Kad smo kod Seliškara, meni je Družina Sinjega galeba
i doslovce prva knjiga koju sam pročitala.
S druge strane - vjerujem ja tebi iako nikad nisam čula za ovu Seliškarovu knjigu koju navodiš. Svaki režim imao je svoje knjige. Razina ideologije ovisila je (kao i danas u dobroj mjeri) o osobi koja je odabirala lektiru i ništa drugo.
Iz tog razdoblja čitanja bolje se sjećam Heidi i Petra Pana, od domaćih Priča iz davnine i Šegrta Hlapića.
Eh, sad, da se sjetim ideološki obojene literature - osim već spomenutog Ćopića koji mi je drag (ali njegove su knjige opis sirotinjskog života ispod Grmeča i zapravo socijalna djela), teško se mogu sjetiti baš neke ideološke literature. Vlak u snijegu to nikako nije, kao ni Družba Pere Kvržice i druge Lovrakove knjige. Ček malo.... razmislit ću:
France Bevk - Knjiga o Titu (biografija za djecu) - sjećam se one priče o svinjskoj glavi jer je bila uvrštena u čitanku i to je sve. Bilo je još njegovih knjiga - Učiteljica Breda mi pada na pamet ako je to uopće njegovo.
Već spomenuti Pirgo Anđelke Martić...
Uz najbolju volju u mojoj memoriji nije ostalo baš ništa drugo. Možda se netko drugi sjeti više toga, ali ja ....eto nemam pojma. Nije me nešto oštetila ideologija onog vremena.
Peterlin prvotno napisa
Kad smo kod Seliškara, meni je Družina Sinjega galeba
Odgovori s citatom