jutro sam dokurila po nju 10 minuta prije otvaranja dućana. (Offt. knjigu sam poslije proslijedila dalje, ali znam kod koga je i mogu do nje. DOma imam drugo izdanje na engleskom, a mislim si da bi mogla nabaviti i original na njemačkom, ali naći će to mene kad tad...)
ako moram nabrojiti knjige ili izdanja, osim `velikih knjiga` koje volim, odnosno one koje su osobito utjecale na mene u ranim čitalačkim godinama, bile bi to: Djeco, laku noć-Ela Peroci, Alan Ford-Max Bunker, Sadako hoće živjeti-Karl Bruckner, Hobit-Tolkien i Odavde do vječnosti-James Jones.
Nisam htjela pisati za Malog princa da nekog ne povrijedim, ali joj ta knjiga, pukla sam jednom na satu kako je on obično razmaženo derište i kako je meni najbolji lik pilota, ajme strave, što su me svi napali, bilo mi je zemljo otvori se
Kasnije sam ga opet čitala i opet ništa, ne volim tog malog princa, i film sam gledala, ustvari više kao crtani i bio mi je lijep, ali me opet mališa iznervirao.
Ali svejedno čuvam i njega u podrumu za moje klince jednom. To je dijelo koje treba pročitati, bez obzira na moj osobni neki osjećaj, tko zna što je u biti razlog. Ne znam ni sama iskreno.
Anu Karenjinu isto nisam voljela, gledala sam čak sa meni predragom Sophie Marceau, ali ništa, opet nisam bila sretna.
A Mi djeca sa kolodvora ZOO nisam čitala, u to vrijeme su je svi čitali i bilo je stalno ma moraš je pročitati,moraš je pročitati, a ja se na samu riječ moraš odmah pobunim.
Danas mi je žao, iako znam sve o toj knjizi, radnju, puno se pričalo o njoj. Isto mislim da bi je svako dijete trebalo pročitati.
Ja sam uzela za čitati Dnevnik jednog narkomana, ali se više ne sjećam tko je to pisao, mislim da su bile 3 knjige ili barem 2, tako nešto, ali nisam je pročitala do kraja, bila mi je jako teška, ali bome sasvim dovoljno i to što sam pročitala.
Pa da, Sadako hoće živjeti, uh potresna knjiga,bila mi je potresnija od Dnevnika Ane Frank. Tada sam mrzila Amerikance, čisto subjektivno, bili su mi izvor svog zla, tek kasnije sam saznala šta su tek Japanci radili, ma rat, čudovište.
Ja ću popis ograničiti na jednu stranjsku i jednu našu, shvatila sam da je riječ o onim djelima koja su nas nekad "zdrmala" a ne o onima koja sad čitamo i ok su nam, izdvajam :
1. Sartre-Mučnina
2 Slobodan Novak- Mirisi, zlato i tamjan
Ma tanja draga ja sam ga jedina čini mi se krivo doživjela, nesmijem se ni sjetiti kako sam se grozno osjećala, ko Pale samna svijetu![]()
Makar slažem se i ja isto mislim da je ipak malo preteška za taj uzrast, možda bi ga sad trebala pročitati ponovno![]()
Ne znam kako bih suzila popis na 5 knjiga, jer ih slažem u glavi po vrsti, likovima, pričama; pamtim i zaboravljam i najviše od svega-volim.
krleža
dostojevski
karl may
jane austen
u zadnjih nekoliko godina nisam nista citala...trebala bih krenut
i mene je sartre totalno zdrmao...
Bas ste me raznjezile s popisom omiljenih knjiga u djetinjstvu. I ja sam u osnovnoj gutala Julesa Verna (omiljena su mi bila Djeca kapetana Granta), Karla Maya, Zane Greya, grcku i rimsku mitologiju, Kusana, Zagorku, da ne nabrajam...a svojim curama iako su jos jako male vec slazem zbirku literature
jel mozda netko citao Bracu lavljeg srca od A. Lindgren? Jos se zivo sjecam kako me se dojmila ta knjiga, mislim da nisam bila starija od 3.-4. razreda osnovne kad sam ju citala.
Anton Ingolič: Onduo moj crni momak i Gimnazijalka,to smo ko ludi čitali u osmom razredu, čekali red za posuditi u šk. knjižnici.
Nisam ja mogla čekati red u knjižnici! Mama kupila obje. Obožavala sam ih. I svaku pročitala bar deset puta. I danas ponosno stoje na polici. A u Ljubljani sam prvo tražila gdje je to Tromostovje iz Ingoličeve knjige.
Sve knjige u kojima je tema priče trudnoća ili novorođenče, za mene su super. R. Doyle Bebač, M.Keyes Lubenica, sad su mi one pale na pamet.
ne znam je li netko čitao od jonathana safrana foera sve je rasvijetljeno, to mi je baš draga knjiga.
filmska adaptacija mi se nije toliko svidjela.
Ja sam citala, super mi je bila. Ono, ekipa je zakon :D
Nisam ni znala za film.
Sve si mislim da li da Zagrepčanku - Branislava Glumca uvrstim u knjige koje su me obilježile u ranoj mladosti, ali mislim da je, susret sa autorom sigurno.
Poznavala sam autora, pa recimo ne bi ga opisala kao najugodniju osobu na svijetu, pa je to možda razlog izostavljanja, iako je knjiga posebna, ne samo što je pisana bez ikakve interpunkcije, velikih slova, nego je djevojka iz romana bila stvarna osoba, iako Glumac nikad nije otkrio identitet, ako niša, to je bilo lijepo od njega.
Joj kako divna tema
Sve citam i uzdisem nad svakim drugim postom i svakom trecom spomenutom knjigom. I smisljam kako da se pridruzim razgovoru. Pa sam smislila da podijelim svoj zivot na faze.
U osnovnoskolskoj fazi sam citala kao luda i poistovjecivala se sa svakom knjigom. Do te mjere da sam iza bakine garaze sisala kosu kao zrtvu grckin bogovima.
Tu je tesko izdvajati ali: grcka mitologija, Karl May, Sue Townsend i Adrian Mole, Kusan i puno onih partizanskih, ratnih i posljeratnih knjiga kao Pirgo i Orlovi rano lete.
U srednjoskolskoj fazi izdvajam Hemingwaya i Richarda Bacha - jedan me ocarao realnoscu i ljepotom propalog, protracenog ili oduzetog zivota a drugi nadom i vizijom.
Na fakultetu moje citanje je obiljezeno ucenjem talijanskog i tu mi je najvise pomogao Dylan Dog (vjecno sam mu zahvalna). I Baricco, Benni, Ammaniti. I jos puno drugih kojima se ne sjecam imena al se sjecam knjiga i osjecaja. A usao je tu i Murakami i jos neki japanci - sve sto sam procitala od japanskih autora mi ja kao sa drugog svijeta.
U fazi doktorskih studija je citanje malo ispalo iz fokusa, sto zbog prezaposlenosti a sto zbog decka (sada muza) kojeg je nerviralo da stalno citam i smisljao je stalno kako da me dekoncentrira. Citala jesam, onako za gust, napreskokce i sto mi padne pod ruku. I polako sam prestala pamtiti autore i naslove. Pamtim atmosfere i drustvena uredjenja i odnose.
U trudnoci sam procitala cijelog Asimova. I puno Clarkea. Bas mi je pasao sf.
U fazi majcinstva sam prestala citati na skoro dvije godine al sad se evo vracam. I skupljam preporuke.
E, da, za kraj da preporucim, nije knjiga mog zivota, al me se bas nekako cudno dojmila. Hunger Games. Mislim, je to za tinejdjere ( :vjecno mlada: ), ali je bas dobro napisana, likovi su nekako duboko izprofilirani i cijela tema je skroz spooky... evo i nakon vise od godinu dana mi cesto pada na pamet, pogotovo kad citam vijesti.
Hvala na podsjećanju na Hemingwaya. Moja najmilija njegova knjiga je Otoci u struji. Valjalo bi je ponovno potražiti da vidim da li mi se i dalje sviđa.
SF - isto volim ovo što si napisala, Asimova i Clarkea sam čitala davno, kao i Franka Herberta http://hr.wikipedia.org/wiki/Dina_(roman)
Ono što bih preporučila je moj omiljeni William Gibson. Otkrila sam ga slučajno jer je u časopisu SIrius bila objavljena njegova priča Zimska tržnica, koja mi se jako dopala. Na hrvatskom ima Svjetlost prividne stvarnosti (Algoritam: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=44&id=708) iliti u originalu Virtual Light. Od novijih stvari ima Zemlja špijuna - isto dobra stvar.
Nije sve njegovo prevedeno, a to je šteta jer definitivno najbolja stvar koja mi je pala šaka je roman koju je napisao zajedno sa Bruceom Sterlingom. Zove se The Difference Engine. To je alternativna prošlost - genijalno: http://en.wikipedia.org/wiki/The_Difference_Engine Koliko ja znam, nije prevedeno na hrvatski.
X.
Prije nekoliko godina sam ga isla ponovo citati preko ljeta, nekako me povuklo, i da - i dalje ga jednako volim. Moja najdraza je zbirka prica, u kojoj mi je pak najdraza "Brda kao bijeli slonovi".
TTiL je spomenula "Orlovi rano lete" - joj, da! Jos i sad pamtim neke dijelove iz "Magarecih godina", Copic mi je jedan od najdrazih pisaca, i ne volim to sto sam "Orlove" nekome posudila i nikad mi nisu vraceni, a ne mogu do knjige ovdje doci, ne znam niti gdje bih ju kupila ili narucila.... a voljela bih ju (ponovo) imati u kucnoj biblioteci.
Iz OS-faze znaci, Copic, Nazor, Karl May generalno, pa "Ivanhoe"
Iz srednjoskolske faze Tolstoj, Maupassant, Prevert, Hemingway, Steinbeck, Bukowski....
20-godine: Faulkner, F. Scott Fitzgerald...
30-te godine: citala sam dosta SF-a tada, pa mi je drag Frank Herbert....
Sada mi je odlicna Hilary Mantel, npr.
Ovako mi je nekako krace, kad bih pocela pisati knjigu po knjigu.... jednostavno sam knjigoljubac i tesko bi mi bilo suziti. Ali prepoznajem i meni vrlo drage naslove u vasim odgovorima. I popis se produzava, i produzava...![]()
Posljednje uređivanje od Elly : 23.09.2013. at 10:43 Razlog: dodala u tekst
Ja mu se nekako stalno vracam, raznim dijelovima u raznim momentima. I uvijek me odusevi.
A price su mu fenomenalne.
Nedavno mi se urezala i Hosseinieva 'Thousand splendid suns'. Jos uvijek ju probavljam i imam dojam da ce me dugo pratiti. I sa puno vise upitnika iznad glave promatram zene u burkama koje vidjam u susjedstvu.
Joj - Ivanhoe - Sir Walter Scott!
Koliko ce jos zaboravljenih divota ovdje izroniti?
Kad smo već kod srednjeg vijeka, u novije doba svidjela mi se trilogija o templarima - autor je Jan Guillou, a knjige se zovu Put u Jeruzalem, Vitez templar i Kraljevstvo na kraju puta.
Ne mogu reći da mi je baš obilježilo život, ali mi je uljepšalo jedno ljeto.
Najdraže knjige:
A. de Saint Ekupery, Mali princ
Dostojevski, Zločin i kazna
I. Andrić, Na Drini ćuprija, Prokleta avlija
M. Selimović, Derviš i smrt
C. de la Barca, Život je san
Salinger, Lovac u žitu
Krleža, Gospoda Glembajevi, Balade Petrice Kerempuha, Na rubu pameti
V. Desnica, Zimsko ljetovanjeI. Slamnig, Bolja polovica hrabrosti
Matoševe novele...
Ima toga još...
ako bi se udubila, popis bi bio podugacak.
ovako na prvu sve od Marguerite Yourcenar
i sve od Dostojevskog
i sve od Krleze
i sve od Ujevica i AB Simica
naravno
majstor i margarita
hazarski recnik
marinkoviceve price s visa (ne sjecam se vise imena knjige)
drugi spol
korekcije
citala sam jaako puno, sada manje, jer manje stignem, ali citam.
puno knjiga volim i obozavam.
nisu sve ostavile dubljeg traga, a mnoge koje su ostavljale traga sma ponesto i zaboravila, tako da je ovo neki brzinski izbor
Jooooj kako zaboravih knjigu iz djetinjstva Pustolovine Toma Sawyera! Uz Olivera Twista, najbolja knjiga, i to u Kušanovom prijevodu!
Knjige koje su obilježile moje djetinjstvo:
Heidi
Jack London - Zov divljine i Bijeli očnjak
Orlin Vasiljev - Divlja gora
Oliver Twist (knjiga kojoj se i danas rado vraćam!)
A jedno vrijeme me je oduševljavala i od Branka Ćopića - Orlovi rano lete
Knjige koje su ostavile poseban dojam na mene u kasnijoj dobi:
1. Na apsolutnom, neprikosnovenom broju jedan je Sjećanja jedne gejše. Mislim da sam je pročitala jedno milijun puta i svaki put je iznova čitam i otkrijem nove pojedinosti, nove detalje koji me oduševe. Filmom sam gorko razočarana -(isto kao i Oliver Twistom od Polanskog - sramota!), ali znala sam da će biti tako jer smatram da je sve detalje i emocije te knjige nemoguće prenijeti na filmsko platno.
- Povijest jedne ljubavi
- Engleski pacijent
- Orkanski visovi
U zadnje vrijeme volim čitati knjige tipa Jane Eyre, britanska aristokracija i sl., inače volim i takve serije i filmove.
Od domaćih knjiga izdvajam:
- Dražen Jerabek - Zidovi od magle
- Goran Tribuson - Povijest pornografije
Od Ante Tomića su mi se sviđali prvi uratci tipa Ništa nas ne smije iznenaditi i Građanin pokorni, sada je već ujadio i istrošio se, Dežulović je koplje iznad njega.
Ja sam nadobudno išla prvo izlistati svoj popis, pa sam se tek onda vratila čitati temui vidim da je se razvila super rasprava i da su mnogi spomenuli knjige koje sam i ja spomenula.
E sad, ja sam oduvijek bila freak za čitanje. Naučila sam čitati sa tri i pol godine (da da, s nepune tri sam znala sva slova...), a moja literatura je, osim gorespomenute bila grčka mitologija, Biblija i kojekakve druge teže knjige. Baš sam bila teški knjiški moljac.
No, kada sam krenula u gimnaziju, profesor je imao osobnih zdravstvenih problema i nije vodio računa o nama, ukratko, apsolutno ništa od lektire nismo čitalii ja sam ostala zakinuta za jedno veliko bogatstvo književnosti. Tada nisam ni stigla toliko čitati jer sam morala vozariti u školu.. ukratko, u tom razdoblju pa do prije 2-3 god nastala je jedna velika rupa u mom čitanju. Poslije škole došao faks, dijete, ja čitala neku laganicu... Nekim klasicima se jednostavno nisam posvetila.
I sada ja velim da sam visokoobrazovana osoba koja govori i strane jezike, koja obožava hrvatski jezik i čitanje, a nisam čitala ni Krležu ni Dostojevskog ni Tolstoja... stvarno me je sram. To me muči i imam osjećaj da mi fali veliki dio mog, kako da to kažem, obrazovanja, kulture...
Od prije par godina sam si uvela obavezno vrijeme za čitanje (koje i dalje obožavam i s veseljem mu se vraćam), a čim malo djeca porastu, uzet ću si na čitanje kompletne must have srednjoškolske lektire. Pa makar kada oni pođu u školu, pa skupa s njima.![]()
Mi npr. Tostoja nismo citali u srednjoj - ja sam ga cijelog procitala po vlastitom nahodjenju. Moji su isto knjiski moljci, pa sam uvijek imala odlicno popunjenu kucnu knjiznicu, uz redovito clanstvo u skolskoj i gradskoj. Citala sam svasta sto bi me dopalo pod ruku, i sa kriterijem, i bez bilo kakvog kriterija.
Isto tako Faulkner, Dreiser, i ostale koje sam vec spomenula.
Od Tolstoja obozavam "Rat i mir", procitam ga u prosjeku svakih godinu-godinu i pol dana ispocetka... i u srednjoj sam, valjda, bila zaljubljena u Andreja.![]()
Ono sto je nekima bilo dosadno, npr. Shakespeare, meni je bilo super, npr. jako, jako volim Sonete. I Hamleta (koji mi je, sjecam se kad sam prvi put citala, uvijek bio duhovit).
A kad smo kod duhovitosti, nenadmasan mi je Kishon, "Kod kuce je najgore" i "Kita boli more".
I da se vratim na Copica - odlicna mi je cijela "Pionirska trilogija", ne samo "Orlovi rano lete". Mislim da je vise dotaknula "Ne tuguj bronzana strazo" (zadnji dio trilogije).
Van Trilogije, "Magarece godine" su mi bile za krepat'. Sjecate se kad je Branko pisao diktat iz francuskog na cirilici?![]()
Posljednje uređivanje od Elly : 23.09.2013. at 17:39 Razlog: dodala u tekst
Ela Peroci i Baka plete rukavice, obilježila je moje djetinjstvo. Sa 4 sam naučila čitati iz te knjige. Sada je čuvam za svoje dijete. Ruske narodne bajke kao djevojčicu su me oduševljavale i ostavljale bez teksta. Poslije je uslijedilo puno čitanja, nažalost premalo slikovnica, no sada sam frik za slikovnice. Sve sam ih pročitala iz knjižnice. Onda me oduševio Mali princ. Poslije poezija Desanke Maksimović, Vesne Parun, Preverta, uh, mnogih - poezijom sam se drogirala. Flaubertov Novembar citirala sam onako sanjiva, zanesena i mlada. Onda me i Dostojevski zauvijek kupio, zatim mala slučajno nađena knjižica na tavanu lokalnog antikvarijata - Kratkovječna (Desanke M.).
Poslije su dolazili mnogi pisci, pjesnici, ali možda za 20 godina izdvojim neke. Posljednje dvije godine prije poroda češljala sam Yu pisce.
Sada kada dijete ima godinu ipak se uspjevam pomalo vratiti čitanju. Voljela bih djetetu usaditi tu ljubav prema knjizi, čitanju. Nemilice kupujem slikovnice, sad je samo pitanje sebi ili njemu.
Netko je spomenuo Ellu Peroci, a ja nisam mogla vjerovati da je ona još u lektiri,
tj. njena knjiga "Djeco Laku noć" je lektira za 1. razred, a puna je partizanskih priča
Ne vjerujem da nema nekih drugih priča bez te ideološke obojenosti koje bi je mogle
zamijeniti u 1. razredu.
S druge strane nadam se da je Meša Selimović ostao.
Sjećam se kako smo ga obrađivali kroz čitavo školovanje.
Prvo u osnovnoj,legendarnu priču o Zlatnoj ptici,
pa do srednje kad je Derviš bio za lektiru.
To su mi ostali u sječanju kao najsvjetliji trenuci obrazovanja uopće.
Ma koje partizanske priče?!
Peroci je lektira u 2. razredu.
sorry, u pravu si što se tiće ovog drugog: nije lektira za 1. nego za 2. razred.
a što se partizanskih priča tiće, najjednostavnije je provjeriti ako pročitaš cijelu
zbirku "Djeco laku noć" koja se sastoji od 10-15 priča i pjesama.
Djeco laku noć istoimena priča po kojoj je nazvana knjiga.
Možda ima i nekih drugih izdanja gdje je samo ova pripovjest, ali ja pričam o izdanju koje
je moje dijete dobilo u školskoj knjižnici.