Puno sam knjiga pročitala, još više nisam, i što dalje čitam teže me se ikoja dojmi onako zaozbiljno. Za mnoge koje ste navele, iz školske lektire i oko nje, moram priznati da je od tih knjiga ostao neki opći doživljaj i da za one koje su mi se tada sviđale, ne bih to isto rekla da ih čitam danas i obratno. Mnoge sam potpuno zaboravila, iako nisu nužno bile loše.

No u novije vrijeme, otkad čitam isključivo za gušt, onako baš duboko su mi se u pamćenje urezale Tisuću žarkih sunaca Khaleda Hosseinia (i Gonič zmajeva, ali ne toliko) i Anđelin prah Frank McCourta. Kad me nešto treba nasmijati, onda je bez premca David Lodge.